Amir Kazić Leo: Stariji su radili 30, 40 godina, a ovi, danas na vlasti, uživaju u plodovima njihovog rada

Tatjana Pacek
14. svibnja 2022.
Priče
A- A+

Pjevač Amir Kazić Leo mirovinu od 1.000 ili 1.500 kuna smatra jadnom. Kaže kako se svugdje u svijetu, u Europi s kojom se tako volimo uspoređivati, ljudi raduju mirovini. Jedva čekaju jer su pošteno odradili radni vijek i znaju da će ih država za to pošteno nagraditi. Kod nas se razmišlja “Ne daj Bože da moram u mirovinu”…

Amir Kazić Leo, Foto: Privatni album

– Ispunjen sam empatijom prema starijim ljudima. Odrastao sam uz svoju baku i ona je jedna od važnijih figura u mom životu. Odrastao sam u njihovom okruženju, u vrijeme kad su se stariji ljudi jako poštovali – kaže Amir Kazić Leo.

Dodaje kako se u vrijeme njegovog djetinjstva prema starijima odnosilo s velikim uvažavanjem. Tako su svi živjeli, radili, postupali. Samim time što je netko nakupio godina, imao je veliko poštovanje okoline.

I danas je takav, čim je netko malo stariji od njega, Leo mu persira. Tvrdi kako je to stvar kućnog odgoja, svega što nosimo iz rane mladosti. Uvijek im je spreman pomoći, na ulici, dućanu, bilo gdje i bilo kako. Čim vidi da je riječ o starijoj osobi, uleti i pomogne.

– Kad govorimo o toj populaciji jako se raznježim, a istovremeno sam i jako ljut što država prema njima nema empatije. Ponaša se kao da su stariji ljudi nitko i ništa, iako su baš oni stvorili ovu državu, radili 30, 40 godina da bi ovi, koji su danas na vlasti, uživali u plodovima njihovog rada, a sami ne radili ništa – priča.

Ljuti se kad sluša o niskim mirovinama, o tragično malim iznosima mirovina. Kao primjer navodi svog punca koji sad živi u domu za starije i nemoćne u Bosni. Sam je, kaže, tako htio. Cijeli život radio je kao ugostitelj. I Leo je radio kod njega prije nego je ušao u glazbu. Punac je bio obrtnik, imao je restoran.

Javne osobe trebaju govoriti o tome, sve nas mirovina čeka

– Znam da je uplaćivao najviše što je mogao, najveće doprinose u to vrijeme. To znam sigurno. Danas ima 2500 mirovine. I o čemu pričamo? Pa znam koliko je odvajao u tih 30 godina, koliko je vodio restoran, koliko je davao Mirovinskom fondu u Hrvatskoj – priča.

Da ne govorimo, nabraja, o ljudima koji su cijeli radni vijek proveli u tvornici i sad dobivaju – što? Mirovinu od 1000 ili 1500 kuna, koju Leo smatra jadnom, definitivno. Kaže kako se svugdje u svijetu, u Europi s kojom se tako volimo uspoređivati, ljudi raduju mirovini. Jedva čekaju jer su pošteno odradili radni vijek i znaju da će ih država za to pošteno nagraditi.

Amir Kazić Leo, Foto: Privatni album

– Jedan Nijemac, Austrijanac, Švicarac može jako lijepo živjeti od svoje mirovine. Kod nas se razmišlja “Ne daj Bože da moram u mirovinu”. Ili ona druga varijanta prijevremene pod uvjetima koji su nama nedokučivi, pa imaju neke veće mirovine od prosječnih – kaže.

Smatra da sve javne osobe trebaju progovarati o tome, posebice stoga što je mnogo ljudi koji više fizički ne mogu raditi. A moraju. Jer je sve poskupjelo, jer bez posla uz mirovinu ne mogu zatvoriti mjesec.

– Naravno da o tome treba govoriti jer sve nas to čeka. Radimo cijeli radni vijek da bismo nakon toga uživali u mirovini, u plodovima svog rada. A tih plodova nema. Velika većina ljudi i dalje jedva sastavlja kraj s krajem – govori.

Žao mu je da današnji mladi svijet to drugačije koncipira, ne gleda na njih kako stariji zaslužuju, zapravo ih i ne percipira. Gledajući samo kroz svoj posao, vidi da se mladi svijet danas ne ophodi prema njima kako je to radila njegova generacija.

Stariji kolege podržavali su me na počecima karijere

– Prema starijim kolegama uvijek sam pokazivao poštovanje, prvi pozdravljao, govorim im ‘vi’. Pokojni Ivica Šerfezi, gdje god bi me vidio, odzdravljao je s “Mladi kolega, pa kako ste?”. I u Bosni i Hercegovini puno je starijih kolega s kojima i danas radim – priča Leo.

Na samim počecima glazbene karijere upoznao je pokojnog Kemala Montena. Omiljeni Sarajlija dolazio je u Umag i viđali su se. Insistirao je na tome da ga upozna s Đorđem Novkovićem. To mu je bila želja, nakon što su nekoliko puta sjedili, svirali, pjevali uz gitaru. Kemal je ponavljao da to jednostavno mora napraviti, jer bi bilo šteta da vokal poput Leovog ostane nezapažen.

– Navaljivao je samo da nas upozna, a nas dvojica ćemo, govorio je, sigurno, kliknuti na prvu. Tako je i bilo. Od najranijih početaka imao sam podršku starijih kolega, Kemala, kasnije mog mentora i prvog autora Đorđa Novkovića, pa Kornelija Kovača… s njim sam u startu sprijateljio. Radio je već na mom prvom albumu dvije pjesme, a još 1997., “Ivana” je postala megahit – prisjeća se.

Brzo je ušao u njihov krug, ti stariji kolege brzo su ga prihvatili. Halid Bešlić bio je među prvima. Kad se Leo tek pojavio na sceni, išli su igrati nogomet u Tešanj, i Halid mu je rekao “Mali, gledam, čujem, pratim, super si, sve što ti treba, na raspolaganju sam ti”.

– Kasnije i Hanka Paldum, Šemsa Suljaković, Šaban Šaulić i masa starijih kolega. I što je najvažnije, ozbiljno su to mislili. Nisu govorili u prazno. Ljudi su to koji su bili moralna podrška kad je trebalo – kaže.

Amir Kazić Leo, Foto: Privatni album

Do njegove mirovine ima još koja godina, a o tome kako će mu biti i što će tad raditi, čime se baviti, tek nedavno je počeo razmišljati. Umjesto da strepi nad životom nakon 65., pokušat će si sam olakšati život.

– Znajući kakve nas mirovine čekaju, a naše umjetničke su tek katastrofa, pokušat ću si nešto stvoriti, neku sigurnost da starije dane dočekam mirnije. Da ne moram kopati po kontejnerima niti biti na teretu nekome iz obitelji. Ljudi se otuđuju i nitko ne mari za starije onoliko koliko bi trebalo. Nekad je bilo drugačije, bilo je normalno da djeca poštuju roditelje, brinu o njima do samog kraja. Danas nitko o nikome ne brine, baš ih briga – priča.

Bilo bi lijepo i u starosti živjeti u Istri

Svoju starost još ne zamišlja, ne razmišlja čime bi se tad volio baviti. Bit će, kaže, kako mu Bog da. Osim toga, više ništa ne želi planirati na duže staze, jer su nesigurna vremena i čovjek naprosto ne zna što mu nosi sutra. Navodi pandemijsku 2020., koja je sve promijenila naopačke. Zato su mu sad draži kratkoročni planovi.

– Život se, vidjeli smo, toliko brzo preokrene, u sekundi…. Otkud znam gdje ću završiti? Bilo bi lijepo da ostanem u Istri, u svojoj Brtonigli, tako sam si složio, zamislio život, da u okruženju u kojemu sad jesam, mogu dočekati starost – rekao je Leo.

Kao i svi pjevači, i on je jedva dočekao koncerte? Nakon 2,5 godine bilo mu je pomalo čudno zapjevati. Neke se stvari, govori, moraju ispočetka, iako u njegovom poslu svaka nova pjesma i je novi početak.

– Postoji minuli rad, pjesme koje ljudi znaju, ali svaka pjesma, svaki album ipak je novi početak. Sretan sam da se sve otvorilo, da možemo pjevati, putovati, da imamo i dogovorene termine, jer koncerti su osnovni izvor prihoda svih nas – kaže.

Ovih dana završio je novi singl, dogovaraju snimanje spota, a do kraja mjeseca singl će i na radio postaje. Treba ga, govori, promovirati, a istovremeno i dogovaraju termine nastupa. Sljedećih nekoliko mjeseci za njega postoji samo – svirati i raditi. Do sad je imao koncerte po Njemačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, a postoji i plan da na jesen uđe u studio i završi album jer, kaže, ima dovoljno pjesama.

Više životnih priča poznatih ‘umirovljenika’:

Amir Kazić Leo: Stariji su radili 30, 40 godina, a ovi, danas na vlasti, uživaju u plodovima njihovog rada
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap