Priče Teška sudbina krojačice Maje pred mirovinu: 'Na kori od banane sam, a državu nije briga'

Teška sudbina krojačice Maje pred mirovinu: 'Na kori od banane sam, a državu nije briga'

Jasmina Grgurić Zanze
Jasmina Grgurić Zanze

12. rujan 2026.

Google Dodajte Mirovina.hr kao željeni izvor na Googleu
Teška sudbina krojačice Maje pred mirovinu: 'Na kori od banane sam, a državu nije briga'

Krojačica | Pexels

Radnice tekstilne industrije posvjedočile su o malim plaćama, teškim uvjetima i zatvaranju pogona. Istraživanje je proveo Novi sindikat.

Bez dostojanstvenih uvjeta rada nema pravedne budućnosti tekstilne industrije, upozorava Novi sindikat koji se sustavno bavi sudbinom krojačkih tvornica i njihovih radnika. Opsežno istraživanje stanja u tekstilnoj industriji proveli su 2019. godine, a potom i 2025. pri čemu je vidljiv drastičan pad broja radnika. Dio Varteksova kompleksa srušen je lani, o čemu smo pisali ovdje

Bolovi u leđima i zglobovima 

Tako je 2019. u industriji tekstila, odjeće, kože i obuće bilo nešto više od 24.000 radnika, a prema posljednjim dostupnim podacima danas ih je oko 15.000 od čega samo 6.000 u proizvodnji odjeće. Tvornice se zatvaraju, a zatvaraju se i pogoni stranih modnih brendova. Posljedično se zatvorilo i nekoliko manjih kooperantskih tvrtki. Jedna od njih je Leonarda iz Daruvara, čije se radnice zajedno s Novim sindikatom bore za svoje otpremnine. Kako je izgledao naš posjet tvornici Borova, pogledajte ovdje

- Plaće su i dalje niske i nedovoljne. Iako je Vlada povećavala minimalnu plaću, troškovi života su porasli. I dalje se ne ulaže u pogone i opremu, a radnice su često izložene dugotrajnom radu u istom položaju, ponavljajućim pokretima i stalnom pritisku da ispune visoke norme. Kronični bolovi u leđima, nogama, ramenima i vratu te problemi s kralježnicom i zglobovima njihova su svakodnevica, istaknula je koordinatorica istraživanja Ana Vragolović na nedavno održanoj tribini u Klubu Mama u Zagrebu u organizaciji Novog sindikata.

Prosječna plaća ispod zakonskog minimuma

Za potrebe istraživanja obavljeni su razgovori s radnicama u tekstilnoj industriji. Njihova prosječna neto plaća iznosila je 677 eura, iako je lani zakonska minimalna plaća neto bila 750 eura. Pritom je prag siromaštva za četveročlanu obitelj iznosio 1.296 eura, u čemu je udio njihove neto plaće svega 52 posto. Radnice su procijenile da bi im dostojanstvena plaća trebala iznositi 1.435 eura, dok je po mišljenju Novog sindikata riječ o 2.025 eura. 

Istraživanje donosi presjek nekada bogate domaće proizvodnje, a koja danas ovisi nerijetko o stranim kooperantima. Sve su to pratili slabije praćeni poslovi dorade, uz uvoz jeftinih tkanina, uz ovisnost o narudžbama stranih brendova koji su rad plaćale mizerno.

Industrija se danas sastoji od 1.019 manjih kooperantskih firmi i 1.267 obrta koji se uglavnom bave proizvodnjom za domaće tržište. Tri trenutačno najveće tvornice pripadaju talijanskoj grupaciji Calzedonia koja broji oko 2.000 radnika. Osim njih, još petnaestak tvornica ima između 100 i 400 radnika, dok ostale zapošljavaju po nekoliko desetaka, navodi se u istraživanju. Podsjećaju i na stečaj Orljave, zatvaranje Benettona, a potom i stečaj Varteksa, Zlatne igle - Siscije i tvornice čarapa Jadran. K tome, čakovečke tvornice Kotka i Krateks drastično su smanjile broj zaposlenih. Istraživanje obuhvaća i položaj stranih radnika, kao i utjecaj klimatskih promjena na tekstilnu industriju. 

Maja (60) 12 godina radila za minimalac

Danas više od polovice zaposlenih u industriji čine osobe starije je od 45 godina, a 79 posto radne snage su žene. One same posvjedočile su o teškim uvjetima rada, malim plaćama zbog kojih si nisu mogle priuštiti grijanje ili odlazak na more s djecom, o sudbinama koje su ih zatekle pred mirovinu. 

Među njima je i Maja koja ima 60 godina. U tvornici koja je proizvodila za talijansku modnu kompaniju Benetton radila je 12 godina na minimalnoj plaći, na odjelu krpanja. Ispričala je da su šefovi iz Italije radili mobing nad radnicama. Bilo je problema oko odlaska na WC, prigovora oko količine odrađenog posla, vrijeđanja. Radnice su imale pauzu od pola sata, ali Maja kaže da to nije dovoljno, jer 'čovjek treba češće odmoriti oči kad radi s tekstilom'.

Plaća koju je zarađivala nije joj bila dovoljna da podmiri životne potrebe i čitav je radni vijek krpala kraj s krajem. Posrećilo joj se, kaže, jer je imala samo jedno dijete o kojem je trebala brinuti. U 'trećoj smjeni' je uzgajala i vrt, pa je na stolu u kući uvijek bilo domaćeg povrća i voća. Dani i desetljeća tako su prolazili u radu, radu i radu. Unatoč svemu, rad u tekstilu bio joj je bitan. Vrednovala je socijalnu komponentu posla, druženje s drugim radnicama i priliku da zaradi za svoj kruh.

'Na kori od banane sam pred mirovinu'

- Voljela sam svoj posao, svoje kolegice i naša prijateljstva. Tvornica mi je bila drugi dom. Ali o tom domu nitko nije vodio računa, ni gradska vlast, ni država, ni Benetton. Obećavali su nam nova radna mjesta i bolje plaće, i nitko nam nije odgovarao za to što se nijedno obećanje nije ispunilo. Ostale smo potlačene, manje vrednovane, slabo plaćene. Naš se posao tretira kao da je rad za džeparac, a ne pravi i težak posao. Na kori od banane sam pred mirovinu, a državu nije briga, ispričala je 60-godišnja Maja. 

Novi sindikat izdao je u istraživanju za 2025. brojne preporuke vlasnicima tvornica, stranim brendovima, ali i Vladi. 

- Podignite minimalnu plaću do razine dostojanstvene plaće, kako bi radnici mogli živjeti, a ne preživljavati. Pojačajte inspekcijske nadzore i kazne za kršenja radničkih prava. Hitno počnite raditi na razvijanju industrijske politike usmjerene na očuvanje postojećih kapaciteta tekstilne industrije na nacionalnoj razini, naveli su i istraživanju.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.