Umirovljenica Ružica (78): 'U mirovini mi je donijelo mir što ne moram ništa'

Umirovljenica Ružica (78) prvo je radila kao medicinska sestra na anesteziji, a zatim kao socijalni radnik u administraciji. I jedno i drugo bilo je zahtjevno na svoj način, ali kao mlada osoba misliš da možeš riješiti sve probleme svijeta, rekla nam je gospođa Ružica, a kasnije uvidiš da ipak ne možeš. Rođena Puljanka iz rodnog grada je otišla na fakultet, ali otkako je u mirovini u Puli boravi od svibnja do studenog.

'Najdraži motiv mi je priroda, cvijeće'

Umirovljenica Ružica kao socijalni radnik radila je nešto dulje nego u bolnici. Priznaje da joj je teže bilo raditi kao medicinska sestra. Nije puno išla na teren dok je radila kao socijalna radnica, imala je svoju referadu u Centru za socijalni rad, koji je dio općinske uprave. Ima 40 godina radnog staža i danas je zadovoljna svojom mirovinom, a svjesna je da mnogi nisu. Otkrila nam je u čemu uživa u umirovljeničkim danima, a ističe da će joj biti drago ako još nekome u mirovini njezina priča bude poticaj.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Kada sam otišla u mirovinu, razmišljala sam 'joj, šta ću ja sada?' i upravo se bila nekakva likovna radionica 'otvorila'. Rekla sam si 'ma dobro, idem se malo podružiti. Nije da sam bila neki talent, nego sam se planirala malo podružiti s ljudima, pa ćemo vidjeti. Sada sam već od 60. godine, to jest 20 godina u toj udruzi. Nije da sam postala neki umjetnik, ali ono za svoje zadovoljstvo. Radimo pisanice, ja volim minijature, mala platna koju su brzo gotova i to imam pod kontrolom, recimo. Najdraži motiv mi je priroda, cvijeće. Dobra je atmosfera, sve su amateri, vode nas akademske slikarice tako da nešto i naučimo naravno. Imamo i svoje izložbe, ispričala nam je umirovljenica Ružica.

Ljeto je rezervirano za kupanje, rekla nam je umirovljenica Ružica, i dodala da se ide kupati svako jutro. Do deset je već kod kuće, priča nam, ima svoju rutu, a voli i popričati s drugim kupačima koje sretne ujutro.

'Aktivirala sam se u Zelenoj Istri'

Umirovljenica Ružica rekla nam je i što misli o radu u mirovini. Žalosno je da umirovljenici moraju raditi jer im fali novac, ali nemaju dovoljno i to je činjenica. S druge strane, neki umirovljenici su još i puni snage pa tu snagu mogu iskoristiti tako, kazala je 78-godišnja umirovljenica. Umirovljenica Dubravka ovdje nam je rekla da joj je rad na četiri sata u mirovini taman da si ispuni dan.

– Mislim da sam u tom smislu izrađena. Tako da u struci ne bih ništa, ni u jednom ni u drugom poslu. Želim reći i da je jedno htjeti, a drugo moći. Što bih i gdje mogu uskočiti je volontiranje. Sada sam se malo aktivirala u Zelenoj Istri, išla sam u njihov društveni vrt. Trebaju volontere, imaju lijepi komad zemlje za obrađivanje. Računaju oni i na starije, ali mi možemo što možemo. Nekada je teško na suncu ili kad ima komaraca. To je ogroman komad zemlje koji su dali zainteresiranim građanima koji žele iznajmiti i obrađivati zemlju. Mi stariji uvijek možemo recimo sjeme skupljati pa ga mrviti. Žele napraviti knjižnicu sjemena, da bude sačuvano i to će onda davati zainteresiranim osobama. To je jako dobar projekt, istaknula je. 

'U starije dane bi trebali omogućiti rad na četiri sata'

Umirovljenica Ružica sjeća se kako joj je zadnjih godina pred mirovinu već bilo dosta posla. Skoro svaki dan je osjećala da je 'voda došla do grla', bilo joj je naporno.

– Nakon nekog vremena kad sam se oporavila, onda sam mislila, 'pa sad bi mi dobro došlo još malo. Tako da ima vjerojatno i sada takvih umirovljenika koji nemaju gdje potrošiti vrijeme. I što je bitno? Osjećaš se nekorisno, to je ono najtragičnije. Vidim i na kupanju, kako stariji ljudi, pogotovo žene, manje-više žive same, ne znaju kuda bi, ujutro dođu i otplivaju do deset sati, idu kući i to je za taj dan. Već su skuhale jer im je vruće, ne kuhaju za više ljudi nego jednu porciju. S te strane je možda i dobro, ako se neko osjeća dobro i fizički, psihički, rekla je.

U starije dane bi bilo dobro kada bi omogućili da se radi četiri sata i tako produžili radni vijek. Tako bi i ona sigurno radila još par godina, a vjeruje da bi se to i drugima svidjelo.

– Što mi je dobro došlo kada sam išla u mirovinu? To što ne moram nigdje ići, ne moram slušati, ne moram se smiješkati, ne moram ništa, to je donijelo mir. Mislim da mi je to bilo jako potrebno, naglasila je Ružica.

'Ujutro kupanje, a navečer koncerti za dušu'

Gospođa Ružica rekla nam je da obožava Pulu jer je to njezin rodni grad. Tu je išla u vrtić, osnovnu i srednju školu. U gradu ima sadržaja za svačiji ukus, i za starije i za mlađe, istaknula je. Puno se može i šetati, autobusi svugdje voze.

– Volim biti u Puli i sretna sam da imam tu mogućnost da mogu tu biti. Obožavam ovu njihovu kulturnu ponudu. Toliko imaš mogućnosti otići i svakodnevno, što je čak i previše, ali možeš birati i to mene oduševljava. Znači ujutro odradim kupanje, to je fizička aktivnost i onda na večer ono za dušu. Idem na koncerte, i ono što volim i što ne volim, kazala nam je.

Arena više nije za nju, priča nam, tamo treba cupkati i stajati, ali uživa u koncertima koji se održavaju u Malom rimskom kazalištu, to joj je najdraže.

– Ovdje si baš na punim dušu. Sviđaju mi se i nagradne igre na Radio Pula gdje imaš mogućnost osvojiti ulaznicu. Moraš samo biti brzi prst... Umirovljenicima želim dobro zdravlje, zaista je to najbitnije. Sve drugo smo riješili, živimo s mirovinama prema svojim mogućnostima, a može se, znamo da se može i s puno i s malo. Sačuvati zdravlje, činiti nešto za svoje zdravlje. Mislim da je to najbitnije. Da budemo pametni i fit, i fizički i psihički. To je najvažnije, zaključila je umirovljenica Ružica.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.