Umirovljenica Jadranka (75): 'Htjela bih da se sin vrati iz Njemačke, ali sumnjam'

Umirovljenica Jadranka (75) htjela je upisati sociologiju, ali je na kraju na nagovor oca završila ekonomiju. Cijeli radni vijek, konkretno 39 godina provela je u Hrvatskim željeznicama (HŽ) u službi uvoza. Ima tri proteze zbog oštećenih zglobova koljena i kuka pa uvijek uz sebe ima štaku jer se tako osjeća sigurno. I umirovljenica Kristina radila je u HŽ-u, o čemu čitajte ovdje.

'S prijateljicama idem na koncerte, a nekad sam puno putovala'

Ispočetka je umirovljenici bilo super na poslu, a onda kako se približavala mirovina, bilo joj je malo lošije, a i financijski 'slabije'. Danas kad čuje za primanja drugih umirovljenika, relativno je zadovoljna svojom mirovinom. Umirovljenički dani su joj ispunjeni, druži se s prijateljicama, ali bavi i 'hodanjem' po terapijama. Dok je bila mlađa posebno je uživala u putovanjima. 

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– S prijateljicama idem i na koncerte, slabije putujem jer sam ipak slabije pokretna. Kad me uhvati bolest jače, onda idem na terapije, onda baš ne mogu putovati. Nekad sam u ona 'moja' vremena puno putovala. Volim Grčku, tamo sam bila jedno četiri puta, zato što je uvijek sunce, a ja volim tople krajeve. I kad sam imala novaca nikad nisam išla u Skandinaviju, bez obzira na to što je ona vjerojatno lijepa, zelenilo, jezera, šume, ali je hladno. Ja uvijek južno, više sam za mediteranske zemlje, i Portugal, Turska, Španjolska, istaknula je.

Bila je i u sjevernoj Africi, u Tunisu i to još prije 50 godina. Vizualno joj je najljepša Španjolska, posjetila je tamo gotovo sva poznata mjesta. Umirovljenica Tereza kao najdraže putovanje izdvojila je Rim, o čemu čitajte ovdje.

– U Tunisu je bilo prljavo, ali je drugačije pa je zbog toga plus. Bila sam i u Moskvi, i u Lenjingradu bivšem. Sve sam obišla u Španjolskoj, Madrid, Toledo, cijela Andaluzija, Cordoba, Sevilla, Granada i Barcelona… Italija je isto lijepa, sve su te zemlje tople tako da ih volim, rekla nam je i dodala kako je svjesna da umirovljenici s malim mirovinama danas ne mogu putovati.

'Bojim se da će ostati tamo, to je uređena zemlja'

Zadnje dalje putovanje bilo joj je u Njemačkoj prošlu jesen. Išla je u Leipzig gdje živi njezin sin.

– Sin radi u Njemačkoj, u Leipzigu je na univerzitetu, sprema doktorat. Govori jedno šest, sedam jezika, završio je dva studija na Filozofskom fakultetu, povijest i arheologiju. Kad je odlazio u Leipzig meni je prva misao bila 'Bože, Hrvatska te školovala, a ti ćeš sad svoje znanje dati Nijemcima'. Bojim se da će ostati tamo, to je uređena zemlja. Jako ga poštuju, sviđa mu se, cijene što u Hrvatskoj ne, to je poznati hrvatski jal. Radio je ovdje i u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU), Ministarstvu vanjskih poslova i u Leksikografskom zavodu. Jedan je od autora knjige koja se zove Hrvatski egzonimi. Bio je neki natječaj u Njemačkoj za doktorat i javili su se mladi i sad je u toj ekipi pet Nijemaca i jedini on stranac. Htjela bih da se vrati, samo njega imam, ali čisto sumnjam, kazala je Jadranka.

'Štaka mi daje psihičku sigurnost'

Auto vozi i dalje, već 50 godina i voli to. S prijateljicama ode na kremšnite u Samobor ili na Špancirfest u Varaždin. Ostalo većinom vozi po gradu, a kaže kako joj je recimo već Osijek predaleko.

– S obzirom na datum proizvodnje to je i razumljivo. Imam i pretplatu za Lisinski, HNK… Trebala sam na proljeće ići i u HNK2, ali sam iščašila treći put protezu tako da sam po treći put operirala isti kuk. I svako koljeno sam dva puta, to je sedam puta ukupno. Za kuk sam pala na pješačkom prelazu pod jureće automobile, taman sam zakoračila na pješački i spotaknula se na one krive ploče. Auto koji je dolazio je skrenuo i udario drugi da mene ne zgazi. To se dogodilo prije pet godina. Neobično je da hodam sa štakom i dalje nakon toliko godina, ali ona meni daje psihičku sigurnost, rekla je umirovljenica.

Kad hoda bez štake osjeća se nestabilno i boji se da će opet pasti. Događa se ponekad i da se spotakne pa joj štaka 'pripomogne' da ne padne. Kaže da joj paše i jer tako štedi kralježnicu.

– Pozitivna sam osoba, ali nekad malo i padnem jer ipak sam čovjek. Onda čekam pa valjda prođe samo od sebe. Bude bolje, stvar je u tome da nekad moram biti u kući, recimo ako pada kiša jer mi je problem istovremeno nositi štaku i kišobran. Onda kad sam između četiri zida, dva, tri dana, onda sam 'down'. Kad je ljepše vrijeme idem, i bolje je kad se izađe. Treba makar na 'kafe' s prijateljicom, u najbliži kafić i bit će bolje, zaključila je Jadranka.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.