Ronald Braus: Za život bi mirovina morala biti barem 5000 kuna, to malo ljudi danas ima

Tatjana Pacek
11. rujna 2021.
Istaknuto
A- A+

Operni pjevač, bariton, izuzetno je blizak s estradom. U odnosu na njih, kako kaže, ozbiljnjake, zabavnjaci su drugačiji, no Brausu jako dragi. Posebice je volio družiti se sa zlatnom generacijom poput Zdenke Vučković, Anicom Zubović, Beti Jurković, Gabi Novak, Elvirom Voćom, Ljupkom Dimitrovskom…

Ronald Braus, Foto: Privatni album

– Stariji ljudi su mi osobito važni, u svakom smislu. Iz njihovog iskustva koje je često neiscrpno, proizlazi moje veliko poštovanje prema njima – rekao je Ronald Braus.

Operni pjevač u krugu bliskih ljudi ima one od 18 godina kao i od 90. Od starijih crpi savjete u svakom smislu. Brojne osobe iz svijeta glazbe, kazališta, mode…. To je nematerijalno blago koje treba čuvati. Do sad je vodio razne zborove kako svjetovne tako i crkvene, koji su puni članova starije životne dobi.

– Njima je pjevanje ispušni ventil, razlog za zabavu i druženje. Iza nas su divna putovanja, koncerti i veliko uzajamno poštovanje. Uz sve to, dogodio se prije nekoliko godina i projekt 54 + u sklopu kojeg smo vodili radionice pjevanja za tu dobnu skupinu i iskustva su bila izvrsna. Kao suradnici su divni, plemeniti i iskusni – priča Braus.

U svojoj “Opera b.b.” puno radi s Brankom Cvitković, Dinkom Bogdanićem, Ljiljanom Gvozdenović…. Ističe kako mu ta suradnja puno znači jer su izvrstan tim.

– Redom ljudi s velikim karijerama koji mogu i znaju, a uz to i žele svoje znanje dijeliti s mladima. Prije svega, svi smo prijatelji, a to atmosferu u “Operi b.b.” čini posebnom – govori.

Ne zaboravlja divnog maestra Vladimira Kranjčevića koji im je svima bio uzor i umjetnički otac. Teško je što ga nema, pa često na neko pitanje, na koje nema odgovor, razmisli što bi on u tom trenutku rekao ili učinio. Ovogodišnjom količinom igranja predstava njegove kuće izuzetno je zadovoljan.

Manekenka Zvona Vucković odlična je kao glumica

– Radili smo kao nikad. Oduševljeni smo i mi i publika. Obišli smo ponovno divne krajeve domovine i susreli razdraganu publiku. Sa starijom populacijom nije problem, a mlade polako ali sigurno educiramo. Imali smo premijeru koreo drame “Romeo i Julija”, premijeru opere “Nikola Šubić Zrinski” i premijeru opere “Opsada Korčule” uz obnove “Vesele udovice” i “Šišmiša” – priča.

Zahvaljujući “Veseloj udovici” u glumi je zabljesnula i naša najstarija manekenka Zvona Vucković. Bilo je to upravo na Brausovo insistiranje.

– Zvona i ja se razumijemo u svakom pogledu i bila je logičan izbor baš kao i Nada Abrus koja tad zbog obveza nije mogla nastupiti. Zvona se jako dobro snašla i sad je dio tima – kaže.

Kad je tek kročio u teatar njegov odnos prema starijim kolegama bio je pun poniznosti i poštovanja. Svaki sat kod Dunje Vejzović ili kava s Ljiljanom Molnar Talajić, Cynthiom Hansell Bakić bio je prepun pitanja ali i odgovora koji su mu itekako pomogli.

S Lidijom Horvat Dunjko u predstavi “Šišmiš”, Foto: Privatni album

– O karijeri, odnosima, ulogama… O razgovorima s maestrom Kranjčevićem teško mi je pričati jer mi i smijeh i suze dolaze na lice – kaže.

Svi su mu oni u počecima bili uzori, a tu je i Brausu neprežaljena Nuša Marović koja je šakom i kapom djelila svoje životno iskustvo i bila veliki prijatelj.

Mladi danas misle da svijet počinje od njih

– Redom su bili voljni pomoći i mislim da sam to iskoristio koliko sam mogao – govori.

Iako operni pjevač, bariton, bio je izuzetno blizak s estradom. Posebice je volio družiti se sa zlatnom generacijom poput Zdenke Vučković, Anicom Zubović, Beti Jurković, Gabi Novak, Elvirom Voćom, Ljupkom Dimitrovskom…

– U odnosu na nas ozbiljnjake, zabavnjaci su drugačiji, no meni jako dragi. Sa Zdenkom se moglo satima prepričavati anegdote, komentirati događanja, kolege, no sve uz puno šarma – otkriva.

Ne sviđa mu se odnos mlađih ljudi prema starijima. Kao da im ne treba njihovo iskustvo. Mladi, priča, često misle da sve znaju i da od njih počinje svijet. Ne zanima ih što je bilo prije.

– Da sad pitate na Akademiji tko je Branka Beretovac, Veneta Janeva Iveljić ili čak Ljiljana Molnar Talajić, blijedo bi vas gledali. Šteta, jer su to institucije koje su svojim postojanjem pridonijeli kulturi u Hrvatskoj – kaže.

Takvo ponašanje i danas mu je nezamislivo, kamoli u djetinjstvu. Grozi se nepoštovanja prema starijima, usadili su mu to roditelji, obitelj.

– Imao sam divan odnos s bakom i djedom s mamine strane i odgoj je bio jasan i precizan. Baka Katica i djed Đuro su nas odgojili tako da je nezamislivo ne pozdraviti stariju osobu i naravno, obvezno joj pomoći, ako treba – priča.

Braus s Ervinom Sulejmanovom u “Romeu i Juliji”, Foto: Privatni album

Brojne su nježnosti kojih se voli sjetiti, maženja, pričanja, čitanja knjiga… nosi divna sjećanja iz djetinjstva i na tome im je zahvalan. Baka je imala veliki utjecaj na njega i njegovo odrastanje.

Poludio bih da počnem razmišljati o svojoj mirovini

– Velika žena s ogromnim iskustvom. Nedavno je preminula i osjećam nedostatak. Uz mamu, ona me odgojila. Nema više ni jedne no druge… neizmjeran gubitak. Na žalost, sve je to život – govori Braus.

Žalosti se kad vidi kakve iznose ljudi primaju za pošteno odrađeni cijeli radni vijek. Većina njih zapravo i dalje mora raditi kako bi pristojno živjeli. Braus to smatra tragičnim.

– Za dostojan život mirovina bi morala biti barem 5000 kuna, a to rijetko tko ima. Žalosno je da ljudi ne mogu uživati plodove svog minulog rada. No, usudit ću se reći da narod ima vlast kakvu zaslužuje. Stoga, postoje izbori kad se mogu i moraju mijenjati neke stvari – rekao je.

Poludio bi, dodaje, da razmišlja o svom životu nakon 65-e. Svjestan je kako umirovljenici žive zadnjih 20, 30 godina, pa o svojoj mirovini ne želi ni misliti.

– Već nam je ovo korona pokazala da je svaki dan poklon i radost. Stoga, živim za trenutak jer tko zna što nas čeka – kaže.

Sretniji je kad govori o poslu, o planovima u zadnjim mjesecima 2021. Predstoji im, govori, premijera mjuzikla o Carlotti Grisi 2. listopada i brojna gostovanja, koncerti, puno smijeha, vina i lijepih trenutaka. To, smatra, treba činiti život bez obzira na dob, godine.

Ronald Braus:  Za život bi mirovina morala biti barem 5000 kuna, to malo ljudi danas ima
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap