Profesorica Margareta (87): 'Imam sedmero unučadi i desetero praunučadi'

Umirovljenica Margareta (87) radila je kao profesorica matematike u MIOC-u. Uvijek je imala dobre đake, kaže, dobre generacije. Najljepše joj je bilo što je radila s mladima, a kako su oni naučili od nje tako je i ona puno od njih. Nakon 33 godine rada u školi je otišla u starosnu mirovinu, iako nije imala puni staž.

'Praunucima se ne mogu posvetiti kao što sam unucima'

Nekadašnja profesorica poznatog zagrebačkog MIOC-a priča nam kako je u mirovinu otišla malo ranije jer je morala čuvati unuke. Suprug joj je nažalost umro ubrzo nakon što je otišla u mirovinu, a ona se odlučila na čuvanje unučadi među kojima je šest unuka i jedan unuk.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Imam sedmero unučadi i desetero praunučadi. Moja kći je liječnica, puno je radila i onda sam odlazila k njoj čuvati ih, kuhati dok su bili mali. Igrali smo se, dosta smo igrali društvene igre 'Čovječe, ne ljuti se', 'Memory', zabavljala sam se s njima. Sad su već porasli, imaju svoju djecu. Praunucima se ne mogu toliko posvetiti kao što sam mogla unucima, nemam više snage. Voljela bih im pomoći, ali vrlo malo, kaže nam umirovljenica Margareta.

'Ne mogu shvatiti da se može naplaćivati čuvanje unuka'

Za razliku od unučadi među kojima je samo jedan unuk, sada je kod praunuka više dečkiju, priča nam Margareta. Dvije unuke imaju po dva dečka, jedna unuka ima četvero djece, dva dečka i dvije curice. Sin ima kćer i sina i od njih svatko ima jednu curicu, pojasnila nam je 87-godišnja umirovljenica koja smatra da se čuvanje unuka ne bi trebalo naplaćivati. Čuvanje unuka plaća se u Svetoj Nedelji, Samoboru i Križevcima, o čemu čitajte ovdje. 

– Ne mogu to shvatiti da se može naplaćivati za unuke čuvati, ne bih to nikad pomislila. Ne bih htjela, iako znam neke koji su plaćali za čuvanje unuka, istaknula je umirovljenica Margareta koja kaže da su njezini unuci zahvalni što je imaju, jako je cijene, u dobrom odnosu su i ne može se požaliti.

'Mislim da je teže raditi nego u moje vrijeme' 

Kao i njezini unuci, mladi su u školi gdje je radila uvijek bili jako pristojni, ističe umirovljenica Margareta. Sad joj iz škole više ništa ne fali. Nađe se s učenicima na godišnjicama, a baš je prošle godine bila 50. godišnjica jednog njezinog razreda. I prije četiri godine slavila je 50 godina od mature s drugim učenicima. Umirovljenik Anđelko predavao je geografiju i ponekad mu fali škola, o čemu čitajte ovdje. 

– Mislim da je danas puno teže raditi nego što je bilo u moje vrijeme, barem mi tako snaha kaže, da sam sretna što sam u mirovini. Moji zet i snaha rade isto u MIOC-u. Zet predaje zemljopis, sprema se u mirovinu, đaci ga vole. Sad ima unučad i jedva se čeka brinuti o njima i dosta mu je putovanja iz zapadnog dijela grada do MIOC-a, priča 87-godišnja Margareta. Kako postoji velika razlika u radu s djecom nekada i danas rekao nam je ovdje i umirovljenik Joso.

'Volim čitati, idem u crkvu, gledam dokumentarce' 

Zadovoljna je svojom mirovinom jer je dobila i od supruga dio obiteljske mirovine. Smatra da može živjeti normalno. Umirovljenica Margareta kazala nam je i da voli čitati, posebno novine. Redovito ide u crkvu i svaki dan izađe, barem do trgovine. Posebno voli gledati dokumentarce, ali televiziju gleda tek popodne kad napravi sve što treba.

– Imam pretplatu na Večernji list. Dosta vremena na to potrošim, više novine nego knjige čitam sada, iako volim čitati i knjige, rekla nam je umirovljenica Margareta koja je drugim umirovljenicima zaželjela da budu zdravi, ne kude previše nego se zadovolje s onim kako je.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.