Giuliano: Čovjek koji je 35, 40 godina ostavio u nekoj firmi, apsolutno je zaslužio bolje, više

Od kad zna za sebe, poštuje starije ljude, ponio je to od doma, a takvom odnosu uči i svog sina Marka. Veseli ga što ljudi vole čuti starije pjevače i tvrdi da nipošto nisu zaboravljeni. Nedavno je u emisiji pustio “Meni treba tvoja ljubav”, pjesmu Miše Kovača. Nije se odavno čula po radijskim postajama, a nakon emisije treštala je iz svih kafića. To mu je najveća satisfakcija.

Zlatni dečko hrvatske estrade, ili najpristojniji momak među glazbenicima, glas je koji prati Giuliana od kako je zapjevao sredinom 90-ih, pa do danas kad se bliži 50-ima. Nikad uz njega skandala, tračeva… Za tu su finoću, naravno, itekako su zaslužni njegovi roditelji, koji su ga uvijek i u svemu podržavali.

– Tako i ja sad podržavam svog sina. Dobro je kad mladi ljudi znaju što će odabrati za profesiju. Znao sam ja, a zna i moj Marko. Sve što je mene moj otac učio, prenosim na svog sina, a najvažnije od svega je vjerovati u sebe, biti svjestan da možeš postići apsolutno sve kad se potrudiš – kaže Giuliano.

Iz roditeljskog doma ponio je i odnos prema starijima pun poštovanja. U njegovom užem krugu prijatelja nema, priča, mnogo njih koji su znatno stariji od njega. Tek nekolicina s kojima rado sjedne, popriča i čiji savjeti zlata vrijede. Kao klinac, i kad je radio prve korake po estradi, poštovao je starije ljude.

– Od njih sam učio, a najlakše naučiš kad gledaš kako to rade bolji od tebe. Kad vidiš da, bez obzira na godine, i dalje to rade dobro. Uvijek treba slušati starije, ne znači da su pametniji ali su svakako iskusniji – kaže.

Ne sviđa mu se kako umirovljenici žive zadnjih 20, 30 godina.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Strašno. Čovjek koji je 35, 40 godina ostavio u nekoj firmi, koji je marljivo i predano radio, zaslužio je apsolutno bolje, više – kaže.

Oliver je rado savjetovao mlade, i mene u počecima

O svojoj mirovini još ne razmišlja. Dovoljno je mlad, pun energije, ali ne isključuje da će za koju godinu početi razmišljati i o tome. Ali, ističe, ne kroz neki strah, bez obzira na to koliko opravdan bio. Za nekih 20-tak godina vidi se uz more.

– Siguran sam, 99 posto je da ću završiti s tunom u ruci, loviti ribu, piti vino i družiti se s ljudima. Tako zamišljam svoju starost, svoje umirovljeničke dane – priča.

I u tome mu je uzor Oliver Dragojević. Baš on mu je, prisjeća se, bio uzor u počecima. Sviđao mu se način na koji je velikan hrvatske glazbe živio, radio, istinski uživao u moru.

– Nekako smo se našli, družili kroz pikado, gradele i uvijek je imao dobar savjet. Govorio je sve kroz šalu, ali uvijek je dao dobar savjet – govori Giuliano.

Dodaje kako je legenda, bez puno razmišljanja, bio spreman pomoći mladima. Kako savjetom tako i konkretnim djelima.

– Valjda sam mu se svidio u tim svojim počecima, pa me odvukao sa sobom na nekoliko televizijskih emisija. Nitko tad nije znao za mene, a bio sam mu gost. Uvijek je bio spreman pomoći – govori.

Baš kao i Oliverova nekad, i Giulianova su vrata danas mladima uvijek otvorena. No oni ne traže savjet u toj mjeri kao nekad.

– Pretpostavljam da im trebaju iskustva starijih, ali danas su drugačija vremena. Gro toga se događa preko interneta, dostupno je sve i odmah. Zato ne pitaju puno, ali kad pitaju od mene uvijek dobiju savjet. Nije nikakav problem, dapače – kaže.

