Umirovljenica Jasna: 'Bio mi je cilj da djeca od prvog do četvrtog steknu temelje'

Umirovljenica Jasna u mirovini je više od 15 godina. Radila je kao nastavnik razredne nastave, a završila je pedagošku akademiju u Zagrebu, kada je to još bio dvogodišnji studij. Ima 43 godine kontinuiranog radnog staža, istaknula je umirovljenica. 

'Bez alata nema zanata' 

Gospođa Jana surađivala je tijekom radnog vijeka i s organizacijom Grada Zagreba 'Odmor djecu i mlade Vladimir Nazor'. Tamo je organizirala ljetovanja za djecu preko ljetnih praznika. Uz posao u školi, to je radila paralelno. Također, bila je i u Crvenom križu, a umirovljenica je istaknula da zna i njemački jezik. Ima obitelj, dvojicu sinova i troje unuka. Nije se u potpunosti 'odvojila' od svoje struke, voli popratiti što uče unuci.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Najmlađa unuka je u trećem razredu u osnovnoj školi na Jarunu. Pratim rad trećeg razreda, sve sam nabavila, zadaćnice za ponedjeljak, piše se već, šestare... volim da je sve duplo. Bez alata nema zanata. Često bude 'bakice, bakice, upomoć', priča nam gospođa Jasna.

'Ja sam bila oduševljena, bez komentara'

Roditelji su dosta čuvali njezine sinove i olakšali joj, ističe, imala je tako više vremena za rad. Radila je 30 godina u osnovnoj školi Gračani, a dok je tek završila pedagošku akademiju bila je u osnovnoj školi u Kumrovcu. To je tada bila područna škola maršala Tita, priča nam umirovljenica Jasna koja nam je rekla kako joj je bilo raditi s djecom. 

– Ja sam bila oduševljena, bez komentara. U radu od prvog do četvrtog razreda bio mi je cilj da djeca steknu osnovno obrazovanje, temelje. To je najvažnije, ako nemate dobar temelj onda dalje o uspješnom školovanju ne možemo govoriti. Osnovna škola je obavezna, a dalje ne tako da temelj mora biti jak. Znate i sami kad se nešto gradi, ako su temelji krivi i labavi onda dalje više ne može biti uspjeha, kaže nam Jasna i dodaje da joj je danas žao kolegica, misli da bi trebale biti puno više plaćene jer je to psihički i fizički rad. Umirovljenica Ivanka je svoj posao profesora smatrala pozivom, a o tome pročitajte ovdje. 

Za kraj nam je umirovljenica Jasna rekla da se ne žali na mirovinu. Isto kao ona, njezin suprug je visokoobrazovan pa imaju sasvim dovoljno. Umirovljenicima je zaželjela strpljenje, zdravlje i upornost. Osim Jasne, u školi je radio i umirovljenik Anđelko i mlađim profesorima poručio da su u razredu najbitniji učenici, o čemu čitajte ovdje. 

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.