Umirovljenica Mirica (85): 'Otišla sam u mirovinu kad je mama imala moždani udar'

Umirovljenica Mirica najviše od svega voli raditi kolače. Cijeli radni vijek bila je u kancelariji, a uz posao je završila i pravni fakultet. Radila je 31 godinu, ali umjesto svoje, prima obiteljsku mirovinu koju je naslijedila od supruga. Često naručuje u online trgovinama, a u svakoj narudžbi su nezaobilazne 'sitnice' za kolače. Živi sama, ali kao i umirovljenica Jelka s kojom smo pričali ovdje, nije joj ružno.

'Moja mama je uvijek radila kolače, a onda ja kada je umrla'

Umirovljenica Mirica priznala nam je da nisu samo mladi ovisni o mobitelu. Čak i kad ide spavati, nosi mobitel u krevet, a većinom ga mora i po dva puta dnevno puniti. Voli naručivati u online trgovini Temu, a priča nam kako sada očekuje šećere u raznim bojama i namaze. Stići će joj i crni kakao koji joj treba jer radi jednu roladu koja mora biti baš crna. Gospođa Mirica za Božić je napravila 23 vrste kolača, a ljubav prema tome je naslijedila od svoje mame.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Moja mama je uvijek radila kolače i onda sam ja poslije kada je ona umrla… Radim od kremastih do torti i sitnih kolača. Princes krafne, torte kakve hoćete. Najdraža mi je reform torta. Ide jedan list od bjelanjaka i oraha, ništa drugo ne ide. Bjelanjci i orasi, kora se ispeče, a dvije kore su od kakaa. Prvo na koru idu višnje pa onda gore slastičarska krema. Svaku koru se mora navlažiti da bude sočna, u s slastičarni su kore suhe, a ja volim da je sočna. Ide i malo mlijeka, malo ruma ili Maraskina i bude dobro. Od sitnih radim vanilin kifle, kumče voli čokoladnu salamu, to uvijek njemu, ispričala nam je umirovljenica Mirica.

'Nisam otišla u svoju mirovinu nego sam uzela od supruga'

Gospođa Mirica nažalost je ostala bez supruga, a nema djecu ni unuke. Voli se družiti sa svojim kumčetom s kojim svake godine ide na ručak, vole reći 'bolje da selo krepa nego običaji'. Kumče ima već odrasle blizance i za njih uglavnom peče kolače za Božić. Kuhati za sebe joj je lijeno, rekla nam je Mirica, ali kad imam goste uvijek napravi još jedan obrok da si ponesu kući. 

Osim pravljenja kolača, rekla nam je kako je nekad izrađivala i goblene, ružice od svile za vazice. Za blagdan Svih svetih napravi aranžmane od svilenog cvijeća da bi cijele godine nešto bilo na grobu. Ponekad prošeće po kvartu, voli otići na koncerte klasične glazbe i u kazalište. Sluša i evergreene, ističe, a posebno joj je ugodno čuti školovan glas.

– Ja sam radila 31 godinu, ali nisam otišla u svoju mirovinu nego sam uzela od supruga jer mi je mama imala moždani udar i samo je vikala nemoj me dati nigdje, hoću doma biti. I onda ona je bila u krevetu i ja sam morala brinuti za nju. Dobila je od tih silnih udara epilepsiju na kraju… Kada sam došla u bolnicu su me pitali, 'pa dobro, tri godine vam je mama u krevetu, što vi radite s njom da ona nema nigdje ni jedne crvene flekice?' Moj stolić bio je pun krema, patronažna sestra je dolazila, ali nije ništa posebno morala. Mama bi mi rekla 'daj me uredi, daj me presvuci prije'. Jedino što sam ju molila, jer mi mama to nije dala, da joj odreže nokte. Velim morala sam otići u suprugovu mirovinu, a mojih je 31 godinu staža otišlo u dim, objasnila nam je 85-godišnja Mirica.

'Ponašam se k'o da imam malo godina'

Umirovljenica Mirica je tijekom radnog vijeka promijenila više poslova. Najprije je radila u Zrakoplovnom savezu Hrvatske, a onda je prešla na Geodetski fakultet. Potom je bila u Mirovinskom i radila sa strankama, a onda na Ravnicama u umirovljeničkom domu za umirovljenike.

– Radila sam na obračun osobnih dohodaka, kadrovske poslove, primala u radni odnos, rješenja. Radila sam i blagajnu. U domu je bilo 250 umirovljenika, svaki mjesec dolaze uplatiti. I onda sa svakim pričate o problemima. Jedna učiteljica mi je dolazila i pričala da su se ona i njezin pesek hranili u Bednjancu à la carte. To je bio restoran kod Varšavske i Frankopanske. Jedan gospodin Nikola mi je dolazio 'imaš kaj sitnoga?' Onda više puta sam mu dala. Onda ja velim, 'gospon Nikola, a za kaj bum ja onda radila', rekla je. 

Umirovljenica Mirica rekla nam je da ne bi živjela u domu za starije. Ljepše joj je ovako, ističe, tamo se treba ujutro točno na vrijeme na doručak, pa onda na ručak i večeru. Ima i zločestih umirovljenika koji dođu i pokupi sa stolova maslac, pekmez…, ispričala je Mirica koja je za takva iskustva čula i kada je radila u umirovljeničkom domu.

– Lijepo mi je u mirovini, imam susede. Ako ne dođem na kavu jedan dan već drugi dan zovu gdje sam. Nekad mi se ne da ići nigdje pa samo u majici hodam po kući, kad je takva vrućina… Znate što ja uopće ne mogu shvatiti, ja se ponašam k'o da još imam malo godina i onda pogledam 'oj, stara baba', ali uopće ne mogu shvatiti da imam toliko godina i da mi je suprug umro, kazala nam je gospođa Mirica.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.