Ella Jantoš: Opleo bi me strah da razmišljam o mirovini, ni sad nisam gazda svoje sudbine

Tatjana Pacek
31. prosinca 2021.
Priče
A- A+

Velika zvijezda 90-ih, vlasnica megahita “Iza ponoći” rasplače se kad govori o roditeljima. Još joj je teško pričati o njima, skladnoj obitelji koju je imala. Boli je i odnos prema umirovljenicima. Želi da 2022. donese značajne promjene u njihovim životima. Na upit veseli li se budućnosti kaže da ne zna čemu bi se veselila…

Ella Jantoš, Foto: Privatni album

– Zbog povećane brzine ili ubrzanosti života sve ‘pada u zaborav’, tako i ljudi starije dobi jer mlađi ništa ne stižu. Radno vrijeme i obveze onemogućavaju komunikaciju među generacijama. Bilo je jednostavnije dok su sve generacije živjele skupa, u istoj obitelji ili barem blizu – rekla nam je Ella Jantoš.

Vlasnica megahita iz 90-ih “Iza ponoći” smatra da se tad događala prirodna interakcija. Ljudi su bili opušteni, a ovako kada posjećujemo nekog svoga, to bude posjet na sat vremena. Ili koji dan u godini, a u to malo vremena uistinu je teško vezati se.

Jako poštuje starije, uvijek je imala prijatelje starije od sebe. Zvali su je Mala. Nije propuštala njihove priče i iskustva, i danas joj je stalo do razgovora s njima, do njihovih savjeta. Stariji ljudi su, govori, nekad bili poput interneta. Svašta se od njih moglo doznati, naučiti.

– Ja se volim družiti sa starijima. Doduše sad sam i ja već lagano…”Jesenji valcer”. Moram to ispričati, mama mi je teško i mrzovoljno podnosila starenje. Vidjela sam negdje knjigu “Jesenji valcer” koja pomaže ljudima treće dobi da se prilagode. Uglavnom, kupila sam je mami i rekla o čemu se radi, a ona, lijepo, i mene i valcer u rodni kraj – prisjetila se.

Kad joj se spomenu roditelji, odmah guta knedlu. Ni prije ni kasnije, nikad nije upoznala nekoga tko je više volio ljude od njezinih roditelja. Osim ljubavi, vezala ih je i glazba.

– Toliko u srcu nekome biti kao što je njima bila glazba… Divno mi je što nas je toliko vezala. Jako sam ponosna što pjevam, što sam od njih naslijedila glas, sluh – govori.

Pamti mamine zagrljaje svaki put kad bi krenula na put i vraćala se.

– Baš sam se dobro držala i sad sam se rasplakala. Još mi je teško govoriti o njima, nama. Često me hvatala za ruku…, ah, te njezine ruke… A tata, on me uvijek zvao u krilo, govorio je “’ajde sjedni tati u krilo, ‘odi, pa ćeš jednom pričati unucima kako si kao stara krava sjedila tati u krilu” – priča Ella.

U starosti se vidim kako se i dalje bavim glazbom

Možda i njoj to danas zvuči malo tvrdo, ali to kao ‘stara krava’ iz njegovih usta nije zvučalo kao uvreda, naprosto se tako kaže. I mama i tata bili su puni nježnosti, topline, brinuli jedni o drugima.

Svjesna je koliko je zadnjih 20, 30 godina teško umirovljenicima, koliko te mizerne mirovine moraju rastezati da bi preživjeli mjesec. Na upit plaši li je život nakon 65-e, kratko odgovara:

– A tko zna hoću li uopće živjeti toliko!?

Tek joj je 50, ima još dosta do njezine mirovine, pa pjevačica niti razmišlja niti strepi, kakva će biti, kako će tad izgledati njezini dani. Zna samo da se i u starosti vidi kako se bavi glazbom.

– U takva se razmišljanja ne smijem ufurati, a i nemam vremena za to. Opleo bi me veliki strah. Ovako, meditiram si dan po dan nešto, više nego ikada vidim da baš nisam gazda svoje sudbine pa hvatam nove korake – kaže.

Prije nego je s megahitom “Iza ponoći” pokorila Hrvatsku, vani je na velikim pozornicama izvodila top repertoar. Pratila je strane izvođače i već se izgradila u pjevačicu. Nije, kaže, ni tad imala uzor, previše kiča i veselja išlo joj je na živce. Uostalom, rat je bio tek završio…

– Rat i mir, suze i smijeh… mladost, stalna putovanja, energije na bacanje – prisjeća se mlađih dana.

Zvijezde dance scene 90-ih: I. Bee, Minea i Ella, Foto: Privatni album

U to vrijeme, kolege je još dijelila po žanrovima, tek kasnije su, priča, svi postali univerzalni kolege glazbenici. Čovjek se, dodaje, opušta s vremenom. Kao i cijela tadašnja dance scena, i Ella je bila osebujna.

– Jednom sam u Areni u Puli usred pjesme “Nađi mi ritam” razmazala po licu sve crnilo koje sam nanijela oko očiju. Kao crtu, tušem i sjenilo. Pred kamerama. Kao impozantne trenutke svakako izdvajam odlazak kod Mire Buljana u studio Senne M, na Šalati, gdje je I E.T. snimao, potom odlazak u glavni studio u ZG “Truly” – kaže.

 S čežnjom se sjetim druženja s Kasandrom, Vlatkom Grakalić…

Važna joj je bila pomoć starijih kolega, njihova dobronamjernost, iako smatra da je svatko kovač svoje sudbine.

– Svatko od nas radi svoj posao i naravno da ga je ljepše raditi kad u nekome imaš podršku, odgovor na svaku nedoumicu. Ta sinergija ili dovodi do rezultata ili ne – priča.

Nekadašnja estradna druženja više ne postoje pa ni nekim novim klincima danas ne treba iskustvo starijih. Snalaze se kako znaju i umiju.

– Nisam u kontaktu s našim mladim glazbenicima, a ni oni više nisu “mali”. Slušala sam Miju Dimšić neki dan, s njezinom gitarom. Baš slatko. I ona je baš slatka – kaže.

Veseli se kad vidi da se za njezine nastupe i danas traži karta više. Dance zvijezde i dalje nastupaju, I. Bee, Minea i Ella, rado su viđene u svakom gradu. Ipak, ni sad, a posebice ne kad je to mogla, nikad sebe nije doživljavala kao zvijezdu. Nedostaju joj kolegice koje su nas ove godine napustile, njihov odlazak bio joj je šokantan.

– Prvo Vlatka Grakalić pa Kasandra. Strašno. Jako mi je žao. S čežnjom se prisjetim zajedničkih gaža, tuluma, zafrkancija. Pamtim Vlatkin smijeh, Kasandrin govor.. o Bože što lete godine… E da! Uvijek su nam stariji ljudi govorili “živite ,vrijeme leti …” I išli nam na živce a vidi sad!?! – sjetno govori.

Još su joj bolni odlasci roditelja. Nakon mame, umro je i tata. I njezin najdraži prijatelj Reno Raos. Ostala je i bez svojih voljenih pasa… Prijatelji su je hrabrili riječima ‘Proći će’.

– Ajd’, valjda i hoće – govori Ella.

Neka 2022. donese značajne promjene umirovljenicima

Od 90-ih naovamo radila je svakojake poslove. Kaže da je, baš kao i umirovljenici danas, radila sve da preživi. Teško joj je bilo ostaviti se pozornice i otići u druge poslovne vode, druge zemlje. Velike su to, priča, promjene.

– To je šok za duh i tijelo. Ali čovjek se na svašta navikne – kaže.

Dolaskom pandemije već je, priča, bila uigrana u borbi za preživljavanje. Kad je, naime, shvatila da na estradi više nema zarade, zasukala je rukave i otišla na sezonski rad u Dalmaciju. Radila je u kuhinji. Bio je to, nakon megahita, prvi njezin posao izvan glazbe. Potom je spakirala kofere i otišla u Englesku. Tamo se bavila njegovateljstvom. Kad bi uhvatila slobodno vrijeme, voljela se šetati gradovima, poljima, šumama, voćnjacima… Zadnjih mjeseci radila je u jednom zagrebačkom kafiću. S vremenom je stekla samopouzdanje, samu sebe je osnažila. Sad su opet otvorene opcije za ponovni odlazak u inozemstvo, spominje München. Još jednom je spremna sve napustiti i po bolje sutra otići u neku drugu zemlju.

Ella Jantoš, Foto: Privatni album

Novu godinu dočekat će s tamburom i violinom, na jednom privatnom partyju. Ide, kaže, nešto malo otpjevati. Na dočeku će izvesti i pjesmu, znakovita naslova “Znam da budni smo”, koju je snimila nedavno i koja silno podsjeća na ‘90-e. Svima, a posebice najslabijima, starijim ljudima, umirovljenicima… želi da im 2022. donese značajne promjene u životima, naravno, na bolje.

Svoju kćer Rozi sama je podizala. Kao samohranoj majci najteže joj je padalo kad su djeca crtala obiteljsko stablo i kad su tate dolazili po curke u vrtić. Ellini povremeni odlasci u inozemstvo, njezinoj su jedinici teško padali. Sad već, priča, dugo nije bila, ali sprema se opet. Mora.

– Mislim da se i ona naviknula, ali vezane smo i moji odlasci teško joj padaju. Nema više bake a ni djeda, a s ocem nema kontakt otkad je narasla – priča Ella.

Na upit veseli li se budućnosti odgovara da ne zna čemu bi se veselila. Posla kojeg mora odraditi, srećom, ima preko glave, a i Rozi će krenuti u srednju školu. Baš kao i njezina mama, baka i djed… i Rozi voli zapjevati. Za sad, samo po doma, pred ogledalom.

Više životnih priča poznatih ‘umirovljenika’:

 

Popularno
Copy link
Powered by Social Snap