Ljudi vole čuti starije pjevače, nipošto nisu zaboravljeni

Još malo pa će prva godišnjica radijskog showa “Večernji show s Giulianom” kojeg vodi na Radio Dalmaciji. Giuliano vjeruje da će napraviti obljetničku emisiju, ali za sad još ne zna kako će izgledati. Poznavajući sebe i ekipu, smije se, osmislit će neku dobru zafrkanciju. Dugo je pripremao emisiju, a prema reakcijama slušatelja, napravili su dobar posao. Trebali bi biti zadovoljni, no…

– Ja sam od onih koji misle da uvijek može bolje. I može. Zato se uvijek i trudim da bude bolje. Imali smo malu pauzu za Božić i Novu godinu, pa se sad, 19. siječnja, show nastavlja. Ubacit ćemo i neke nove stvari jer smatram da se uvijek treba osvježavati. Da ne dosadimo ljudima – priča.

“Večernji show s Giulianom” ima iznimnu slušanost, a kako slovi za radijsku inačicu “Sedme noći” ne čudi ideja i da se radi s publikom, snima za društvene mreže. Trenutačno, zbog mjera, nije ostvariva pa čekaju bolja vremena. Do tad, slušatelji, među ostalim prilozima, uživaju i u “Nostalgiji”. Rubrika je to koju nemaju u svakoj emisiji, već na neke obljetnice. Giulianova ekipa prati što se kod nas i u svijetu dogodilo na određeni dan, pa tom događaju posvete veću pažnju.

– Nekad kroz anegdote, nekad iskopamo pjesme koje se nisu zavrtjele 30 godina i više. I onda polude za njima, kažu “Vidi što su dobre”. Ljudi apsolutno vole čuti starije pjevače, nipošto nisu zaboravljeni. Nedavno sam u emisiji pustio “Meni treba tvoja ljubav”, pjesmu Miše Kovača. Nije se odavno čula po radijskim postajama, a nakon emisije čula se po svim kafićima. To mi je najveća satisfakcija. Ljudi su je se sjetili, a neki su je i prvi put čuli – kaže.

Pitamo ga raznježe li se i na “Tamu”, “Jugo”, “Dobro mi došla ljubavi”… i druge njegove megahitove iz 90-ih.

– Ne raznježe se nego zdušno pjevaju. I ovako, slušajući radio, i na koncertima. Čak i oni koji se tad još nisu bili rodili – odgovara.

U 2022. ušao je sa skromnom željom: da godina bude bolja nego je bila prošla. Da bude zdravlja i sve standardno, te da se svi lijepo družimo i smijemo.

Ne treba mi puno za sreću, čim zasviram, dobro je

– Uvijek sam optimist i ne treba mi puno za sreću. Čim počnem svirati, sve će biti dobro – priča.

Planova, dakako ima. Želi da izađu sve pjesme koje je snimio u koroni, svi spotovi i da glazbenici napokon opet imaju puno koncerata…

– Dosta sam vremena tijekom korone proveo u studiju, puno je toga snimljeno i čeka bolje vrijeme da izađe – kaže.

Lani je s Doris Dragović u duetu snimio “Tajnu”. Nedavno je njegov bend “Osmi putnik” napravio pjesmu “Nada”. Za tu lijepu baladu već su završili i spot.

“A onaj čupavi iz Osmog putnika, njegove pjesme danas znaju svi, neki su lapani tad govorili, kako Gibo neće uspjeti…”, pjevala je Daleka obala u pjesmi “Osamdesete”. Čupavi je u međuvremenu ostvario zavidnu solo karijeru, a ostatak Osmog putnika nastavio je dalje s Giulianom kao s vokalom i krajem 2021. predstavio novi album “Rock’n’roll se kući vratio”. Završio je i album, 90 posto materijala je, kaže, gotovo, ali čeka bolja vremena da izađe.
Pandemija je utjecala i na njegove poslove, rijetko koji glazbenik je svirao zadnje dvije godine. Ovog ljeta mjere su bile popustile, pa je i Giuliano imao nešto nastupa po Slavoniji.

– Uz more su sve otkazali. Ne bih se htio miješati u te mjere, ali apsolutno mi neke nisu logične. Od Dubrovnika do Istre, dosta je koncerata bilo otkazano, rijetko gdje se na moru sviralo, ali u Slavoniji je – govori.

Smatra nelogičnim i činjenicu da se može navijati na nogometnim utakmicama, a ne može zapjevati na koncertima.

– Pozitivac sam, kod mene je čaša uvijek napola puna, nikako napola prazna. Mislim da je to neodrživo, da neće dugo trajati. Puno je upitnika iznad glave i dosta je stvari koje nisu logične – kaže.

Više životnih priča poznatih ‘umirovljenika’:

• Ivica Bubalo: “Otkako imamo državu, nema nam veće sramote od mirovina!”
• Ella Jantoš: Opleo bi me strah da razmišljam o mirovini, ni sad nisam gazda svoje sudbine
• Majerović-Stilinović: Teško je pored toliko reklama obilja gledati starije kako kopaju po kontejnerima
• Kostadinka Velkovska: “Radila sam četiri desetljeća, kakvu ste mi mirovinu dali?”
• Zdravko Šljivac: Je li uz tolike uhljebe moguće povisiti plaće pa da i mirovine budu veće?
• Ivanka Boljkovac (66): Sramota je, mirovine su tako male, a cijene su otišle nebu pod oblake
• Siniša Vuco: Političari su danas zvijezde, oni ne vide koliko siromaštvo i nepravda bole ljude
• Boris Blažinić: Društvo starijima šalje poruku “Ajde umri, da riješimo to, da nam nisi teret”
• Mario Sedmak: “Nisam nezadovoljan, ali po izračunu mirovine morat ću se puno toga odreći!”
• Jasenko Houra: Kakvi smo to ljudi kada šutke dopuštamo takav odnos prema starijima?
• Neno Belan: Niti su mirovine pravedne, niti se igra ‘fair play’ prema umirovljenicima
• Dimitrije Popović: Svi koji su pridonijeli kulturi društva, trebali bi imati bolje mirovine
• Pero Galić: “Ljudi su se toliko naradili, a država im daje 2.000 kuna mirovine. Nitko od toga ne može živjeti”
• Julijana Matanović otkrila iznos mirovine: “Nije mi neugodno to reći”
• Alen Vitasović: Gledam umirovljenike kako bez sjaja u očima piju kave. Uništila ih je država
• Branko Schmidt: Da se duboko posramiš kad vidiš iznose mirovina i zapitaš kamo idemo
• Vicko Budilica: Zašto država svakome od nas ne bi davala 5000 kuna ama baš svaki mjesec?
• Ronald Braus: Za život bi mirovina morala biti barem 5000 kuna, to malo ljudi danas ima
• Stephan Lupino: Rado darujem starije, teško mi je gledati ih kako se muče, zaslužili su bolje
• Seid Memić Vajta: Više ni zlatna ribica ne može pomoći niti mladima niti umirovljenicima
• Slaven Knezović: “Otkad znam za sebe umirovljenici jedva krpaju kraj s krajem”
  Vlasta Ramljak: Zaboli me srce kad vidim da stariji skupljaju povrće koje ostane na tržnici
• Stanko Šarić: Nadam se dobrom zdravlju i radu do kraja, jer od mirovine je nemoguće živjeti
• Marina Tomašević: “Kada vidim kako vlast tretira naše starije, obuzmu me tuga i bijes”
• Đelo Hadžiselimović: “Odabrao sam užitak, mir, poljoprivredu i svoje maslinovo ulje”
• Hus: Visina mirovina odraz je sposobnosti političara, znaju dati sebi, ali ne i ljudima
• Dalibor Petko: Volim slušati kako su živjeli Brega, Čola, Kalember… ali im ne zavidim
• Zoran Vakula: “Mirovinu priželjkujem već sad i nadam se uživanju u njoj bez dodatnog rada”
• Piko Stančić: “Ljudi su radom zaslužili barem tri puta veće mirovine”
• Zdenka Kovačiček: “Nisam si nikada dozvolila da me emocije pokopaju, radije ja pokopam njih”
• Denis Latin: Odnos prema umirovljenicima pokazuje odnos društva prema radu i stvaranju
• Matija Prskalo: “Ženi koja je prije 50 godina umjesto lošeg braka odabrala ljubav, dala bih medalju za hrabrost”
• Suzana Mančić: Raduje me biti umirovljenica, želim i u starosti biti njegovana i dotjerana
• Antun Ponoš: “Ne mogu okrenuti glavu od ljudi u potrebi, posebice ne od onih starijih”
• Mladen Burnać: Tata ima 86 godina, slab je i bolestan. Kako bi od mirovine preživio da nije sa mnom?
• Duško Ćurlić: Teško je dati savjet u zemlji koja ima barem milijun različitih ‘stručnjaka’
• Daniela Trbović: Mama je imala moždani udar pa sam usavršila njegu teških bolesnika
• Šajeta: “Divim se energiji starijih ljudi, moja baka je do zadnjeg dana pričala o seksu”

• Zuhra: Uzrujam se kad vidim da su političari sebi dali 15 puta veće mirovine nego drugima
• Edo Vujić: U mirovini imam vremena na pretek, ali nedostaje mi osjećaj užurbanosti
• Đuka Čaić: Umjetnici ne poznaju pojmove nerad ili mirovina, rade dok ih ljube muze i bogovi
• Ivica Propadalo: Nikako da i mene pozovu na cijepljenje, valjda to znači da sam još mlad
• Gangster (68): “Hrvatice se ne bi udavale ni rađale prije 50-e pa im žene moram tražiti vani”
• Oliver Mlakar: Sad su bolnice manje pune, a kad sve završi imat ćemo pune ludnice!
• Alfi Kabiljo (85): Pandemija ga nije zaustavila, napisao pjesme za Radojku Šverko i Đanija Stipaničeva
• Vojo Šiljak: Radije se šalim nego žalim na život nas umirovljenika
• Alen Islamović: “Povisio bih mirovine za 1.000 do 2.000 kuna, jer standard umirovljenika je na dnu”
• Siniša Škarica (75) stvorio je mnoge zvijezde, a ne staje ni u mirovini
• Šima Jovanovac: Plače mi se na oglase poput „Mijenjam harmoniku za pet metara drva“
• Danko Ljuština: Mirovine su uvredljive, ali ima ljudi koji su prošli i gore od mene
• Darko Domijan: Često razmišljam o tome što ću kad dođe kraj mom radnom vijeku
• Pero Juričić: “O mirovini se treba razmišljati unaprijed i stavljati dio primanja sa strane”
• Ljudevit Grgurić Grga: “Umirovljenici su skupina ljudi koje Hrvatska ne voli”
• Zoran Škugor: “Ljudi u mirovini nikomu više ne trebaju, osjećaju se kao višak”
• Davor Radolfi: “Korona me je usporila, ali ne i natjerala da živim kao umirovljenik”
• Jurica Popović: “U poznim godinama ljudi bi trebali imati mir, a živimo u vrijeme strahova i depresija”
• Željko Krušlin Kruška: “Onaj tko živi samo od mirovine, umire od gladi”
• Nenad Ninčević: “Ne želim u mirovinu koja se bliži, pjesme ću pisati i sa 70 godina”
• Darko Janeš: “Nisam mogao dočekati da odem u mirovinu, bio sam najsretniji na svijetu”
• Elio Pisak (67): “Vidim svjetlo na kraju tunela i korona nam neće ukrasti Božić”
• Ćiro Blažević: “Znam kako je umirovljenicima, i ja sam nekada kopao po tuđim kontejnerima”
• Goran Grgić (55): “Ni u mirovini mi neće biti teško ustajati u pet i odlaziti na snimanja”
• Kumpić iz Smogovaca: Borio sam se da od Hrvatske napravimo malu Švicarsku, a ljudi moraju živjeti s 1.300 kuna

• Ksenija Urličić: “U mirovini sam okrenula vedru stranicu života”