Umirovljenik Miroslav (89): 'Moja mirovina odskače, bio sam na pozicijama'

Umirovljenik Miroslav (89) je završio dva fakulteta, pravo i ekonomiju. Radio je u državnoj službi, bio je jedno vrijeme i šef Porezne uprave. To što je još uvijek u dobroj formi, pripisuje veslanju kojim se dugo bavio. Za razliku od mnogih drugih umirovljenika, zadovoljan je svojim primanjima, a ističe i da je svoj posao pošteno odradio.

'Savka je bila jako obrazovana, dobra i pametna žena'

Umirovljenik Miroslav je poznavao i hrvatsku političarku, ekonomisticu i predvodnicu Hrvatskog proljeća, Savku Dabčević Kučar. Kako su bili iste struke, priča nam Miroslav, često su se susretali, znali su satima šetati i razgovarati.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Govorio sam joj ti, bila je ozbiljna žena, jako obrazovana, pa i Miko Tripalo, ali njega toliko nisam znao koliko nju. Ona je u stvari bila dobra i pametna žena. Uvijek sam volio biti u društvu dobrih ljudi, nikad loših. Što se tiče mog posla, bio sam tamo gdje su me slali. Putovao sam po cijeloj, ne samo Europi, nego i van Europe. Jednom kada sam bio na Brijunima, sa mnom je išla i kćer, bila je mala, pet godina, 'tata moj, tata moj' uvijek je bilo tata, ne mama, uvijek tata. Otišli smo na Brijune i dolazi Tito, pita kćer 'jel ti znaš tko sam ja?', a ona je odgovorila 'vi ste drug Tito', naježim se kad se toga sjetim. Nakon toga je Tito rekao 'sve ćete jesti na moj trošak', ispričao nam je Miroslav koji kaže da se u 'ono vrijeme' više bavio strukom nego politikom pa nije htio otkriti svoje mišljenje o bivšem predsjedniku Jugoslavije.

'U El Shattu smo živjeli pod šatorima'

Porijeklom Višanin, 89-godišnji Miroslav priča nam da je za vrijeme rata bio u El Shattu, velikom izbjegličkom logoru u Sinajskoj pustinji u Egiptu, u kojem je od 1944. do 1946. godine boravilo oko 30.000 evakuiranih Dalmatinaca, o čemu smo pisali ovdje.

– Živjeli smo pod šatorima, nas su s Visa poslali u Drugom svjetskom ratu, otišli smo. Svaki treći dan sam sa starijima išao do kanala, kupio bih flaše i prao, uzimao vodu, a oni bi mi dali pikulu, kazao nam je umirovljenik Miroslav koji je bio mali kada je bio u izbjeglištvu pa se više ni ne može sjetiti puno detalja iz života u pustinji. Slično nam je rekao i umirovljenik Marijan, o čemu čitajte ovdje.

'Imao sam staža više nego što je trebalo'

Višanin Miroslav već dugo živi u Zagrebu u blizini Maksimira. Dugo se bavio sportom, veslao je dvojac i slaže se da treba biti aktivan kako bi se doživjele godine u kojima je on sada. Rekao nam je da mu je dobro u mirovini, jedino se žali da mu misli više nisu tako jasne kao prije jer ipak je u 90. godini.

– Nisam konzistentan kakav bih trebao biti jer imam 90 godina. Hodam po Maksimiru, naletim na svoje znance, šetaju sa mnom, sjednu pa pričamo malo. Što se tiče mirovine, malo sam drugačiji, moja mirovina odskače od drugih, jer sam bio na takvim pozicijama. Slali su me svugdje, imam oko 2.000 eura mirovine. Jako sam zadovoljan, moja žena ima manje iako je isto pravnik. Imao sam staža više nego što je trebalo, rekao nam je umirovljenik Miroslav.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.