Umirovljenica Zumra (76): 'Zadnjih nekoliko godina me muči demencija'

Umirovljenica Zumra (76) cijelog života je radila kao tajnica. Najdulje je bila zaposlena u jednoj drvnoj industriji, a potom i u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. U Zagreb je doselila iz Siska, a zapravo je rođena Bosanka. Umirovljenica Ljubica doselila je ovdje iz Banja Luke, o čemu čitajte u ovom tekstu.

'Ima onih koji su nezadovoljni i s 3.000 eura'

'Pripada' umirovljenicima koji nisu zadovoljni mirovinom. Pita se tko uopće danas i može biti zadovoljan, ali priznaje i da ima onih koji ne bi bili zadovoljni ni s iznosima većim od onoga što im zaista treba.

– Ima onih koji su nezadovoljni da imaju 1.000, 2.000, 3.000, to je sve individualno. Meni je sad samo najbitnije zdravlje. Dobro i mirovina, moramo od nečega živjeti... Zadnjih nekoliko godina me muči demencija. Promijenilo se sve nekako nakon korone. Nemam ni za što volje, nemam volje razgovarati, evo to je nešto najgore. Moji su u Sisku, sestra, brat i šogorica su mi tamo. Odnosi su nam još uvijek na nivou, družimo se, ali evo meni dođe da ne mogu više pričati, oni me razumiju, ispričala nam je. 

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Rođena je u susjednoj Bosni i Hercegovini, konkretno u Sanskom mostu u blizini Prijedora.

– Tata je dobio posao u Željezari Sisak. Došao je tu jer je Sisak bio industrijski gigant. Tko je god došao, dobivao je posao. Prvo je stigao on, a onda i mi kao cijela obitelj, rekla je.

'Najbitnija je sloga i da je obostrano'

Preko 30 godina živi sa suprugom. Cijelog života su se slagali, a suprug kao i ona pati od demencije. Rekla nam je da odnos može funkcionirati samo ako se komunicira, da je bitno poštovati se i da nije bilo tako sigurno bi se rastala. Njih su dvoje zajedno uživali i u glazbi.

– Svirala sam klavir, dok sam radila uzela sam privatno profesoricu koja me učila. Moj muž je isto svirao, a ja sam znala i pjevati. Bilo mi je jako lijepo. Komunikacija nas je održavala. Inače ne volim takve razgovore kad netko govori 'aha, aha', moraju obje osobe sudjelovati. Komunikacija se mora razvijati, što ja radim, što vi radite. To nas je održavalo. Najbitnija je sloga, slaganje, bitno da je obostrano. Ako nije obostrano, bilo što da se radi tu nema nikakve koristi. Cijeli život se slažemo. Kakav je to život ako se ne slažemo. Bio je prije korone na respiratoru, i to je isto jako utjecalo na njegovo zdravlje, imao je udar. Inače suprug je radio dulje nego ja, u vodovodu, što su oči vidjele, ruke su radile, naglasila je.

'Išla sam u prijevremenu mirovinu'

Gospođa Zumra iz vremena dok je radila pamti samo lijepe dane.

– Surađivanje je bilo na visokom nivou. Bila sam takva da nisam išla doma nikad dok nisam napravila svoj posao. Meni je najbitnije što je direktor bio dobar. Kada je moj tata u Sisku umro i on je išao na sahranu. Išla sam u prijevremenu mirovinu jer je bilo priča da će se ukinuti mirovina. Muž kako je na mene pazio rekao je 'bolje da ideš sad, i bolje išta nego ništa', istaknula je.

Za kraj ima i važnu poruku za druge umirovljenike.

– Poručila bih im da ne misle samo na sebe, pomažu drugima koliko je u njihovoj moći, da ne gledaju samo svoj interes, bilo to u razgovoru ili pomoći u kući. Da budu pristojni, ne budu dvolični, da svakome pomognu, bio mladi ili dijete, da ne budu negativni i ne žele nikome zlo, zaključila je.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.