Umirovljenica Marija (82): 'Boli me, ali ne dam se, svaku večer stavim par viklera'

Umirovljenica Marija (82) već deset godina živi u Domu za starije osobe Trešnjevka. Zadovoljna je životom u umirovljeničkom domu, posebno uživa u druženju sa 'sustanarima'. Za sebe kaže da je uvijek komunikativna i vedra, iako joj život nije bio lak. Umirovljenica je za radnog vijeka bila službenica u računovodstvu, a cvijeće je njezina velika ljubav.

U kolicima do placa i dućana 

Umirovljenica Marija ima razne zdravstvene probleme, ali kod nje pozitiva nekako uvijek prevlada. Bila je devet puta operirana, otkako u živi u domu čak četiri puta. Ima probleme s crijevima, dijagnosticiran joj je i ulcerozni kolitis. Osim toga, muče je i noga i leđa, u čemu joj je glavni pomagač hodalica s kotačima. Hodalica puno pomaže i umirovljenici Mariji, o čemu čitajte ovdje.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Ja se ne dam, svaki dan imam frizuru, svaku večer stavim par viklera i uvijek gledam da sam uredna. Teško mi je, noga me jako boli, četiri puta mi je operirana. Dobila sam bakteriju poslije prve operacije i to je došlo do kosti, ali su mi nogu spasili, no ne mogu bez kolica jer nemam oslonca. Kolica mi pomažu jako puno, ona su moj najveći prijatelj. To je moj oslonac, čuvaju me. Već sam pala pa moram strogo paziti, biti koncentrirana. Odem i na plac, u dućan, sve si nabavim. Nisam ležala ni poslije operacija dugo, odmah sam htjela na noge, moram hodati, rekla nam je umirovljenica Marija.

'Djeca uvijek fale, mama ih čeka sa srcem'

Gospođa Marija ima dva sina, unuku i unuka. Požalila se da joj unuka nije nikada došla, a da je unuk bio samo dva puta pred domom s tatom. Voljela bi da dođu češće, priznala nam je, stariji sin je u invalidskoj mirovini pa dođe, dok mlađi ima nezgodno radno vrijeme pa ju rjeđe posjećuje.

– Djeca uvijek fale, svaki dan, ali kad dođu, mama ih čeka sa srcem... Domu fali tvoj 'obiteljski kutak', ali kad si prisiljen, moraš prihvatiti, nema druge. Ja sam zadovoljna, osoblje nam je prekrasno. Zadovoljna sam i cijenom u domu, sin mi plaća dom. Bila sam u stacionaru i onda sam dobila jednokrevetnu tako da mi je prekrasno. Imamo kuhano, ni kod kuće nemamo uvijek što nam paše. Ako mi baš ne paše, ja si nešto napravim. Otkako sam došla u dom nije se mijenjala cijena, plaćam oko 450 eura, to je u redu. Ja sam sa svim zadovoljna. Da ležim, možda bi imala više mana, ali hvala Bogu, ja si sve sama napravim. Sad sam si dala kadu 'prorezati' da mogu slobodnije ući u kadu jer sam nestabilna, da se bez brige tuširam, ispričala nam je 82-godišnja Marija.

'Čovjek se ne smije pustiti, to je na prvom mjestu'

Nakon sedam godina umirovljenica Marija je došla na Trg bana Jelačića. Do sada se nije usudila ići zbog silnih operacija koje je imala, osjećala se nestabilno i bojala se da ne padne. Posebno uživa u cvijeću, otkrila nam je, pa si je tako u centru sada kupila i japansku ružu. Cvijeće u njoj budi vedrinu i volju. 

– Imam lijepi balkon gdje imam cvijeće, i pred vratima isto, cvijeće je moj motiv. Sad čekam autobus za Kamenita vrata, idem zahvaliti Mariji. Uvjerena sam da će me ona čuvati, da me čuvala, da će mi dati snage i pomoći i sad idem k Njoj, kazala nam je umirovljenica Marija koja nam je otkrila i da ne može izabrati najdraži cvijet jer su svi lijepi na svoj način.

Osim cvijeća, jako voli i djecu, rekla je umirovljenica, uvijek joj izazovu osmijeh. Osmijeh redovito i ona izaziva u drugima, puno se druži i uživa u aktivnostima koje imaju u domu.

– Kad vidim malo dijete, to je moj osmijeh... I ja ovakva, kome što treba, ako mogu, pomognem. Svi me u domu vole od osoblja nadalje, jer kod mene nema suza. Uvijek sam vedra, nasmijana, moje susjede na katu mi vele 'Marija, tebe niš' ne boli, ti si uvijek dobre volje, vedra', a nije tako, boli me, svaki dan sam na brufenima. Čovjek se ne smije pustiti, to je na prvom mjestu, volja za životom. Prošla sam svašta, imala sam i muža alkoholičara, bilo mi je jako teško, ali sve je prošlo, to je iza mene. Sada moram hrabro dalje. Volim red i uredno pa onda i do sebe držim. Vele 'ti si nam danas dan razvedrila, bolesnija si, ali nikad te ne vidim loše volje'. A eto, takva sam po prirodi, čovjek se ne smije opustiti. Nada i vedrina čovjeka drže mladim i zdravim, zaključila je umirovljenica Marija.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.