Matija Vuica: Tužno je kad su stariji primorani nasloniti se na zgradu, pružiti ruku i prositi

Tatjana Pacek
2. travnja 2022.
Priče
A- A+

Matija Vuica vjeruje da će se mirovinski sustav morati mijenjati, jer mirovine su uistinu mizerne. Ljudi si ne mogu priuštiti osnovno, a to je hrana, režije i koji put izlazak na kavu. O kazalištu, kinu ili nekoj izložbi, nitko ni ne razmišlja. Žalosti se kad čuje da netko ne može otići na kavu sa starim prijateljicama. Čuje to baš od ljudi koji je okružuju.

Matija Vuica u svom salonu, Foto: Privatni album

– Starost nas sve čeka i ukoliko nismo osjetili taj period kod svojih roditelja, ako nismo bili uz njih, sigurno ni nama neće biti uzvraćeno kad dođemo u tu dob – rekla je Matija Vuica.

Modna kreatorica je obožavala svoje roditelje i brata. Koristila je svaki trenutak da odjuri u rodni Metković. Rado govori o obiteljskoj povezanosti, velikoj ljubavi, zagrljajima, prisnosti koju su imali.

– Davno sam izgubila sve svoje, majku, oca i brata, ali pamtim koliko mi je značila njihova starost, period kad sam više jurila u Metković nego inače. Što sam bila starija, veća je bila i potreba da budem uz njih. Prvo je umro otac, a onda i majka. Znala sam koliko joj je bilo potrebno da dođem, da osjeti da je i meni stalo. To su ti nježni trenuci – priča Matija.

Odrasla je u obitelji u kojoj su se uvijek grlili, ljubili, mami je sjedila u krilu, i uvijek je za nju bila ‘mala’. Bez obzira na to što je imala već 40 i nešto… Ta toplina je, priča, bila u svakom trenutku. Roditeljima si, dodaje, uvijek dijete i uvijek mala i uvijek je na odlasku bilo ono “Kad ćeš opet doći?”.

– Najteži trenuci bili su kad sam odlazila, a majka me ispraćala na vratima od dvorišta, pozdravljala, mahala. Imala je štap na koji se teško priviknula, pa bi se okrenula i lagano s tim štapom došla do kuće. Jako tužno, ali morala sam ići. Da nisam tad bila u Zagrebu, da nisam radila, ne bih ni njima mogla pomagati – govori Matija.

Stariji ljudi imaju dress code do samog kraja

Taj štap koji je kasnije u svakom trenutku bio uz mamu, donijela joj je iz Egipta. Ima jedan i u salonu. Obično stariji ljudi neće štap, vidi to po gospođama koje dođu razgledati haljine. Teško se kreću i ne odbijaju ono Matijino “Uzmite štap, bit će vam lakše…”. Obožava vidjeti u gradu, na Dolcu, sređene starije zagrebačke dame.

– Zagreb je poznat po tome, i nisu samo na Dolcu. Ulicama Zagreba šetaju sređeni parovi. Padam u nesvijest od ljepote kad vidim bračni par, vidi se da su prošli 80-u, a tako su dotjerani, usklađenih boja…. drže do svog izgleda i u dubokoj starosti – priča.

I njezina je majka imala misne haljine, pa one za tržnicu, pa treće za sprovode, pa za kave sa sestrom ili s prijateljicama. Ističe kako su i sve kumice na Dolcu uvijek sređene. Divno joj je gledati ih.

– U skladu sa svojim mogućnostima, sve su dotjerane i imaju frizure. Ženu koju prodaje cvijeće nikad nisam vidjela bez frizure, a svaki dan je tu. Stariji ljudi imaju taj dress code do samog kraja – kaže.

Davnih godina, kad je došla u Zagreb, od takvih je gospođa kupovala na Hreliću. Sve čuva. Kaže kako je njezina kuća u Metkoviću muzej starih stvari. Sve što je ikad kupila na Hreliću ima i danas. Nešto je prepravljala, jer joj je to služilo za prve modne korake.

U njezinom salonu bude i bakica od 80 godina

– Uvijek naglasim da sam za to zahvalna Hreliću. Imam divne haljine od zagrebačkih gospođa, brokate, svile… Neprocjenjive su to vrijednosti i svaki taj komad priča o nekom prošlom vremenu. Taman da sam ih i prekrojila, vide se finoća tih tkanina koje više ne postoje – govori.

O njezinom uspjehu u Americi sve se zna, o izložbi haljina u Sydneyju također. Matijine haljine nosile su Carmen Electra, Rumor Willis, AnnaLynne McCord i mnoge druge svjetske zvijezde… Matija kaže kako uvijek može i bolje i više.

Matija i pokojna mama Iva, Foto: Privatni album

– Kad bih mislila da je to sve, onda bih se trebala prestati baviti ovim poslom. Svaki uspjeh pospremim u neku ladicu i kažem sebi sad idem dalje i bolje. To je onaj pravi vjetar u leđa, kad sam sebi daš zadatak da budeš još bolji. Taj vjetar treba stalno obnavljati – rekla je Matija.

Smatra da je lagano odjenuti zgodnu, mladu curu, koja stane u sve. Izazov bi joj bio odjenuti ženu u godinama, zvijezdu kalibra Glenn Close, Helen Mirren… one kojima možda i ne pristaje toliko šljokica.

– Za njih se ne rade takve haljine, ali zna se da mi radimo haljine po mjeri. Kad znaš odjenuti stariju gospođu, da joj sve pristaje, to znači da znaš svoj posao – kaže.

Starije gospođe nerijetko su u njezinom salonu. I bakice s više od 80. S mladenkama, priča, dolaze svi iz obitelji. Ulaze, drže se pod ruku, neke i tek da pogledaju što ima novoga. Sve im je prekrasno, znaju da ta odjeća nije za njih, ali ih to ne dira. Začudili bismo se, tvrdi, koliko starije gospođe vole boje.

– Imala sam damu iz Njemačke, insistirala je na rozoj boji i izgledala je predivno u njoj. Starije gospođe nisu žene koje su utonule u crnilo, nego žive punim plućima. Uđu, razgledaju, dive se, kažu što žele…. Ima i onih koji si ne mogu priuštiti komad koji im se sviđa. Kad vidim da baš silno želi moju haljinu, spustim im cijenu, nađemo sredinu – priča.

Ako ti se srce ne kida kad vidiš prosjaka, onda nisi čovjek

Jako je osjetljiva na starije, grozno joj je vidjeti s kakvim mirovinama žive. Tim više što svi cijeli život uplaćujemo za mirovinu, a rijetki od nje mogu dostojanstveno živjeti. Preko puta njezinog stana živi starija gospođa. Cijeli život radila je kao stomatologinja, a ipak ima malu mirovinu.

– Kad god nešto skuham, nosim joj, a ona se stalno odužuje s raznim pitama i ne znam čime sve ne. Mislim da svi trebamo više pažnje obraćati na starije ljude. Brinuti o njima. I kad na cesti vidim prosjaka… oni mladi bi mogli i morali nešto raditi. Ali oni stariji… nikad neću proći pored starijeg da ne udijelim pomoć – govori.

Pretpostavljam da to i drugi rade jer kad stara žena ili muškarac budu primorani nasloniti se na kut neke zgrade i pružiti ruku… jako je tužno. I teško. Kako njima, tako i ljudima koji prolaze pored njih.

– Ako ti se u tom trenutku srce ne kida, onda stvarno nisi čovjek. Žalosno je to vidjeti i mislim da bismo svi nakon što smo cijeli život plaćali doprinose, radili bilo kakav posao, trebali od mirovine moći dostojanstveno živjeti – priča.

Matija s dugogodišnjim partnerom Juricom Popovićem na Neretvi, Foto: Privatni album

Vjeruje da će se mirovinski sustav morati mijenjati jer mirovine su uistinu mizerne. Ljudi si ne mogu priuštiti osnovno, a to je hrana, režije i koji put izlazak na kavu. O kazalištu, kinu ili nekoj izložbi, nitko ni ne razmišlja. Žalosti se kad čuje da netko ne može otići na kavu sa starim prijateljicama. Čuje to baš od ljudi koji je okružuju.

– Moja susjeda pozvala je prijatelja na kavu, a on naručio konjak i duplu kavu. Pa mu je rekla da ga je pozvala na kavu, ali da ne može platiti sve što je naručio. Zamislite tu bahatost da traži toliko od gospođe koja živi od mirovine? – govori Matija.

Svojoj mirovini rezolutno kaže “Neću! Želim raditi i dalje”

Sljedeće godine i ona bi trebala u mirovinu, a na to rezolutno odgovara s “Neću!” Ima, tvrdi, pravo raditi koliko god želi. Radi za sebe, za druge, uveseljava ih svojim kreacijama i želi pravo na rad.

– Zar to nije lijepo? Kad možeš i želiš raditi i nakon 65-e? Mirovina me ne zanima, ne želim živjeti od nje, nego od svog rada. Moj posao drži me vitalnom, jurim od rane zore i vraćam se kasno navečer, kad zaključam salon. I sretna sam! – kaže.

Za svoje 70-e, pa i 80-e govori kako samo što nisu došle. Ni tad ne želi mir. Njezin mir je njezin posao, pokoje putovanje, odlazak s Jurom u njezin vrt u Metkoviću, druženje s ljudima koje voli, a sve to si priušti uz posao.

– I opet se vraćam na majku. Ona je u svojim 80-ima insistirala na tome da sadi krumpir, kapulicu… ja sam iz Zagreba dolazila pomoći joj sve to posaditi. Da sam joj to uskratila, osjećala bi se bespotrebnom. Ima puno starijih ljudi koji ne žele mirovati, osjećaju se živima dok rade. Gledajući po majci koja je do 85-e uvijek nešto radila, rad uistinu oplemenjuje i stvara mir u duši, onaj mentalni mir, osjećaj da si od koristi – rekla je Matija.

Ima, naravno, i planova u 2022., ali radi male planove jer je shvatila da period posljednjih godina zahtijeva upravo to; pomalo planiranje. U sljedećih nekoliko mjeseci bit će barem jedna revija. Nakon nje slijedi aktivno ljeto jer joj je inače dosadno, pa će po moru opet organizirati revije… Zimu će planirati prije početka ljeta. Pomalo šalje i haljine u inozemstvo.

– Ako ovaj Oscar znači da je sve OK, da život ide dalje, nastavit ću slati haljine u Hollywood. Otvaraju se i drugi eventi prema vani. Samuel Sohebi svojevremeno je uspješno plasirao moje haljine na Venecijanskom festivalu. Sad me opet zove. Imam pozitivni stav i vjerujem da će mi se tako i vratiti. Onako kako želiš drugima, tako ti i dođe, baš to se dogodi i tebi. Svima želim blagostanje, super život i dobre mirovine – završava Matija.

Više životnih priča poznatih ‘umirovljenika’:

Matija Vuica: Tužno je kad su stariji primorani nasloniti se na zgradu, pružiti ruku i prositi
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap