Umirovljenici napeti kao puške: Zašto su vječno nezadovoljni rastom mirovina

Koliko će biti povećanje mirovina, zna li se već što, dobacuje jedan umirovljenik preko ceste drugom koji je cijeli život radio u računovodstvu pa susjed misli da će kao iz topa ispaliti neki postotak usklađivanja. Koliko da bude, dobro će doći, dobaci na to računovođa i nastavi dalje brzim korakom ostavljajući u šoku svog vršnjaka. Iznerviran je sjeo na klupu i s prolaznicima nastavio govoriti o cijenama, korupciji i siromaštvu. Prilazi drugi umirovljenik pa kaže da je negdje pročitao da će usklađivanje biti malo iznad pet posto. Inače, pročitati je mogao jedino na portalu Mirovina, jer smo napravili preliminarni izračun usklađivanja od 1. srpnja, a koji možete pogledati ovdje. 

Usklađivanje ni za kilogram jadranske lignje 

- Neka sebi uzmu tih pet posto. Na moju mirovinu je to 30 eura. Na njihovu plaću pet posto bi i bilo nešto, možda oko 200 eura. E s tim bi već nešto i mogao, a što da radim s 30 eura? Nemaš više ni kilogram jadranske lignje za te pare. A oni neka žderu svaki dan oboritu ribu na tobožnjim radnim ručkovima, zajapurio se umirovljenik kojemu od rasta mirovina jedino još vrućine više škode. 

Nadovezuje se njegov prijatelj da se žali bez veze, jer mu žena ima dobru mirovinu, a i djeca im tu i tamo uskoče. Nemaju kredita pa nekih ekstra troškova osim hrane, režije i lijekova ni nemaju. Bolje da to rekao nije, jer krene heroj naše priče o tome da mu je cijeli život želja bila putovati kada ostari, a sada sjedi u svom dvoru i razmišlja kako je došlo do toga da rajčice koštaju pet eura. 

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

- A moj Jozo, u pravu si ti, ali najlakše ti je kukati. Što imaš od toga da svaki dan slušaš te političare i nabrajaš ono što ne valja? Zar ne bi bilo bolje posvetiti se malo vrtu, gledati u more i proživjeti ove zadnje lijepe godine u miru, pita sugovornik. 

Jozo ne odustaje i nabraja i dalje sve od partizana preko Tuđmana do Plenkovića. Spominje imenom propale tvornice, a s njima i snove o nekoj sretnijoj i bezbrižnijoj starosti. Starosti u kojoj s gospođom u restoranu jedeš domaću lignju i putuješ u Italiju.

Društvo kukavica na klupicama 

I dok jedni samo odmahuju rukom, sretni da dobiju bilo kakvo povećanje mirovina, drugi ne pristaju ni na pet ni na deset ni na 20 posto, jer im nikakva stopa povećanja mirovine koja iznosi 500 eura neće u bitnome promijeniti kvalitetu njihovih života. Da, s tisuću bi eura mogli malo komotnije otići u nabavku, ušetati u apoteku ili možda pojesti jedan ručak u restoranu. Možda bi se skupilo i za jedan vikend izlet u Italiju. 

Sve je stvar perspektive. Neki su sretni da uopće išta i dobiju, jer se ničemu ni ne nadaju i zadovoljni su u toj pomirenosti sa situacijom na koju ne mogu previše utjecati. Drugi pak žale za nekim starim vremenima u kojima su vjerovali u neku daleko dostojanstveniju starost. Treći se pak ne mogu izvući iz vječnog kukanja i ne bi bili zadovoljni ni s jednim rješenjem koje bi bilo u granicama realnog. Tri ili osam posto, njima je svejedno, a na neki način ih je i za razumjeti. Tako je kukanje postalo obilježje starih, a kao viroza prenosi se i na mlađe generacije. Tako smo postali društvo 'kukavica' koji prava traže na klupicama, zazivajući prosvjede na koje ionako ne mislimo ići.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------

*Komentar je stav autora i ne odražava stav redakcije