Novinar o svojoj Komiškoj noni: 'Bila je bolji program od bilo koje današnje platforme'

Mnogi bi se unuci složili da su im bake uljepšale djetinjstvo. Jedan od tih unuka je i novinar i urednik Dragan Petric koji je ljeta provodio s 'nonom i nonetom' u Komiži na Visu. Nakon što je neko vrijeme pisao i na društvenim mrežama objavljivao razne anegdote o baki, odlučio je sve sabrati u knjigu 'Komiška nona'. U središtu je baka Nina koja je po mnogočemu bila posebna, a čak je osvojila i titulu Miss Kraljevine Jugoslavije. Otkrio nam je što mu je značila nona, kako je sudjelovala u njegovom odgoju i što mladi mogu naučiti od starijih.

'Kuhala je božanstveno i pjevala od jutra do mraka'

Druželjubiva, duhovita, brižna, ali i stroga – tako je novinar Dragan opisao svoju nonu Ninu. Kada je postala Miss Kraljevine Jugoslavije 1936. putovala je iz Komiže u Split. Ekvivalent tom putovanju je današnji put u New York pa je tako još jasnije što je sve za nonu značila titula misice.

– Rođena na Svecu, pučinskom otočiću na kojem je i danas više galebova nego ljudi. Nona Nina značila mi je slobodu. Zvuči paradoksalno, jer je bila na glasu kao vrlo stroga žena, ali dok su me ljeti u Komiži umjesto roditelja čuvali nona i nono, ja sam iz zagrebačke strahovlade prelazio u otočku demokraciju. Uz jedan uvjet, da obavim svoje dužnosti. Bila je druželjubiva, duhovita i brižna prema svima, kuhala je božanstveno i pričala na komiškom dijalektu koji nitko izvan Visa ne razumije. Najviše uz nju vežem pjesmu. Pjevala je od jutra do mraka, za štednjakom, pod tušem i dok je plivala. Riječi nikad nije pamtila pa je praznine popunjavala svojima, i to takvima da smo ih mi djeca pamtili mnogo bolje od originala. I vežem uz nju okrugli stol u njihovom zagrebačkom stanu, za kojim je četiri puta godišnje okupljala svu djecu i svu unučad. Isprike se nisu primale. Ni ispit, ni gripa, ni ljubavni jadi, objasnio je novinar.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Knjiga Komiška nona | Foto: Privatna arhiva

'Njezine odgojne metode ne bi preporučio priručnik'

Nona Nina itekako je sudjelovala u odgoju svojih unuka pa tako i Dragana. Njezine odgojne metode danas nijedan priručnik ne bi preporučio, kaže nam, ali sve su djelovale. Socijalna pedagoginja Sonja Pahel kaže da je za odgoj i dalje potrebno 'cijelo selo', o čemu čitajte ovdje.

– Njezin je sustav bio jednostavan kao ugovor o djelu. Utorkom i petkom odem po svježe mlijeko kad stigne trajektom. Svaki dan oko jedan popodne donesem nonotu novine s kioska. Postavim stol prije ručka i zalijem vrt prije večere. Obavim li to, ostatak dana je moj i nitko ne pita gdje sam. Ne obavim li, prvim trajektom natrag u Zagreb. Bez žalbe, bez drugostupanjskog postupka. Prema djeci je bila blaga, prema nepravdi nemilosrdna. Svima je dijelila nadimke, i to tako precizne da su se ljudi s njima mirili za cijeli život. Jednom mojem prijatelju nonin je nadimak prešao i u Singapur. Kad se nona ljutila, prestala bi govoriti dijalektom i prešla na čisti književni hrvatski. Tada je cijela ulica znala da dolazi nevera i da je pametnije biti negdje drugdje, istaknuo je Petric.

Današnji odgoj djece i unuka u mnogočemu je drugačiji od nekadašnjega, no odobrila bi ga i nona Nina. Svidjelo bi joj se što su roditelji danas nježniji i što više razgovaraju s djecom, a jedino kod nje nikako ne bi prošlo.

– Pozdravila bi današnji odgoj, ali onako kako se pozdravlja susjeda s kojom se ne slažeš, pristojno, kratko i s pogledom koji sve govori… Dijete koje po najljepšem suncu sjedi u sobi i gleda u ekran nona ne bi razumjela. Kod nje se ekran gledao samo kad je puhalo jugo, jer se tad vidio talijanski program. Po buri smo imali Zagreb, a po bonaci ništa pa smo gledali nonu. I bila je bolji program od bilo koje današnje platforme, kazao je novinar.

'Bila je najstroža žena koju sam poznavao, a s njom mi je bilo najveselije'

Smatra da mladi danas puno toga mogu dobiti od baka i djedova, recimo da sloboda i odgovornost idu ruku pod ruku. Svećenik Branko Koretić ovdje nam je rekao da bake i djedovi prenose ono što nijedna tehnologija ne može.

– Nona mi nije dala slobodu zato što sam bio dobar, nego zato što sam izvršio svoje obveze. Danas djecu ili previše čuvamo ili ih previše puštamo, a nona je znala onu sredinu koju bi svaki roditelj danas htio pronaći. Ona ju je pronašla bez ijedne knjige o odgoju. Zato sam onda ja napisao jednu o njoj, kazao je.

Puno je toga i Dragan naučio od svoje bake. Jedno od toga je da istovremeno treba biti dobar i hrabar.

– Dobrota bez hrabrosti je samo pristojnost. Nona se gotovo nikad nije ljutila zbog sebe, nego zbog drugih. Kad je u dućanu meni, malome i naivnom, prodavačica uvalila napola gnjilu lubenicu, nona se onako u kućnoj haljini uputila natrag u dućan i lubenicu vratila na način o kojem se u Komiži pričalo godinama. Detalje čuvam za knjigu, ali i danas mi u tom dućanu biraju samo najbolje lubenice. Nona me čuva i dalje. Druga poruka, jednako važna, jest da se smijeh i strogoća ne isključuju. Nona je bila najstroža žena koju sam poznavao, a s njom mi je bilo najveselije. Mislim da je to tajna dobrog odgoja i dobre starosti: ozbiljno shvaćati život, a sebe ne previše, pojasnio je autor knjige.

'Nakon što je nono umro, mrvice je pticama počela nositi ona'

Slaže se da smo danas pomalo zaboravili slušati i čuvati mudrost starijih ljudi. Važna figura u životu osim bake, bio je i djed koji mu je dao temelje za ono čime se bavi i danas, a to je novinarstvo.

– Imamo sve informacije svijeta u džepu, a malo tko pita baku kako je bilo prije. A baka je, za razliku od interneta, bila ondje. Najljepše razgovore u životu vodio sam za kuhinjskim stolom u Komiži. Nono je novine čitao od prve do zadnje stranice i kemijskom zaokruživao članke koje bismo svi trebali pročitati. Mi smo ga uglavnom ignorirali, a najtemeljitije nona, kojoj su pročitane novine služile za zamatanje ribe. Ali jednog dana sam mu za ručkom rekao da se s jednim zaokruženim člankom ne slažem. Nono je spustio žlicu i pitao 'a zoc?'. Tako su počeli razgovori koji su znali trajati do tri ujutro. Tek sam mnogo kasnije shvatio da sam za tim stolom učio novinarstvo. Tada sam mislio da je to samo nono, rekao nam je novinar Petric.

Nona ga je naučila još nečemu, na prvu jednostavnom, ali jako važnom, a to je da se ljude ne ostavlja.

– Bratu nonota, koji je mlad otišao u Kaliforniju i nikad se nije vratio, pisala je pisma dva puta godišnje, pred Božić i oko Uskrsa, cijeli život. Nono je na balkonu potajno hranio vrapce i golubove mrvicama sa stola, i to je bilo jedino zbog čega se nona s njim ozbiljno svađala. Nakon što je nono umro, mrvice je pticama počela nositi ona. To vam je mudrost koju ne pročitate nigdje. Morate je vidjeti, kazao je.

'Umirovljenici će se u knjizi prepoznati dva puta'

Knjigu bi preporučio i umirovljenicima i mladima. Najsretniji je bio kada bi je čitali zajedno, rekao nam je i dodao kako to nije marketinška fraza, već bi to bila najvažnija stvar jer će povezati bake, djedove s djecom i unucima.

– Umirovljenici će se u njoj prepoznati dva puta. Prvi put kao djeca, jer su i oni imali svoju nonu, svoju kalu i svoje ljeto koje je mirisalo na more i limun. Drugi put kao none i nonoti, jer su danas oni ti koji čuvaju unuke, kuhaju nedjeljni ručak i imaju pravila koja se ne krše. Knjiga im je ogledalo, i to ono koje vam kaže da ste još uvijek najzanimljivija osoba u obitelji. Možda ih potakne i da svoje priče napokon ispričaju, ili zapišu, prije nego što ih unuci dočekaju samo na internetu. Mlađi će otkriti nešto što im ponekad uopće ne pada na pamet, da su njihovi baka i djed, prije nego što su postali baka i djed, bili mladi, zaljubljeni, hrabri i ponekad sasvim neodgovorni. Moja nona bila je Miss Kraljevine Jugoslavije. Pitajte svoju baku tko je bila prije vas. Iznenadit ćete se, naglasio je Petric.

Knjiga je zamišljena kao most. U svakoj je knjizi otisnut QR kod s lozinkom koji čitatelju daje doživotni pristup novim pričama koje Dragan objavljuje online, a prve ondje već čeka deset novih priča.

– Zamislite scenu da unuk baki skenira QR kod, a baka unuku objašnjava što je to kala, konoba i bonaca. To je razmjena znanja kakvu nijedno ministarstvo ne bi uspjelo organizirati, zaključio je autor knjige 'Komiška nona'.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.