Umirovljenica Dušanka: ‘Ceker može trajati 20 godina, ali znanje o pletenju polako nestaje’

Vještina pletenja cekera i drugih predmeta od komušine još uvijek živi u Međimurju, a nositeljice ove tradicije uglavnom su umirovljenice. Izrada predmeta od komušine je 2022. godine upisana u Registar kulturnih dobara Hrvatske, ali pitanje je koliko će se još dugo održati bez većeg interesa mlađih generacija. Dušanka Medved iz Nedelišća već desetljećima plete cekere i predsjednica je Udruge žena Nedelišća u kojoj s još pet umirovljenica izrađuje rukotvorine od komušine. Ispričala nam je kako izgleda proces pletenje, kako je ona naučila tu vještinu i tko najviše kupuje cekere koji se polako vraćaju u modu.

Vještina pletenja cekera, ali i drugih predmeta, od komušine (listovi koji se skinu s kukuruznog klipa) na sjeveru Hrvatske itekako je živo. Pa je tako 2022. godine “Umijeće izrade uporabnih predmeta od komušine na području Međimurja” upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro.

Iako su u Međimurju uspjeli zaštiti ovu vještinu, upitno je do kada će postojati znanje ovakvog načina pletenja. Naime, većina žena koje pletu cekere i slične predmete, su umirovljenice. Među mladima nema značajnog interesa za očuvanje ove tradicije, kazala nam je Dušanka Medved iz Nedelišća u Međimurju. Umirovljenica koja ručno izrađuje šibenske kape ispričala nam je sve o svojoj radioni, o tome smo pisali ovdje.

Plete od djetinjstva

Dušanka je predsjednica Udruge žena Nedelišće koja je registrirana kako bi mogle plesti cekere, tj. cekare kako ih zovu u Međimurju. Od 19 članica, većina peče kolače za razne manifestacije, a njih šest je posvećeno tradicionalnom pletenju cekera, ali i drugih predmeta od komušine. Dušanka nam je ispričala da je počela plesti s devet godina. Naučila je od roditelja, a i cijelo selo se bavilo izradom cekera, kaže.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– I onda mi djeca smo gledali, pa počneš sukati, frkati… Mama je skužila da bi to meni dobro išlo i onda me poticala. S 10 godina već sam znala ‘osnovu’ ono kaj prvo ide na kalup. Malo po malo sam plela do srednje škole i onda pod praznicima i onda sam se zaposlila, rekla je Dušanka.

U to vrijeme je jedva čekala da se zaposli jer je, kako kaže, već bila sita pletenja. Međutim, nakon 25 godina je ostala bez posla i tada se opet posvetila cekerima.

– I hvala mami kaj me naučila, sad uživam u tome. Sve je dobro znati u životu, poručuje Dušanka.

Kako se plete ceker?

Prvo treba nabaviti materijal. Na jesen treba ubrati komušinu, odnosno ‘luščiju’, kako to zovu u Nedelišću, ali mora biti domaća, a ne hibrid. Dušanka objašnjava da komušina od hibrida bude pretvrda pa od toga previše stradaju prsti. Budući da se sve više koriste kombajni pri berbi kukuruza, sve je teže naći komušinu za pletenje, ali Dušanka poručuje “ko voli, taj bu se pobrigal”. Odnosno, gdje ima volje, ima i načina.

– Kad se na jesen pobere luščija ili komušina to treba lijepo posušiti na vjetru i na suncu da ne bi bilo pljesnivo. Onda se to sprema u vreće ili kutije i može se koristiti. Uzme se luščija, odreže se drugi dio na vrhu i namoči se. Onda kreće pletenje i za to prvo treba imati kalup. Taj drveni kalup je nabit s čavlićima i na njemu počnemo osnovo plesti. Kad je gotova osnova ili kolci, kak mi to zovemo, onda ide pozadina. Kad je pozadina gotova onda gore idu rubovi i onda se počne plesti sredina. Nakon toga se pletu drške, mi kažemo ruče, i onda se stavi ceker na sušenje, kazala je Dušanka.

Potpuno ekološki proizvod i traje 20 godina

Ceker se suši na zraku ili na toplome kako bi se posušio i očvrsnuo, jer se uvijek plete s mokrom komušinom. Ljeti, kad su topliji dani, sušenje traje nešto kraće nego po zimi. Kad se ceker posuši, obreže se gdje je potrebno i stavlja se na sumpor. To se radi zbog mogućih nametnika, poput crvića i slično, jer je to ipak prirodni materijal. Neka komušina se boja i to isključivo bojom za tkaninu koja ne sadrži nikakve upitne kemikalije. Prema tome, ovakvi tradicionalni cekeri su potpuno održivi i ekološki proizvodi. Ako se pravilno brine o njima, mogu jako dugo trajati.

– Takav ceker izdrži 20 godina ako ga ne ostavljate na kiši. I uvijek postoji mogućnost, ako se te ručke od recimo vlažnih ruku potrgaju, da mi izradimo nove na tom starom cekeru, rekla je Dušanka.

Dušanka kaže da je optimalno isplesti jedan ceker u danu, ali kada imaju više narudžbi nemaju takav luksuz. Pletenje cekera može biti itekako zahtjevno za ruke, pogotovo kada ima puno posla. Dušanka nam je ispričala anegdotu koju je upravo  zbog toga doživjela. Naime, kada je išla podići novu osobnu nije mogla dati otisak prsta jer joj se površina kože toliko istrošila da nisu bile vidljive brazde, tj. crte koje čine jedinstveni otisak.

Gdje kupiti cekere?

Dušanka nam je rekla da cekere kupuju svi – žene, muškarci, staro i mlado. Najviše za poklone, ali sve više se nose i kao torbice, pogotovo na ljetne kombinacije. Trendovi dolaze i prolaze, a Dušanka je primijetila da su zadnjih godina cekeri itekako u trendu. Cekeri se mogu kupiti na raznim manifestacijama i sajmovima na kojima sudjeluje Udruga žena Nedelišće.

Na takvim događanjima organiziraju i radionice za one koji žele naučiti najosnovnije o pletenju cekera i možda razviti novi hobi. Idući takav događaj na kojemu će prodavati cekere i držati radionice je čakovečko Porcijunkulovo koje će trajati od 30. srpnja do 3. kolovoza. Porcijunkulovo se još naziva i najveće međimursko proštenje, a inače je manifestacija za očuvanje međimurske baštine i ove godine će biti 61. po redu.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.