Zlatko Turkalj Turki: “Kada čujem kakve mirovine ljudi primaju, tužan sam”

Tatjana Pacek
29. siječnja 2022.
Priče
A- A+

O temi mirovina na jednom Porinu Zlatko Turkalj razgovarao je i s Radojkom Šverko. Diva mu je rekla: “Ne želim omalovažiti bilo koga; svako je priznanje dobrodošlo i svi se tome radujemo. No možda bi ipak trebalo malo povesti računa da uz taj trofej slijedi nešto što će nam hraniti ne samo naše police, nego i našu dušu.”

Zlatko Turkalj Turki, Foto: Privatni album

Radijski voditelj i urednik, autor mnogih emisija, serijala, dobitnih brojnih nagrada nedavno je objavio knjigu “73 priče o albumima – žene u glazbi, stihu i interpretaciji”. Knjiga je zamišljena kao hommage heroinama glazbene umjetnosti u Hrvatskoj. Ipak, ne zna odgovoriti na upit čiji ga se život dojmio u toj mjeri da je pomislio „skidam kapu“.

– Svaka od glazbenih priča u knjizi i dokumentarnom serijalu imaju različite početke i zaplete, ali im je jednak kraj – dolazak do cilja i uspjeha. Teško je nekoga izdvojiti, ali možda one priče u kojima ne postoji granica između glazbene karijere i svakodnevnog života, nego je glazba njihov život bez obzira na poteze i odluke kada je neke stvari trebalo zaustaviti. To su priče Tereze Kesovije, Meri Cetinić, Josipe Lisac, Zdenke Kovačiček, Betty Jurković, pokojne Ljupke Dimitrovske, Gabi Novak, Radojke Šverko… – priča Zlatko Turkalj Turki (53).

Volim slušati druge, osobito starije i mudrije

Sve su prošle 65., i u mirovini su. Što, dakako, ne znači da su se povukle. Dive su to kojima se i danas gromko aplaudira na nastupima, koje su itekako zadužile hrvatsku kulturu. Kao i sportaši, slikari, glumci… Nažalost, poznato je kolike mirovine imaju naši stariji umjetnici. Puno ih je priznatih u svijetu, iznimnog opusa. Pitamo ga bi li država trebala uzeti u obzir njihov doprinos kulturi, promociju zemlje i ostalo pri izračunu tih mirovina? Bi li one kod istinskih velikana trebale biti povlaštene, bolje? Ili je u redu ona neumoljiva matematika – koliko u mirovinsko uplaćuješ, toliko na kraju i dobiješ?

– Baš sam o toj temi u svojem dokumentarnom serijalu “Žene u glazbenoj industriji” razgovarao s Radojkom Šverko. Tako je Radojka, vezano za nagradu Porin, rekla: “Ne želim omalovažiti bilo koga; svako je priznanje dobrodošlo i svi se tome radujemo. No možda bi ipak trebalo malo povesti računa da uz taj trofej slijedi nešto što će nam hraniti ne samo naše police nego i našu dušu.” – prisjetio se Turkalj.

Do njegove mirovine ima još. Tješi se da je još u najboljoj radnoj snazi i pokušava ne razmišljati što će biti za desetak, petnaestak godina. Kad jednom dođe u te godine, volio bi još više vremena provoditi sa suprugom, sinovima, a nada se i druženju s unucima. Razmišlja kako će tad vrijeme kratiti planinarenjem, putovanjima, druženjem s prijateljima… Nada se i pristojnijim mirovinama.

Zlatko Turkalj Turki i Radojka Šverko, Foto: Privatni album

– Svaki put kad čujem kakve iznose ljudi primaju za pošteno odrađeni cijeli radni vijek osjećam se jednako tužno. Imam dosta životno iskusnijih prijatelja i dobro je od njih čuti svaki savjet, njihova rješenja kako se snaći u pojedinim situacijama. Inače volim slušati druge, osobito starije i mudrije – rekao je.

 Nije bilo ‘samo tako’ nazvati Ivu Robića

U svakoj njegovoj emisiji, svakom intervjuu osjeća se veliko poštovanje prema gostu. Smatra da ljudima koji mu dolaze u emisiju, bez obzira na godine, uvijek treba pristupati s poštovanjem. Ako ti netko gostuje u emisiji, govori nam, to je potpuno isto kao da si nekoga pozvao kod sebe doma. To znači da moraš znati biti domaćin i osigurati sve da se osoba koju si pozvao osjeća ugodno i opušteno. Tome uči i svoje sinove.

– Najbolji je odgoj i primjer djeci onaj koji pokazuješ svojim svakodnevnim ponašanjem. Odnosom i načinom komunikacije prema drugim ljudima – kaže.

Stariji ljudi su mu oduvijek važni i nije mu u počecima bilo ‘samo tako’ nazvati, primjerice, Ivu Robića. Ipak, ne pamti strah od snage njihovih imena.

– Kada sam prvi put razgovarao s istinskim glazbenim veličinama, nije mi bilo svejedno. Znao sam dobar dio njihova repertoara, imao njihove ploče, gledao ih na festivalima, koncertima i televiziji. Nije bilo jednostavno, trudio sam se da to ushićenje ne pokažem na prvu i baš iz spomenutog poštovanja trebao sam se dobro pripremiti za razgovor – priča.

Zahvaljujući odnosu prema novinarskom poslu, pripremi emisija i poznavanju tematike, kod većine njih brzo je stekao simpatije i povjerenje. Znali su da će u emisijama razgovarati o glazbi, novim albumima, koncertima, ali i konkretnim problemima vezanim za glazbenu industriju ili, recimo, autorske i festivalske krize. Ipak, nema novinara koji se u svojim počecima nije spetljao, pa rado govori i kako je potkraj 80-ih izgledao njegov prvi intervju s Novim fosilima.

Rajko je ustao i više se nije vratio na intervju

– Nije baš prošao onako kako sam ga zamislio, ali se nakon njega dogodilo prijateljstvo s Rajkom, Zecom i Sanjom. Naime, Fosili su došli na radio predstaviti svoje nove pjesme s albuma “Dijete sreće” – govori.

Zlatko Turkalj Turki i Rajko Dujmić, Foto: Privatni album

Očekivali su da će ih dočekati netko od urednika s kojima su već imali gostovanja i poznanstva. No, dočekao ih je – Turki. Tijekom emisije primijetio je kako sve zapravo dobro ide, Sanja i Zec bili su iznenađeni pitanjima, ali vrlo brzo ponašali su se opušteno kao da se već znaju. Rajko je bio dosta suzdržan i štur na odgovorima.

– Dok je na radiju emitirana jedna od pjesama, upitao me je: “Zar nas stvarno nitko od starijih urednika nije mogao dočekati i s nama razgovarati?” i izašao je iz studija na stanku za pušenje. Više se nije vratio na intervju, a kada sam stigao kući, na telefonskoj sekretarici dočekale su me snimljene poruke od Sanje i Zeca koji su se ispričali i rekli da Rajko nije imao najbolji dan, a kako je njima to bio jedan od najboljih intervjua – prisjetio se.

U 2022. će se obilježiti 30 godina od dodjele prve nagrade emisije “Music Pub”.

– Volio bih na vinilu objaviti neke dokumentarne zapise, razgovore, izjave, komentare i osvrte, što nije tipično za taj glazbeni mediji. Materijal je spreman i nadam se da će se objaviti do kraja godine – kaže.

Više životnih priča poznatih ‘umirovljenika’:

Zlatko Turkalj Turki: “Kada čujem kakve mirovine ljudi primaju, tužan sam”
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap