Lovci na crveno zlato iz dubina: Kako je koralj iznova postao pokretač 'otoka žena'

Koralji nikada nisu obitavali u morskim dubinama otoka koji je najpoznatiji po ovim skupocjenim morskim bićima. Upravo ovdje živjeli su ovlašteni koraljari koji bi u potrazi za 'krvavim' blagom jedrili surovim morem u ribarskim čamcima prema Italiji i Grčkoj, a ponekad i do Afrike. Crveni koralj tako je postao zaštitni znak Zlarina, a život njegovih predaka sačuvan u suvremenom Centru koralja.

Hrvatski centar koralja Zlarin ovogodišnji je dobitnik prestižne Europske nagrade za baštinu. Zaživio je prije tri godine u obnovljenoj kamenoj dalmatinskoj kući Kažerma na četiri etaže, a projekt je sufinanciran iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Tako koralj opet postaje pokretač ovog šibenskog otoka, priča nam voditeljica Katarina Gregov. 

'Zajednički dah' kojim sve počinje i završava

Hrvatski centar koralja Zlarin posjetitelja vraća stoljećima unazad kroz priču o zlarinskim koraljarima i tehnikama lova uz pomoć drevne sprave 'inženj' pa sve do novijeg vremena kada su posao preuzeli ronioci. Danas kada je koralj postao dostupan svakom iskusnom roniocu, njegova staništa su opustjela, a vađenje je strogo zabranjeno. Koraljni grebeni ključni su za život mora, što njihovu priču vodi u suvremenu problematiku zagađenja i važnosti očuvanja prirode. O tomu svjedoči inovativna i interaktivna skulptura 'Zajednički dah' koja zaokružuje obilazak Centra koralja. Instalacija prikazuje kako koralji dišu, tako što je posjetitelji sami pokrenu svojim izdahom. 

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Zajednički dah u Centru koralja Zlarin

Dolaskom na gotovo mitski otok nedaleko od Šibenika, put vas skoro pa instinktivno vodi do Centra koralja, gdje ćete obilazak početi mitom o nastanku koralja. Tražit ćete i tajnu ključanicu na škrinji u koju su lovci polagali ovo vrijedno blago. Vidjet ćete antički brod i njegove amfore, a uz spravu za vađenje koralja pogledati animaciju koja prikazuje kako su zlarinski koraljari u gajetama tražili i vadili 'crveno zlato'. Lovili su oko Žirja, Kornata i Dubrovnika pa prema Grčkoj, a istovremeno bi stvarali kognitivne karte kako bi zapamtili pozicije koraljnih staništa. Mnoge je ovaj surovi zanat, koji je donio blagostanje na Zlarin, koštao života. 

- Posjetiteljima odmah kažemo da na Zlarinu nikada nije bilo koralja jer oni rastu na puno većim dubinama. To mnoge iznenadi i zbuni jer smo upravo po koraljima najpoznatiji. Onda im ispričamo kako su naši preci stoljećima bili poznati lovci na koralje. Njih stotinjak plovilo je u dvadesetak brodova. Posadu su činila tri do četiri čovjeka, uz paruna kao vlasnika broda, a s njima je bio i vještak, stariji i iskusni koraljar koji je pamtio gdje se nalaze lovišta. Bili su jako uspješni, a najveći ulov iznosio je 900 kilograma. Ulov su morali prijavljivati, a koralje su prodavali Talijanima, koji su dominirali tržištem i od njih izrađivali nakit. Kada su kasnije dobili dozvolu za lov, evidencije su nastavili voditi za vlastite potrebe, priča nam voditeljica Centra, Katarina Gregov.

Voditeljica Centra koralja, Katarina Gregov

Zlarinjani izborili pravo izlova 

Prvi pisani tragovi koji spominju Zlarinjane kao organizirane i najpoznatije lovce na koralje na Jadranu potječu iz 15. stoljeća. Koralje su u 16. stoljeću kupovali mletački trgovci na Žirju, a koje su im donosili ribari s Prvića i Zlarina. Venecija je odobrila prve zakupe na lov koralja u 17. stoljeću, a u 18. stoljeću Mletačka republika pod pritiskom ribara stavlja na snagu zabranu vađenja koralja, jer bi koraljari alatom potezali po morskom dnu i plašili srdelu. Koraljari nastavljaju loviti na svoju ruku, a kasnije je uvedena i desetogodišnja zabrana lova zbog pretjerane eksploatacije koraljnih lovišta.

Šibenska obitelj Galbiani sklapa ugovore s četiri zlarinska paruna, upravitelja lađa. Pod francuskom upravom Zlarinjanin Tomo Juranović Makale dobiva pravo zakupa izlova početkom 19. stoljeća. Injžen kao alat koji je grebao po morskom dnu i trgao koralje odlazi u zaborav, a posao preuzimaju prvi ronioci pa se Zlarinjani u lovu na koralje udružuju s mještanima otoka Krapnja koji su imali ronilačku opremu. Tako u Centru koralja možete vidjeti i prvo ronilačko odijelo za spust u mračne dubine, gdje bi ronilac rezao koralj. 

Izlov koralja osiromašio hrvatska staništa

- Naša su staništa koralja jako oštećena, zbog čega je prije dvije godine došlo do zabrane izlova u Hrvatskoj, dok je u Italiji i Grčkoj izlov i dalje dopušten. U Hrvatskoj je i prije zabrane bilo tek nekoliko ronilaca koji su lovili koralje, a neki su već tada odlazili u lov izvan zemlje. Kroz povijest je način lova koralja uzrokovao veliku ekološku štetu jer se inženjom strugalo po morskom dnu i time oštećivao dobar dio staništa. Ipak, koralj se mogao obnavljati i nakon oštećenja, no današnja moderna ronilačka oprema omogućuje lakši pristup velikim dubinama i jednostavniji izlov koralja, pri čemu je upitno što uopće ostaje od staništa, pojašnjava voditeljica. 

Zaroniti mogu i sami posjetitelji Hrvatskog centra koralja Zlarin uz pomoć virtualne stvarnosti. Sve što trebate je staviti naočale koje će vas povesti u dubine na kojima ćete ugledati i veličanstvene crvene koralje. Morska staništa i vrste u Hrvatskom centru koralja Zlarin možete upoznati i preko interaktivne ploče. Na samom vrhu kuće Kažerma dočekat će vas i interaktivni kviz o koraljima i zaštiti naših mora i šuma koje određuju svaki naš udah. 

Virtualna stvarnost u Centru koralja Zlarin

Moć žena koja se na otoku osjeti i danas 

Obilazak Centra koralja uvodi vas i u priču o otoku žena. Dok su zlarinski muškarci lovili koralje, žene bi mjesecima ostajale same na kopnu kao glavne vertikale života na otoku. Tako su opstajale stoljećima, a njihova se snaga prenijela i na današnje Zlarinke. Njihova uloga nije prestala ni iščezavanjem koraljarskog zanata. Koralj više nije bio izvor zarade pa su se muškarci masovno otiskivali u Ameriku, a neki se više nikada ne bi ni vratili. 

- Ta se snaga žena osjeti i danas na Zlarinu. Same su se brinule za kuću, djecu, polja i sve što je bilo potrebno. Posebno je to bilo izraženo kada su stotine muškaraca početkom 20. stoljeća otišle parobrodima u Ameriku u potrazi za bilo kakvim poslom. Koraljarstva, koje je donosilo bogatstvo i pridonijelo razvoju otoka na kojem je tada živjelo gotovo 2.000 stanovnika, više nije bilo pa je trebalo pronaći druge izvore prihoda. Danas nas je manje od 300, u zimskim mjesecima možda tek 150, ali otok i dalje živi. Veliku ulogu u društvenom životu ima i naš Centar, koji i izvan sezone nudi brojne sadržaje, radionice i projekte, zaključuje Katarina Gregov.

Andreja Keljalić Alfier i Tijana Keljalić | Mirovina.hr

Hrvatski centar koralja Zlarin radi cijelu godinu i iznimno je posjećen, posebice ljeti, a broji oko 12.000 posjetitelja godišnje. Na ulazu će vas dočekati djelatnice Andreja Keljalić Alfier i Tijana Keljalić koje će vas srdačno uputiti u sve sadržaje, među kojima je i kreativna suvenirnica. Uz kuću Kažerma koja predstavlja glavni izložbeni prostor smještena je i kuća Šare kao društveni centar s prostorom za edukacije, razna događanja i smještajem za posjetitelje. 

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.

Sadržaj je nastao u suradnji portala mirovina.hr i Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj.

Europski proračun snaga jedinstva