Heklana lutka umirovljenice vrijedi 80 eura: Istovremeno, tuđi rad ne vrijedi ništa

Društvene mreže prepune su objava u kojima žene, često umirovljenice, prodaju razne rukotvorine. Šarene heklane ili štrikane torbe i igračke pozivaju da zastaneš i baciš pogled dok 'skrolaš' po Facebooku. Ovi predmeti ručne izrade doista su unikatni i predivni. Tako jedna umirovljenica prodaje prelijepe heklane lutke od plišane vune. Prava romantična priča, rekli bismo na prvu, samo što to uopće nije. Ručni je rad neupitne kvalitete i dizajna, ali prate ga visoka cijena i kritika kupaca kojima je skupo ili im se, ne daj Bože, neki detalj ne sviđa.

Umirovljenicima je skupa riža, ali ne i lutka

Konkretno, riječ je o danas vrlo popularnoj 'amigurumi' tehnici heklanja lutaka. Umirovljenica svaku lutku naplaćuje 80 eura jer toliko cijeni ideju, svoje vještine heklanja, sate uložene u izradu i materijal. Bila bi to jedna sasvim legitimna odluka o cijeni da gospođa u mirovini stvar nije dodatno zakomplicirala svakodnevnim objavama. Snima ona tako videa u kojima, doduše na kulturan način, proziva kupce što odustaju od kupnje kada čuju cijenu ili što biraju boje i detalje jer im se ne sviđa neka od ponuđenih varijanti.  

Nije jedina, društvene mreže krcate su ovakvim tipom marketinga koji u fokus stavlja kritiku na račun kupaca. Kupcima se kao krimen stavlja prigovor o cijeni pa onda uz to kreću 'Markovi konaci' zašto lutka vrijedi 80 eura, a grašak u mahuni sedam eura, uz zaključke da si onda kupci sami heklaju ili posade. Ne bi imalo smisla objašnjavati zašto ovakva vrsta marketinga nije pametna, koliko god da privlači pažnju i kod dijela publike izaziva suosjećanje, kao i burne komentare koji onda dižu doseg te objave na mrežama.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Ono što nas čudi je da upravo umirovljenici, kreatori ovih zaista vrijednih unikata, ne razumiju da je ljudima nešto skupo. Shvaćaju li da je 80 eura nekadašnjih 600 kuna, i to za lutku? Nije čak ni upitno vrijedi li lutka toliko, već činjenica da prosječan građanin ne može dati toliko novac ni na lutku ni za bilo koji drugi dekorativni predmet. Kako smo došli od kukanja zbog jednog eura skuplje riže ili tjestenine do nerazumijevanja da je sedam eura puno za mahune ili 80 eura za lutku?

S jednom lutkom tjedno zaradi pola mirovine

Dok ima ovaca, bit će i vune, rekli bi naši stari i sasvim je sigurno da neće propasti ni lutke ni mahune. Na mirovinu od 600 eura, jedna prodana lutka tjedno donosi više od pola toga iznosa mjesečno. Cijena se komunicira samo u 'inboxu' što znači da nema računa, što opet znači i da je umjetnica pošteđena niza drugih troškova. Uostalom, nema troškove najma radnje, radnika ili zakupa štanda.

Isti ti umirovljenici svakodnevno nas bombardiraju vrlo uvredljivim porukama na račun pretplate koja je uvedena na dio tekstova na portalu Mirovina. Ljetna mjesečna cijena je 3,99 eura. Iza te cijene stoji rad na oko 60 tekstova koji ulaze u pretplatničku bazu, i to na samo jednom od tri portala dostupna za čitanje u istom paketu pretplate. Iza svakog portala stoji nekoliko radnika koji brinu o kompletnom vizualnom, uredničkom i tekstualnom sadržaju osam sati dnevno. Ipak, njihovih mjesec dana 'ručnog' rada vrijedi manje od kilograma prve paprike na tržnicama. Znamo da je svaki euro umirovljenicima bitan, o čemu neprestano pišemo već devetu godinu, samo što to sada više ne radimo potpuno besplatno, jer i mi želimo živjeti od svoga rada i jednog dana od svoje mirovine, kao i umirovljenica s lutkama.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------

*Komentar je stav autora i ne odražava stav redakcije