Marina Tomašević: “Kada vidim kako vlast tretira naše starije, obuzmu me tuga i bijes”

Tatjana Pacek
24. srpnja 2021.
Priče
A- A+

Zadranka Marina Tomašević prisjetila se odrastanja, ljubavi koje su joj roditelji pružili i trenutka kad je između podizanja kćeri i karijere odabrala ovo prvo. Nikad nije požalila zbog te odluke. Danas joj se sva uložena ljubav vraća pa uživa u društvu unuka, pjeva i radi crteže u crnom vinu po narudžbi.

Marina Tomašević, Foto: Privatni album

– Nisu stariji ljudi važni samo meni, već smatram da su jako važni samom društvu. Oni su energetski balans, pokazatelji vrijednosti života. Njihovi savjesti su dragocjeni, mudrost života i zaista obožavam druženje s ljudima zlatne dobi. Imam jako dobru prijateljicu, koja je ušla u devedesete – rekla je Marina Tomašević.

Zadranka itekako pamti prve kontakte sa starijim kolegama, prema kojima je imala veliko poštovanje. Ima ga i dan danas. Bila je jako sretna, jer suradnja s njima je bila i potvrda njezine vrijednosti. Tomislav Ivčić, Rajko Dujmić… velikani su s kojima je radila.

– Jako mi nedostaju, pogotovo Tomislav, koji je otišao u trenutku velike ekspanzije stvaralaštva. Imali smo velike planove. Ponosna sam što su takva dva velikana dala upravo meni povjerenje, pamtit ću ih po njihovoj kreativnoj senzibilnosti, mudrosti…ima toga puno… Jako mi nedostaju – prisjeća ih se Marina.

Zanimljivo joj je bilo, u vrijeme početaka, surađivati sa starijim kolegama, pogotovo zato što je tad postojao sistem vrijednosti. Nije, naime, svatko mogao dobiti, zaslužiti mjesto na estradi. Toga su itekako bili svjesni njezini stariji kolege, zato i je bilo uzajamno poštovanje. Nepuna četiri desetljeća kasnije, kaže da je odnos nekih novih klinaca prema njoj prožet poštovanjem.

Roditelji uvijek nedostaju, a ja sam svoje rano izgubila

– Ne družim se često s tim novim klincima, mada bih im rado dala puno savjeta… – kaže.

Smatra da je vrijeme njezina odrastanja bilo puno normalnije i stoga što se poštovanju prema starijima učilo još u pelenama. Marina je smatrala najnormalnijim činom pozdraviti starije, dignuti se sa stolice, ako je netko stariji stajao blizu nje. To čini i danas. Roditelji joj silno nedostaju.

– Oboje su bili predivni. Na žalost, majku sam izgubila rano, a i tatu. Uz njega sam bila posebno vezana. Roditelji nam uvijek nedostaju pa i sad, kad smo i mi u nekim godinama – priča Marina.

Sve što su joj usadili roditelji trudila se prenijeti na kćer i unuka. Kćer je sama odgajala, usađivala joj kako treba imati povjerenja, prije svega u nju kao majku, a onda i u sebe. Ljudi se, smatra, rađaju s određenim crtama karaktera, a Marinina kćer od malih je nogu bila predivno stvorenje.

– To je i ostala i hvala joj na tome. Danas su vremena drugačija, zaista se trebaš jako potruditi da dobiješ vrijeme druženja s njima. Ali ljubav, strpljenje i mudrost sve mogu. Današnja su djeca pretrpana raznim informacijama, brzinom života, zato mislim da su bake i djedovi melem, jako potrebni za zdrav odgoj djeteta – smatra.

Marina Tomašević, Foto: Privatni album

Kćer je podizala kao samohrana majka. U početku, do njene dvanaeste godine roditelji su joj pomagali, ali odlaskom mame i početkom rata, njih dvije su se zajedno preselile u Zagreb. Taj period Marina pamti kao ni malo lagan.

– Morala sam odlučiti, karijera ili ona… naravno da mi je karijera bila na drugom mjestu i nisam požalila nikada… – kaže.

Tuga i bijes me obuzimaju kad vidim kako se tretiraju naši stariji

Danas se pola estrade voli pohvaliti kako ima njezin crtež u crnom vinu. Ili ga makar želi imati. Marina ističe da je zahvalna dragom Bogu na svim talentima koje ima. Voli razveseliti ljude, radost je u stvari, govori, prirodno stanje čovjeka, a prirodnost je ono što život čini laganim i lijepim. Nikad nije pohađala školu, čak ni tečaj crtanja.

– Mislim da je školovanje prenapuhan pojam u društvu, talenti su ti koji te označavaju… Crtanje i pjevanje je nešto s čime sam se rodila i još kao malo dijete pokazivala sam zanimanje prema tim kreativnim darovima… Nema te škole kao one koju ti dragi Bog da – priča.

Tu je strast pretvorila u posao pa danas crta po narudžbi. Do njezine mirovine ima još… no ne razmišlja, ne strepi kakva će biti. Jedna je od rijetkih koja se, s obzirom na to kako danas žive umirovljenici, ne plaši ni života nakon 65-e. Kad vidi kakve iznose ljudi primaju za pošteno odrađeni cijeli radni vijek u njoj se sve probudi.

– Stvarno se sva zgrozim. Pa kako ih nije sram? Naprosto nemam riječi. Tuga pomiješana s bijesom me obuzima kad vidim kako se tretiraju naši stariji glede mirovina, ali i svega ostalog… – govori Marina.

Starost zamišlja kao i većina ljudi. Želi mir, voljela bi uživati više u prirodi, u dobrim ljudima, baviti se sa svime onime što joj pričinjava zadovoljstvo i sreću…

– Jako vjerujem u Zakone Univerzuma, u Boga, u ono da smo vjerom i povjerenjem zaštićeni, u onu kako misliš to će ti i biti… nemam straha, strah već dugo ne stanuje u mojoj duši, a i smrti se ne bojim jer smrt kao takva ne postoji. O tome bih mogla danima pričati… dakle, sve je energija, a najjača je naša emocija… emocija ljubavi – govori Marina.

U izbjegavanju stresa pomažu mi meditacija, molitva, samoća…

Zadnjih godinu i pol nije nigdje nastupala. I njoj je, kao i drugim glazbenicima, bilo zabranjeno pjevanje. Lani je u Lisinskom trebala slaviti 35 godina karijere. I zbog korone je koncert bio odgođen. Na plakatu je stajalo 35, a zapravo se glazbom bavi 45 godina. Ne zna reći hoće li se obljetnički koncert ikad održati.

Marina Tomašević, Foto: Privatni album

– Nemam pojma što će se događati ubuduće, shvatila sam da mi je najvažnije, a i svima bi nam to trebalo biti važno, da sam dobro, da sam zdravo, da ne zamjeram, da mi se ne zamjera, da dišem punim plućima ovaj divan zrak na našoj planeti i da ne dozvolim nikome da mi kvari trenutke u životu, jer život je jako dragocjen. Nedavno sam snimila jednu predivnu pjesmu, upravo je u izradi i spot, crtam i dalje, stvari se jednostavno događaju onako kako trebaju – priča.

Dodaje kako je tek u pandemiji shvatila koliko je vlast licemjerna i što u stvari znači ne imati očekivanja od drugih, što znači imati prave prijatelje, i ona stara „što te ne uništi to te ojača“. Doma su se, kaže, dobro nosili s koronom. Čak su je svi i imali oko Nove godine.

– Poležali smo svi s temperaturama i osjećajem kao da imaš gripu i hvala dragom Bogu, evo nas živih i zdravih, kao i mnogi koji su je preboljeli. Prirodni imunitet je taj koji nas štiti od svih bolesti, a najvažnije za imunitet je izbjegavati stres što je više moguće. Tu mi uvelike pomaže meditacija, molitva, samoća, razgovori sa sobom, čitanje, razumijevanje i sve tome slično – kaže Marina.

Planova u drugom dijelu 2021. nema. Ništa više ne planira na veliko, jednostavno vjeruje u moć sadašnjeg trenutka, koji nam, ističe, upravo ovdje i sada određuje naše sutra.

Više životnih priča poznatih ‘umirovljenika’:

Marina Tomašević: “Kada vidim kako vlast tretira naše starije, obuzmu me tuga i bijes”
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap