Umirovljenice Štefica i Ksenija | Foto: Mirovina.hr
Umirovljenice Ksenija i Štefica radile su kao ekonomistice u istoj firmi. Redovito se čuju, ali se već više od 20 godina nisu uspjele naći.
Umirovljenice Ksenija (70) i Štefica (84) su prijateljice i kolegice dugi niz godina. Prisustvovali smo njihovom susretu u centru Zagreba nakon dugo godina, a one su nam otkrile kako njegovati prijateljstvo i bez čestog druženja uživo. Obje su po zanimanju ekonomistice i zajedno su radile u uredu Volkswagen servisa. Umirovljenice Marica, Zdenka i Brigita redovito se vide, idu na kavu i u kazalište, o čemu smo pisali ovdje.
'Nismo se vidjele 20 i više godina'
Nekada su jedna drugoj 'zalazile' i u kuću, priča nam umirovljenica Štefica, a kada su došle zdravstvene tegobe susreti su se prorijedili. Osim što 'hvali' svoju dugogodišnju prijateljicu Kseniju, posebno hvali i njezinog supruga, vrsnog majstora i keramičara koji je cijeloj njezinoj obitelji odrađivao keramičke poslove po kući, a dobivao je i nagrade za svoja djela.
– Svaki dan se čujemo telefonom. Kseniju služi vid, ali mene ne. Ja sam operirana. Nismo se vidjele 20 i više godina. Bolesna je bila, a ja sam u domu, kaže umirovljenica Štefica.
Gospođa Ksenija našalila se da ipak uspije 'dešifrirati' poruke Štefice i priznaje da ih je bolest razdvojila iako su u istom gradu. Žive na suprotnim stranama grada pa im i zbog tog nije bilo lako dogovoriti susret, priča Ksenija, ali prijateljstvo, kao i želja da se vide ostali su.
– Živim u Domu za starije osobe Sveti Josip. Kad sam imala auto dolazila sam k njoj, uvijek smo se družile i van posla i kada je Ksenija otišla, a ja sam ostala u toj firmi. Ostalo je prijateljstvo i dalje. Nismo se nikako mogle sastati kada je bila bolesna, evo sada kada je išla vaditi krv na Rebro bilo je 'daj da se vidimo, daj da se vidimo' i tako smo se sastale. Ona ide prema meni, a ja ju nisam prepoznala, objasnila nam je Štefica.
'Možemo imati različita mišljenja, ali to ne utječe na prijateljstvo'
Izmijenile su ih bolesti fizički, kaže Ksenija koja smatra da je prijateljstvo lako održavati, a kada postane teško to onda više ni nije prijateljstvo. Prijatelji su bitan oslonac u kriznim situacijama tijekom života i treba njegovati stara prijateljstva, ovdje nam je rekla psihologinja Jasminka Despot Lučanin.
– Nema tu definicije. Ljudi su različiti, mi smo zaista različite. Različita sam kad malo razmislim s mnogim svojim prijateljima. Mi možemo ući u nekakvu diskusiju, imati različita mišljenja, ali to ne utječe na prijateljstvo, ističe 70-godišnja Ksenija na čije se riječi nadovezala i Štefica koja kaže da ju uvijek nazove kada je teško, ali i kad je lijepo, da malo 'proćakulaju'.
'Sutra možda nikad ne dođe, zato iskoristi dan'
Ksenija i Štefica imaju nordijske štapove i objema pomažu u kretanju. Mnogim umirovljenicima pomažu kolica kako bi se lakše kretali, a o tome nam je ovdje više rekla gospođa Mira.
– Pomaže mi jer se doskora nisam mogla popeti na treći kat. Volim ići stepenicama, ne koristim lift. Nisam klaustrofobična, ali jednostavno ne želim. Zabunom se sada popnem i na četvrti što znači da sam 'full on'. Poručujem umirovljenicima 'enjoy your day', ništa drugo, samo uživati u danu jer možda neće biti sutra. Znate kako se kaže, sutra možda nikad ne dođe, zato iskoristi dan. Carpe diem, kaže umirovljenica Ksenija.
Gospođa Štefica štapove ima već godinama. Prije su joj služili za rekreaciju, a sada ih koristi jer bez njih ne može.
– Svaki dan je poklonjen. Svako jutro kad se ustanete, recite 'hvala Bogu, dao si nam da smo doživjeli još i ovaj dan, zaključuje umirovljenica Štefica.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.