Neno Belan: Niti su mirovine pravedne, niti se igra ‘fair play’ prema umirovljenicima
Kantautor bude ljut kad vidi iznose mirovina, ali ne strepi od života nakon 65-e. Ne zna ni što će biti za dva mjeseca, kamoli za šest godina, kad će i on službeno u mirovinu. Smatra da su stariji ljudi zaslužili puno više od iznosa koje dobivaju za 40 godina rada.
Neno Belan, Foto: Privatni album
– Ljut sam, kao i svi, kad vidim da ljudi za po 40 godina rada, naposljetku imaju 2000 kuna mirovine. To je demotivirajuće, nije fer prema svima njima. Većina kuburi s tom mirovinom, mnogi i ne uspiju zatvoriti mjesec. Niti je pravedna, niti se prema njima igralo fair play. Nisam ekonomist i ne znam može li bolje, ali premale su mirovine, zaslužili su puno više – kaže Neno Belan.
Do mirovine proslavljenog kantautora, ima još… Jedan je od rijetkih koji ne strepi kakve će iznose primati. Zna kako umirovljenici danas žive, no ne plaši ga život nakon 65-e. Živi, priča, iz godine u godinu, iz dana u dan, i slaže si život. Ne zna, dodaje, ni što će biti za dva mjeseca, kamoli za šest godina, kad će i on službeno u mirovinu.
Najveća potpora i najbolji savjetnik mi je mama
– Nemam strahova u vezi s tim. Najvažnije je da sam zdrav, sve drugo će se nekako riješiti. Kad ostarim, a bude još neke publike koja ima živaca slušati me i ako se nađe koja dobra duša da mi doda gitaru kad se dokopam pozornice – ja ću i tad svirati. Svjestan sam da će se, kako godine budu prolazile, smanjiti broj nastupa, ali dok budem mogao, držat ću gitaru u rukama. Ili pero. Mogu pisati pjesme za druge, raditi u studiju za druge, aranžirati… posla će uvijek biti samo neka je zdravlja. Tad ništa nije problem bez obzira na to koliko godina imaš – govori.
Stariji ljudi jako su mu važni, posebice obitelj i prijatelji. Najveća potpora i najbolji savjetnik tijekom cijelog života, privatnog i profesionalnog, mu je mama. Često s njom otvoreno razgovara, iznese joj probleme. Zna ga, kaže, dobro i kvalitetno savjetovati jer je prepuna životnog iskustva i mudrosti.
I on je, kao i svi mladi, nekad mislio da će glazbom promijeniti svijet, ali u isto vrijeme je i učio. Sve što je, u tom formativnom dobu naučio, bilo je od starijih, koji su odavno postojali na sceni. Znanje se, govori, uvijek pretače od starijih prema mlađima. To je normalno i prirodno, tako je bilo i s njegovim stvaranjem karijere. Učio je slušajući glazbu starijih kolega jer, kad su počinjali, bili su prepušteni sami sebi. Imali su, prisjeća se, diskografsku kuću koja ih je podupirala.
Neno Belan, Foto: Privatni album
– Sijede glave koje su sjedile u upravi, otkrile su da u nama ima potencijala i pomagale nam. Siniša Škarica i ekipa. Baš on je bio isturena figura koja nam je tad puno pomogla – kaže Belan.
Danas je on taj koji rado daje savjete mladosti, ako ga to zatraže. Svaki od njih, govori, ima svoj film u životu, pa nekome savjet treba, nekome ne. Teško mu je u ime cijele generacije odgovoriti kakva je mladost danas.
Pandemija je, kao i na sve druge, ostavila trag i u na njegovom životu. Deset mjeseci Belan nije svirao no nije se dao ubaciti u depresije, apatije. Prilagodio se datom trenutku i puno je radio u studiju.
– U te dvije godine više vremena sam proveo u studiju nego u ‘normalnih’ deset. Svašta sam radio, bio aktivan i to mi je omogućilo da preživim – kaže.
Ne bojim se novih brojki koje su prešle 4000 zaraženih
I Belan živi od autorskih prava i svirki. Kad je manje svirke, trudi se više raditi u studiju i tako uprihoditi što mu treba za život. Tijekom pandemije izbacio je tri singla od kojih je posljednji “Cvitna nedilja”. Glazbu i tekst za ovu predivnu i pretužnu baladu napisao je Belanov prijatelj Nikša Sviličić.
– I meni je bila predivna čim sam je čuo, na prvu. Kad ju je prije šest mjeseci Nikša odsvirao u dnevnom boravku, zaljubio sam se odmah. Pitao sam kome je to namijenio, a on je rekao da ne zna. Nasmijao sam se i odgovorio “Ja znam. Ja ću je pjevati”. Tako je krenulo. Nije rađena da bude hit na top ljestvicama, ali pjesma se polako ljudima uvlači pod kožu i tamo ostaj – priča Belan.
Pohvala je tim veća što rijetko pjeva tuđe pjesme, obično sam sve i piše. U koroni je napravio i singlove “Teško je” i “Zvijezde”… a još je puno toga čime namjerava obradovati publiku. Zadarska pjevačica Elena Stella i on rade na prepjevima njegovih starih pjesama na engleski i talijanski jezik. Elena pjeva, a Belan radi nove aranžmane. Poljska pjevačica Emilia Debska njegove će hitove zapjevati i na poljskom. Miksat će i mjuzikl “Bambina”, napravit ćemo videosnimku hit predstave. Nema, kaže, dovoljno vremena za sve što želi napraviti, ne stiže sve.
Neno Belan, Foto: Privatni album
Novih brojki koje su prešle 4000 zaraženih se ne boji. Ne strepi da će doći do novog zatvaranje i da neće imati gdje predstaviti sve što radi.
– Cijepe li se ljudi, sve bi trebalo biti ljepše i lakše. Uvijek sam optimist. Nadam se da će naposljetku sve biti bolje i da ćemo se početi vraćati u staro normalno – rekao je.
Na to se svode i sve njegove želje, planovi u 2022. Volio bi da pandemija napokon završi, da nastavimo živjeti i raditi, da se ljudi opuste, druže, zabavljaju, da opet dolaze na koncerte, da uživaju u životu i rade što vole.
– Želim da uopće mogu raditi, jer suština života je da su ljudi zadovoljni, a ne mogu biti zadovoljni ako im sve ovo visi nad glavom – završava Belan.
Više životnih priča poznatih ‘umirovljenika’:
- Dimitrije Popović: Svi koji su pridonijeli kulturi društva, trebali bi imati bolje mirovine
- Pero Galić: “Ljudi su se toliko naradili, a država im daje 2.000 kuna mirovine. Nitko od toga ne može živjeti”
- Julijana Matanović otkrila iznos mirovine: “Nije mi neugodno to reći”
- Alen Vitasović: Gledam umirovljenike kako bez sjaja u očima piju kave. Uništila ih je država
- Branko Schmidt: Da se duboko posramiš kad vidiš iznose mirovina i zapitaš kamo idemo
- Vicko Budilica: Zašto država svakome od nas ne bi davala 5000 kuna ama baš svaki mjesec?
- Ronald Braus: Za život bi mirovina morala biti barem 5000 kuna, to malo ljudi danas ima
- Stephan Lupino: Rado darujem starije, teško mi je gledati ih kako se muče, zaslužili su bolje
- Seid Memić Vajta: Više ni zlatna ribica ne može pomoći niti mladima niti umirovljenicima
- Slaven Knezović: “Otkad znam za sebe umirovljenici jedva krpaju kraj s krajem”
Vlasta Ramljak: Zaboli me srce kad vidim da stariji skupljaju povrće koje ostane na tržnici - Stanko Šarić: Nadam se dobrom zdravlju i radu do kraja, jer od mirovine je nemoguće živjeti
- Marina Tomašević: “Kada vidim kako vlast tretira naše starije, obuzmu me tuga i bijes”
- Đelo Hadžiselimović: “Odabrao sam užitak, mir, poljoprivredu i svoje maslinovo ulje”
- Hus: Visina mirovina odraz je sposobnosti političara, znaju dati sebi, ali ne i ljudima
- Dalibor Petko: Volim slušati kako su živjeli Brega, Čola, Kalember… ali im ne zavidim
- Zoran Vakula: “Mirovinu priželjkujem već sad i nadam se uživanju u njoj bez dodatnog rada”
- Piko Stančić: “Ljudi su radom zaslužili barem tri puta veće mirovine”
- Zdenka Kovačiček: “Nisam si nikada dozvolila da me emocije pokopaju, radije ja pokopam njih”
- Denis Latin: Odnos prema umirovljenicima pokazuje odnos društva prema radu i stvaranju
- Matija Prskalo: “Ženi koja je prije 50 godina umjesto lošeg braka odabrala ljubav, dala bih medalju za hrabrost”
- Suzana Mančić: Raduje me biti umirovljenica, želim i u starosti biti njegovana i dotjerana
- Antun Ponoš: “Ne mogu okrenuti glavu od ljudi u potrebi, posebice ne od onih starijih”
- Mladen Burnać: Tata ima 86 godina, slab je i bolestan. Kako bi od mirovine preživio da nije sa mnom?
- Duško Ćurlić: Teško je dati savjet u zemlji koja ima barem milijun različitih ‘stručnjaka’
- Daniela Trbović: Mama je imala moždani udar pa sam usavršila njegu teških bolesnika
- Šajeta: “Divim se energiji starijih ljudi, moja baka je do zadnjeg dana pričala o seksu”
- Zuhra: Uzrujam se kad vidim da su političari sebi dali 15 puta veće mirovine nego drugima
- Edo Vujić: U mirovini imam vremena na pretek, ali nedostaje mi osjećaj užurbanosti
- Đuka Čaić: Umjetnici ne poznaju pojmove nerad ili mirovina, rade dok ih ljube muze i bogovi
- Ivica Propadalo: Nikako da i mene pozovu na cijepljenje, valjda to znači da sam još mlad
- Gangster (68): “Hrvatice se ne bi udavale ni rađale prije 50-e pa im žene moram tražiti vani”
- Oliver Mlakar: Sad su bolnice manje pune, a kad sve završi imat ćemo pune ludnice!
- Alfi Kabiljo (85): Pandemija ga nije zaustavila, napisao pjesme za Radojku Šverko i Đanija Stipaničeva
- Vojo Šiljak: Radije se šalim nego žalim na život nas umirovljenika
- Alen Islamović: “Povisio bih mirovine za 1.000 do 2.000 kuna, jer standard umirovljenika je na dnu”
- Siniša Škarica (75) stvorio je mnoge zvijezde, a ne staje ni u mirovini
- Šima Jovanovac: Plače mi se na oglase poput „Mijenjam harmoniku za pet metara drva“
- Danko Ljuština: Mirovine su uvredljive, ali ima ljudi koji su prošli i gore od mene
- Darko Domijan: Često razmišljam o tome što ću kad dođe kraj mom radnom vijeku
- Pero Juričić: “O mirovini se treba razmišljati unaprijed i stavljati dio primanja sa strane”
- Ljudevit Grgurić Grga: “Umirovljenici su skupina ljudi koje Hrvatska ne voli”
- Zoran Škugor: “Ljudi u mirovini nikomu više ne trebaju, osjećaju se kao višak”
- Davor Radolfi: “Korona me je usporila, ali ne i natjerala da živim kao umirovljenik”
- Jurica Popović: “U poznim godinama ljudi bi trebali imati mir, a živimo u vrijeme strahova i depresija”
- Željko Krušlin Kruška: “Onaj tko živi samo od mirovine, umire od gladi”
- Nenad Ninčević: “Ne želim u mirovinu koja se bliži, pjesme ću pisati i sa 70 godina”
- Darko Janeš: “Nisam mogao dočekati da odem u mirovinu, bio sam najsretniji na svijetu”
- Elio Pisak (67): “Vidim svjetlo na kraju tunela i korona nam neće ukrasti Božić”
- Ćiro Blažević: “Znam kako je umirovljenicima, i ja sam nekada kopao po tuđim kontejnerima”
- Goran Grgić (55): “Ni u mirovini mi neće biti teško ustajati u pet i odlaziti na snimanja”
- Kumpić iz Smogovaca: Borio sam se da od Hrvatske napravimo malu Švicarsku, a ljudi moraju živjeti s 1.300 kuna
