[KOMENTAR] Kako je mirovinska reforma posvađala (ne)radnike i umirovljenike

U mirovinskom sustavu trenutno vlada potpuni kaos. Ni godinu dana nije prošlo od posljednjih izmjena mirovinskih zakona, a već su u pripremi one nove koje bi s primjenom trebale početi za manje od tri mjeseca. Pritom nipošto nisu u pitanju nebitne stvari. One se tiču svakoga od nas, jer određuju do kada ćemo morati raditi i još važnije, kolika će nam biti mirovina. Zbog izmjena uvjeta za mirovinu radnici i umirovljenici masovno se okreću jedni protiv drugih, što kao dvije odvojene skupine, a što unutar njih. Nije ni čudno kada se mirovinska reforma trenutno nalazi u toliko kompliciranom vakuumu da automatski stvara razlike među jednakima. Dok se jedne diskriminira, druge se nagrađuje. Ono što se događa posljednja dva tjedna u svijetu rada i mirovine najbolje je rezimirati kroz konkretne primjere.

Sjećate se kada su građani prošle godine pojačano odlazili u prijevremenu mirovinu kako bi izbjegli veću penalizaciju? Doista, dvije osobe s potpuno jednakim uvjetima dobile su različita primanja, i to samo zato što je jedna u mirovinu otišla nekoliko mjeseci kasnije. Prijevremeni umirovljenik od ove godine ima manju mirovinu, ali veću od njega imat će onaj od iduće godine, jer se umanjenje po mjesecu ranijeg umirovljenja dodatno smanjuje. Znači imamo tri umirovljenika s tri različite mirovine u koju su otišli pod potpuno jednakim uvjetima u samo nešto više od godinu dana.

Zbog vakuuma mirovinske reforme zakinute ostaju tisuće umirovljenika koji su u prijevremenu mirovinu otišli ove godine. Da su znali da će se iduće godine umanjenje smanjiti, dobar dio njih pričekao bi tih par mjeseci i dobio trajno veću mirovinu.

Isto tako, od ove godine uveden je i dodatak na mirovinu za svako dijete pa tako netko tko je majka to pravo nije ostvario lani, zbog čega mu je mirovina manja.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Mrkva pa batina umirovljenicima koji rade

Polako dolazimo i do treće diskriminacije, one u slučaju bonusa zbog kasnijeg umirovljenja. Radnici koji će u starosnu mirovinu nakon 65. godine, dobivat će 0,34 posto veću mirovinu po mjesecu duljeg ostanka u svijetu rada, odnosno 20,4 posto za maksimalnih pet godina ukoliko će raditi do 70. godine. Taj bonus ranije je iznosio 0,15 posto, koliko i za dugogodišnje osiguranike koji u mirovinu mogu sa 60 godina života i 41 staža. Međutim, njima je nagrada ukinuta ako žele kasnije u mirovinu. Dugogodišnji osiguranici zakinuti su i jer im se, ako u mirovinu žele sa 60 godina, na 41 godinu staža ne računa onaj beneficirani. Posebno je to problem u slučaju invalidnosti. Također, novi umirovljenici koji će raditi dulje imat će 10 posto veću mirovinu od onih starih.

Četvrti apsurd ogleda se u mogućnosti rada uz zadržavanje cijele mirovine. Prije svega, to pravo nemaju korisnici obiteljskih mirovina, njih oko 220.000 s prosječnim primanjima od svega 2.000 kuna. Riječ je o posebno ugroženoj skupini građana, mahom udovica. Istovremeno, povlaštene skupine mogu i raditi i primati mirovinu. No, još je gore što se korisniku najniže mirovine, u slučaju da se zaposli, ona ukida. Pojednostavljeno, ukida im se dodatak koji im je dan jer im je mirovina na osnovu staža i plaća manja od najmanje moguće. Riječ je o najsiromašnijoj kategoriji s primanjima od svega 1.670 kuna u prosjeku koliko prima čak 255.000 građana. Dakle, gotovo polovina umirovljenika zakinuta je u odnosu na ostale, a Vlada pritom kažnjava one najsiromašnije.

Razdvajanje povlaštenih i dalje na čekanju

Peti apsurd nije toliko vezan za mirovinsku reformu, ali se vremenski s njome poklopa i dodatno ljuti umirovljenike. Riječ je o nacionalnoj mirovini koju će primati stariji od 65 godina koji nikada nisu radili ili su radili manje od 15 godina koliko je potrebno za ostvarivanje prava na mirovinu. Iako ih treba zaštititi od siromaštva, umirovljenici koji su radili 35 godina negoduju što će iznos u visini pola njihove mirovine primati i oni koji nikada nisu radili. Nema problema, neka se njima da tisuću kuna, ali neka se i nama koji smo radili za toliko podigne, kažu.

Ne zaboravimo ni pitanje razdvajanja mirovina, običnih od onih ostvarenih prema posebnim propisima. Ta problematika iznova je aktivirana u isto vrijeme kada i sve navedeno, a umirovljenici Vladi mira ne daju ni sa zahtjevima da se riješi pitanje povećanja cenzusa za besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje, bez kojeg ostaje na tisuće građana uslijed povećanja mirovine, bilo reformom ili redovnim usklađivanjem.

Ideja je dobra, ali ne može se realizirati preko noći

Zamršeno klupko stvorilo se oko dvije najvažnije stvari za život jedne zemlje, rada i umirovljenja. Ipak, takve bitne stvari Vlada rješava po hitnom postupku. Sjetimo se samo koliko se dugo pripremala mirovinska reforma koju su sada referendumskom inicijativom zajedno srušili građani i sindikati. I nakon toga Vlada nas je sve donedavno uvjeravala koliko je mirovinska reforma najbolja moguća.

Samo par mjeseci kasnije, njezine ključne stavke o dobi za umirovljenje i visini penalizacije padaju u vodu, ali na način da se preko noći mijenja Zakon o mirovinskom osiguranju s paketom zakona o radu. Sudeći prema nastalim poteškoćama, možda ova pitanja koja se tiču svih građana treba rješavati polaganije i sustavno, kako bi se ispravila nastala diskriminacija. Ipak, za pohvalu je što je Vlada odlučila prihvatiti slovenski model koji je toliko hvaljen i u Hrvatskoj. On se prije svega ogleda u izostanku prisile na rad nakon 65. godine, ali i nagradi za one koji to ipak žele.

Paket predloženih izmjena zakona u javnoj je raspravi putem e-savjetovanja s građanima do ponedjeljka, nakon čega bi se iznova trebali usuglasiti poslodavci, sindikati rada i predstavnici Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Očekuju se pojedine korekcije, a nakon toga zakoni idu na Vladu, potom i u saborsku proceduru te će s primjenom početi već 1. siječnja iduće godine.

________________________________________________

*Komentar je stav autora