Umirovljenica Marija: 'Moje djetinjstvo je bilo jako siromašno, ali je bilo veselja'

Umirovljenica Marija u mirovinu je otišla već s 51 godinom, zbog viška radne snage u prehrambenoj industriji gdje je radila. Zadovoljna je mirovinom, a sada je dobila i dio suprugove. Zna da umirovljenicima nikada nije bilo lako jer je u mladosti s njima živjela kao podstanar. U djetinjstvu nije imala puno, ali je bila sretna, a svima je poručila da u životu treba biti optimist.

Umirovljenica Marija (80) u mirovini je već 30 godina. Prestala je raditi mlada, već s 51 godinom zbog viška radne snage. Do 70. godine radila je privatno po kućama, gdje je kuhala i peglala. To joj je onda puno značilo na mirovinu koju je imala, kako nam je ispričala.

‘Dobro mi je, dobila sam od muža dio obiteljske mirovine’

Umirovljenica Marija inače je iz Zagorja, a u Zagreb je došla sa 17 godina gdje je, dok se nije udala, s bratom stanovala kao podstanar kod umirovljenika. Kada je došla u grad imala je šest razreda, a onda je išla i u večernju školu da završi 8. razred. Nakon toga se zaposlila u tekstilnoj industriji i tamo radila pet godina, nakon čega je prešla u prehrambenu industriju gdje joj je, kako nam kaže, bilo puno bolje.

– Zasad mi je čisto dobro. Dobila sam i od muža dio obiteljske mirovine pa mi je dosta. Nikada čovjeku nije dosta, kako se kaže, ali skromno moraš živjeti cijeli život. Radila sam u prehrambenoj industriji, bila sam kvalificirana, radila sam u tri smjene. Prema prosjeku onda, imala sam dobru plaću. Prije toga sam radila u tekstilnoj industriji i bilo je užasno teško. Tada sam išla privatno i pospremati po kućama. Tekstilna industrija je najgora, najmanje su plaće, kad se sjetim kako sam svaki dinar gledala, onda su dinari bili… zasad sam čisto zadovoljna, istaknula je 80-godišnja Marija koja je u tekstilnoj industriji radila jedan tjedan ujutro, zatim tjedan popodne i tjedan noć.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Ide to kad si čovjek rasporedi, kako nam je rekla Marija i dodala da čovjek treba unaprijed misliti. Gdje god je bila, svugdje je imala dobre ljude, što god je radila svi su bili zadovoljni. S jednom gospođom kod koje je spremala, znala se naći i na kavi, a bile su toliko dobre da je znala i gdje drži novce.

‘Nikada nije bilo lako penzionerima’

– Plenković ipak, kako god ga svi špotaju, ali opet je puno bolje nego kad je SDP bio na vlasti. Sjećam se kad je došao Ivica Račan, nismo dva mjeseca dobili mirovine. Zadovoljna sam s Plenkovićem, kako je netko drugi ne znam. U nekim drugim stvarima griješi jasno, ali svi smo da griješimo, i dobro i loše. Sad ćemo još dobiti po godini radnog staža, budući da sam morala ići u prijevremenu mirovinu, imam 30 godina staža i pet godina su mi kupili. Ovih pet neću dobiti, samo onih 30, to sam si već izračunala, ukupno je 180 eura, rekla je Marija o godišnjem dodatku.

Nikada nije bilo lako penzionerima, kako je kazala umirovljenica Marija. Kao podstanar je stanovala kod jedne gospođe sa svojim bratom gdje su svi troje bili u jednoj sobi. Brat je spavao na jednom krevetu, a gazdarica i ona na bračnom krevetu. Gospođa je imala malu mirovinu i nije mogla živjeti pa je tako odlučila primiti stanare. Umirovljenica Marija sjeća se da su nekada i jeli zajedno, a gazdarica je bila isto godište kao njezina mama. Ostala joj je u lijepom sjećanju, priča nam da se često i pomoli za nju. Nakon toga su umirovljenica Marija i njezin brat otišli kod druge gospođe dok se ona nije udala.

‘Učitelj je govorio mojoj mami da sam jako dobar đak’

Umirovljenica Marija ima dva sina, jedan je u Hrvatskoj, dok drugi živi vani. Sretna je da oboje imaju fakultete, jer ona iako je bila jako dobar učenik u selu nije imala više od šest razreda. Ne sviđa joj se trenutačno stanje, ne zna koristiti internet pa smatra da je zbog toga nepismena. Sin ju je htio upisati na neki tečaj da nauči, ali na kraju nije. Nezgodno joj je što kada nešto treba, to ne može napraviti sama.

– Učitelj je govorio mojoj mami da sam jako dobar đak i da me treba slati dalje, a trebalo je 10 kilometara ići pješke u školu i 10 natrag. Bila sam iz sela blizu Slovenije, gdje su zajedno u školu išla slovenska i hrvatska djeca tako da ja slovenski jezik sve razumijem jedino ne mogu govoriti. Moje djetinjstvo je bilo jako siromašno, ali je bilo veselja, naroda, sad je sve zapušteno. Treba čovjek biti optimist, ne biti previše depresivan, malo ‘okrenuti’ ako ne valja, možda će biti bolje. Rekla bih umirovljenicima; znam da imaju jako malu penziju, ali da im je oduvijek bilo teško, istaknula je umirovljenica Marija.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.