Stanko Holcer: “Umjesto da zatvaramo oči, trebamo pomoći jer svi ćemo doći u te godine”

Tatjana Pacek
6. ožujka 2022.
Priče
A- A+

Pisac, redatelj i producent kao javna osoba šalje poruku mlađim generacijama: “Nađite vremena za svoje djedove, bake, majke, očeve, budite im podrška, posjetite ih, pomozite im koliko možete. Vama će to možda biti sitnica, a njima će puno značiti. Oni su vama podarili život, podarite i vi njima ljepšu starost.”

Stanko Holcer, Foto: Privatni album

– Suosjećam u potpunosti s umirovljenicima. Teško mi je gledati ljude koji su čitav život radili, da u starosti budu primorani još i honorarno raditi. I to samo zato da prežive, uz svoju malu mirovinu, rekao nam je redatelj, pisac i producent Stanko Holcer.

Dodaje kako noću često vidi starije ljude kako skupljaju ambalažu. Posebice u ovim mjesecima, kad su režije osjetno veće, ti ljudi, priča, obilaze pučke kuhinje jer moraju birati hoće li platiti što se mora ili pojesti tri, četiri obroka u danu.

– To je tužna sudbina i čini me nesretnim. Kao društvo bismo trebali više pomoći toj populaciji umjesto da zatvaramo oči. Svi ćemo doći u te godine. Zato kao javna osoba šaljem poruku mlađim generacijama – nađite vremena za svoje djedove, bake, majke, očeve, budite im podrška, posjetite ih, pomozite im koliko možete. Vama će to možda biti sitnica, a njima će puno značiti. Oni su vama podarili život, podarite i vi njima ljepšu starost – govori Holcer.

Stariji ljudi su mu, dodaje, poprilično važni, bili su bitan dio njegovog odrastanja. Ima puno prijatelja i poznanika znatno starijih od njega i uvijek rado posluša i savjete i kritike. Ni šala s njima, kaže, ne nedostaje. Često se sjeti prijatelja koji mu je znao reći “Godine su samo broj, važno je da si zadovoljan i ispunjen u srcu”.

– Moj odnos prema starijim kolegama bio je izrazito dobar i profesionalan. Uvijek sam se trudio što više od njih naučiti, slušao njihova iskustva, nerijetko i kritike kako bih bio što bolji. Danas sam sretan što sam imao priliku surađivati s njima jer su me baš oni jednim dijelom izgradili u profesionalnom smislu – kaže.

Osim nepravde smeta me i pesimizam

U početku karijere uzori su mu bili Milan Jelić, Vladimir Kočiš Zec, Vlado Kalember i Oliver Dragojević. Njihovi razgovori i suradnje doista su bili dobri. Holcer je bio mlad željan izazova pa se trudio što više naučiti od njih.

– Ponekad su me tretirali kao vlastito dijete ili člana svoje obitelji – prisjeća se.

Tužan je kad vidi kako danas umirovljenici žive. Smatra da svatko tko je veliki dio svoga života pošteno radio, zaslužuje neopterećen život u zrelim godinama. Umjesto toga, danas svi razmišljaju kako podmiriti osnovne životne potrebe. Osim nepravde, smeta ga i pesimizam.

– Ljudi govore da se ništa ili malo toga može riješiti u životu. Mislim da je najvažnije pravilno postaviti cilj, jer tada ništa nije nemoguće – kaže.

Holcer potječe iz sportske obitelji, no on je za profesiju odabrao umjetnost. Zapravo, naglašava, umjetnost, kultura i sport njemu su jednako važni. Pisanjem se počeo baviti u 15. godini. Tada je lagano krenuo u svijet igre i mašte, i to kroz ljubavnu poeziju. Njegova zbirka poezije pisana je s mnogo emocija, pažnje i osjećaja. Svaki stih govori o jednoj, vrijednoj ljubavi, o ženama koje vole i pate te o muškarcima koji čeznu za njima, o vječitoj borbi spolova za pronalaskom svoje druge polovice. Zato je njegov savjet mladim ljudima:

“Volite se i budite voljeni! Potrudite se prepoznati ljubav i osjetiti najljepše ruke u svojim rukama, kao i pogledati najljepše oči te prepoznati svoje oči u tuđima. Čuda su moguća, samo je potrebno prepoznati put k njima!”

Stanko Holcer, Foto: Privatni album

Nakon poezije zainteresiralo ga je kazalište, pa je tim putem i krenuo.

– Podršku od roditelja za pisanje nisam pretjerano imao, jer oni su imali za mene neke druge planove, no nisu se pretjerano miješali, svoje odluke donosio sam sam. Kako sam rano započeo samostalan život u Nizozemskoj tako sam i sam donosio važne životne odluke i zbog toga mi nije žao. U Amsterdamu sam svojedobno našao svoj mir. Tu sam se smirio od noćnog života, koji je zahtijevao moj dotadašnji posao – govori.

Svima nam danas nedostaje osmijeh

Desetljećima je radio kao producent i u tom je poslu upoznao različite profile ljudi, različitih godišta. Oni stariji, priča, nisu bili zahtjevni, baš suprotno, bilo mu je zadovoljstvo s njima raditi. Ističe kako su mu svi ti nekadašnji uzori uvijek bili spremni pomoć i bili uz njega što mu je u tim prvim koracima bilo vrlo važno.

Pisanje je njegova prva ljubav, prvi izbor. Napisao je komad “Balkanski sex & grad”, predstavu koju s 300 izvedbi smatra vrhuncem karijere. Putovala je posvuda, gledali su je u Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji… Za tu predstavu tražila se karta više, a dvorane su bile ispunjene do posljednjeg mjesta. Tema muško ženskih odnosa, otkriva tajnu gledanosti, nasmijavala je sve prisutne. Gromoglasni aplauzi tijekom i nakon predstave bili su dokaz da je publika dobro prihvatila predstavu te da je uživala. Zbog velike potražnje nekad se igrala i više puta u istom danu, te je postigla rekordnu gledanost u kratkom vremenu. Sad ima novi komad.

– Volim izazove. Možda me putovi jednog dana vrate glazbi nikada ne znamo što nam život nosi, no trenutno ne razmišljam o toj vrsti posla već se isključivo posvećujem pisanju pa sam nakon uspješne predstave “Balkanski sex & grad” napisao scenarij za predstavu “Tko te šiša od danas”. Mislim da će biti hit među svim generacijama. Smijeha sigurno neće nedostajati, a to je ono što me usrećuje. Vidjeti osmjeh na licima ljudi, to baš svima nedostaje – priča Holcer.

Stanko Holcer i njegov dugogodišnji prijatelj i nekadašnji uzor Vlado Kalember, Foto: Privatni album

Nova je predstava spremna za premijeru, ali čekaju trenutak kad će na turneju moći bez ograničenja i bez dijeljenja ljudi na cijepljene i necijepljene. Nastala je u pandemiji a tema – svakodnevni razgovori muškaraca i žena u frizerskom salonu, gdje je glavni lik gay – sigurno će biti još jedna urnebesna komedija.

 Svoju starost vidi uz more i u planinama

Između te dvije predstave taman se zahuktala “Brak za ručak, ručak za sex” komad koji je na humorističan način opisivao situaciju u društvu. Sama tematika je, priča, tužna istina naše svakodnevice s kojom se svaki gledatelj na svoj način poistovjećuje.

– Žao mi je što zbog pandemije nismo uspjeli odigrati više predstava, nego samo 40. Njome se nismo približi publici kao s komadom “Balkanski sex & grad”, ali bit će prilike čim sve ovo završi – kaže.

Pitamo ga inspirira li ga odnos društva prema starijima da napravi predstavu o tome, neku dobru satiru, no Holcer o tome ne razmišlja jer voli komedije, a život starijih ljudi danas nikako ne može biti humoristična predstava.

Do njegove mirovine ima još, pa još i ne razmišlja o njoj. Slobodni je umjetnik i oni se, priča, ne vide u mirovini dok ih zdravlje služi, pa se nada da će još dugo, dugo pisati. Svoju starost zamišlja sa svojom boljom polovicom, kako i dalje piše, a potom nova djela prenosi na kazališne daske. Volio bi dio godine provesti na moru, a dio u planinama.

Svoj profesionalni život opisuje u tri riječi – pisanje, režija i produkcija. Kad je na promocijama svojih knjiga vidio da su pune dvorane, da ljudi uživaju, počeo je razmišljati o tome kako knjigu pretvoriti u predstavu. I prisjećajući se kako je u nekoj televizijskoj emisiji nazvao knjigu „Balkanski seks i grad“, pomislio je – zašto ne? Pokazalo se da je bio u pravu. Ne pamti se da je i jedna predstava za tako kratko vrijeme izazvala tako veliki interes i pohvale javnosti.

Uloga redatelja na početku mu je bila teška i zahtjevna, ali imao je, priča, sreću biti okružen divnim ljudima oko sebe. To su bili njegovi dugogodišnji prijatelji, primjerice Milan Jelić.

– Zahvaljujem i njemu i još nekim prijateljima na trudu i radu koji su uložili da bi predstave bila dobre. Što se posla producenta tiče, nekada je bilo ovako – ako ste napunili stadion onda ste uspjeli. Danas je to drugačije, naravno, iskustva menadžera mi pomažu da sve probleme koji mi se nađu na putu rješavam brže i bolje. U životu je kao u nogometu. Jedan sam od rijetkih koji je imao dobro prvo poluvrijeme, jer sam tada napravio dobar rezultat, pa ga u drugom mogu čuvati – završava.

Više životnih priča poznatih ‘umirovljenika’:

Stanko Holcer: “Umjesto da zatvaramo oči, trebamo pomoći jer svi ćemo doći u te godine”
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap