Umirovljenica Marica (75): 'Radila sam u Njemačkoj 45 godina, u smjenama i na normu'

Umirovljenica Marica (75) s 19 godina se preselila u Njemačku. Tamo živi već 56 godina, a radila je dugih 45 godina u tri tvornice. Sada je već deset godina u mirovini pa ljeti iz Stuttgarta dođe na nekoliko mjeseci u Viroviticu otkuda se i preselila u inozemstvo. Rodom je iz Slankamena u Vojvodini. Gospođa Marica ima dva sina i unuke s kojima se puno druži. Nije jedina koja je 'trbuhom za kruhom' otišla u Njemačku, o tome smo ovdje pričali i s umirovljenicom Ljubicom.

'Tamo nitko ne živi od jednog posla, morate imati dodatni'

Umirovljenica Marica u tvornici je radila jedan tjedan prvu smjenu, a drugi tjedan drugu. Kada je bila prva smjena, išla je na drugi posao popodne, i obrnuto. Prije su samo nedjelje bile slobodne od posla, a kada su uvedene slobodne subote, umirovljenica je jednako nastavila raditi i subotom. Danas je zadovoljna svojom mirovinom, ističe, ali kaže da je radila dugih 45 godina, do 65. godine, u smjenama i na normu pa nije bilo nimalo lako.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Bilo je puno posla, ali ne samo jedan posao. Tamo nitko ne živi od jednog posla, ne može živjeti, morate imati dodatni posao. Čuvala sam bake, radila na pijacu subotom, prodavala sam voće i povrće. Čistila sam četiri godine Evangelističku Crkvu. Uz posao, sve uz posao. Radila u smjenama, imala dvoje djece, tamo se tako radi. Ovdje bi ja uvela sasvim drugi režim, plaće prepolovila. Gdje god idem, nije gotovo, sve sljedeći tjedan. Tamo to nema, možete dobro zaraditi, ali morate i raditi. Dobro, bilo sam mlada, sad ne bih mogla. Radi se norma, pa ti biraj kako hoćeš. Ako na primjer pravim dječje igračke, napravim 140 umjesto 80, imam bolju plaću. I onda sve ide i za mirovine. Tamo imate šanse, kako se vi pokažete, tako se plaća, objasnila je umirovljenica Marica.

'Godinama sam radila 10, 12 sati na dan'

Otkako je u mirovini, dolazi u Viroviticu tijekom ljeta, kaže 'izluftati' kuću, a dođu i djeca. Do Virovitice je iz Slankamena u Srbiji došla tako što su zamijenili kuću. Druge mjesece je u Njemačkoj, tamo redovito ide na terapije jer boluje od leukemije. Imala je više operacija, ali naglašava da ne treba samo negativno gledati jer život ima i lijepe strane.

– Kako vam je psiha, tako se osjećate. Svaka bolest može da se pobijedi, ako imate snagu i moć. Ne smijem sad na sunce, i klima je opasna. Tamo kada je vruće i djeca dobiju slobodno, ali im ne stavljaju klimu u školu, tamo je ne dozvoljavaju kao ovdje jer je jako opasno za zdravlje. Onkolog mi svaki put kaže, 'nemojte na sunce i pod klimu, ako želite poživjeti' i ja se toga pridržavam… Godinama sam radila 10, 12 sati na dan. Zadnje sam radila na kiosku, prodavala peciva od sedam do 19 sati, rekla nam je gospođa Marica.

'Njemački sam rado učila još u školi, ali usavršila uz djecu'

Slobodnog vremena umirovljenica Marica baš i nije imala, ali danas se vidi s nekadašnjim kolegicama. Još uvijek šiva, skraćuje i sužava robu. U Stuttgartu ima i mali vrt, a uživa i u svom cvijeću. Putuje s Nijemicama koje je upoznala tijekom godina života vani, prije su išle u Francusku, u Strasbourg, četiri puta u Lourdes. Istaknula je i prekrasno Bodensko jezero gdje se vozila brodom. Voli otići na put za vikend ili tri dana, ništa previše, ističe, sve u granicama.

– Kad se radi, radi se, kad idemo, idemo. Nema pušenja, nema pijančenja. Učila sam njemački u školi u Slankamenu, ali što se nauči u školi? Učila sam najviše uz djecu, s njima sam još više usavršila, zanimalo me što oni uče u školi. Nekad kad dođem ovdje više se ne mogu sjetiti hrvatskih riječi. Rado sam njemački još u školi učila, ne znam koliko sam knjiga pročitala. Onda sam i uz te prijateljice i život te nauči. Imate neki problem, gledate, čitate i tako ako imate volju, naučite, rekla je. 

'Nama Njemačka ništa nije dala, što si posadio, to bereš'

Pitali smo umirovljenicu Maricu bi li opet otišla u Njemačku, na što je odgovorila da i ne bi više. Bilo joj je teško, radila je dugih 45 godina rada pa je jasno i zašto. Više od 200.000 umirovljenika u Hrvatskoj dobiva mirovine iz drugih zemalja, a skoro 45 posto ih dolazi iz Njemačke, o čemu čitajte ovdje.

– Bila sam mlada, sad ne bi izdržala to. Idete rano, očistite crkvicu pa na tramvaj, idete na posao do 11, pola 12… Meni se neke stvari ovdje sviđaju, neke ne, recimo što se ovdje samo žale da država ne daje. Mi umirovljenici tamo plaćamo tramvaj sada 65 eura, toliko je mjesečna tramvajska karta. Ovdje je besplatno, odakle državi ti novci? Ovdje je nekako sve razmaženo, vozila sam auto, obavila sve u prolazu. Nije ovdje loše, ali puno se ljudi žali i gleda negativno, premda je više nego pozitivno. Želim umirovljenicima da ne gledaju ništa crno nego pozitivno, da ima ljudi, zemalja koji nemaju za kruh. U Njemačkoj isto kopaju po kantama, još je veće siromaštvo. K'o hoće da radi, uvijek se nađe. Neka uživaju, a ne samo da kukaju i očekuju da im netko nešto daje. Nama Njemačka ništa nije dala. To što si zaradio, to imaš, nema povlastica. Što si posadio, to bereš, zaključila je 75-godišnja umirovljenica.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.