Koordinatorica palijativne skrbi: 'Onkološki pacijenti čine najveći postotak potrebitih'

Umiranje je proces koji se mora dogoditi, ali bitno je da bude humano, ističe koordinatorica palijativne skrbi iz Doma zdravlja Zagreb- Istok Jelena Bilić. Potreba za palijativnom skrbi je velika, a onkološki pacijenti čine najveći postotak potrebitih bolesnika. Treći Nacionalni dan palijativne skrbi bio je 11. svibnja, o čemu više možete čitati ovdje.

'Obiteljski liječnik ima od osam do deset palijativnih bolesnika'

Potrebu za palijativnom skrbi osim onkoloških bolesnika imaju pacijenti s neurološkim i srčanim bolestima, ali i demencijom koja prati starenje. Prisutna je tu i progresivna demencija poput Alzheimera koju nemaju samo stari, ističe Bilić. Inače, Alzheimerova bolest najčešći je oblik demencije, a trenutačno više od 100.000 ljudi u Hrvatskoj boluje od te bolesti, o čemu čitajte ovdje.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Oko 80 posto su onkološki pacijenti, a 20 posto druge bolesti koje zahtijevaju specijalističke oblike palijativne skrbi. Ja i moj palijativni tim radimo specijalističku razinu palijativne skrbi koja je najveća razina. Bavimo se boli, mučninom, psihološkom, duhovnom patnjom, uključeni smo u sve. Opću palijativnu skrb bi trebali raditi i onkolozi, sve bolnice, sestre, liječnici. Cijela struka bi trebala imati pristup. Obiteljski liječnici sada se već dobro povezuju s nama, trebaju osjetiti kada su iscrpili svoje mogućnosti i kada pacijenta na nježan način mogu 'predati' u palijativni tim. Procjenjujemo da obiteljski liječnik godišnje ima u prosjeku od osam do deset palijativnih bolesnika, pojasnila je Bilić.

Nema kapaciteta da svi ljudi umru u domu, objašnjava, to nema ni najbogatija država svijeta. Smatra da ne postoji sustav zdravstva koji bi mogao pružiti da svatko umre u bolnici, ali i da je to nepotrebno. Zaboravilo se da ljudi umiru od smrti, da je smrt i sastavni proces u životu i završetak života, ističe Bilić. Samo polovica potrebitih dobiva palijativnu skrb, o čemu smo pisali u ovom tekstu. 

'Puno je neformalne palijativne skrbi gdje brine obitelj' 

Dom zdravlja Zagreb- Istok u osam godina imao je 3.430 pacijenata u palijativnoj skrbi. Preminulih je bilo oko 2.800, a danas ih je oko 600 na četiri mobilna palijativna tima. Svaki tim ima oko 150 palijativnih bolesnika. Ima i jako puno neformalne palijativne skrbi gdje obitelj brine za bolesnika, pojašnjava koordinatorica palijativne skrbi. Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter smatra da oni koji skrbe za stare roditelje trebaju za to dobiti bolovanje, o čemu čitajte ovdje. 

Koordinatorica palijativne skrbi Bilić ističe da se najbolje pokazalo da koordinator palijativne skrbi bude u domovima zdravlja iz kojih se onda koordinira pomoć za sve potrebite pacijente. U domovima zdravlja kao koordinatorica ima uvid u liječnike obiteljske medicine za sve potrebe pacijenata, kao i patronažne sestre koje organiziraju njegu u kući.

– Koordinacija počiva na integriranju doma zdravlja, bolnica, zdravstvene njege u kući koja će direktno doći pacijentu, socijalnih službi, volontera, potrebi za pomagalima i postojećim službama u zdravstvenom sustavu kako bi pacijent što manje lutao, a da mi svi kao sateliti budemo oko njega. Tu su i pitanja poput koliko je pacijent bio u hitnoj, treba li svaki put ići u hitnu, gledamo gdje je sustav propustio, je li ga obiteljski liječnik posjetio..., kazala je Bilić.

'Nekad je intervencija sestre ili liječnika samo razgovor' 

Nacionalni program razvoja palijativne skrbi nažalost ni do danas nije donesen. Iz Ministarstva zdravstva rekli su kako je usvajanje odgođeno na drugi kvartal ove godine, o čemu smo pisali ovdje. Da se donese danas, kaže koordinatorica palijativne skrbi Bilić, ne treba ga mijenjati samo ga treba provesti. Najbolje je da se palijativni tim uključi do dvije godine prije smrti, ali teško je kada ih se pozove dva dana prije. Jedino što mogu, kaže Bilić, je dati lijek za bol i pomoći obitelji u daljnjim koracima.

– Imamo izvrstan sustav, ali nema organizacije. Pacijent nam u tri različite bolnice dobije tri ista nalaza. Gomilamo troškove, preglede, a nekad je u palijativnoj skrbi intervencija sestre ili liječnika samo razgovor i samo dodir osobi koja više ne može razgovarati. Ima jednako terapijski učinak za člana obitelji. Ako ne možemo pomoći pacijentu, nije to poraz, još uvijek možemo nešto učiniti za tu osobu i obitelj. Možemo smanjiti patnju, pružiti psihosocijalnu podršku, pomoći obitelji da se lakše nosi s tim, dati uputu, savjet, spriječiti da se rade nepotrebne pretrage, kaže Bilić. 

'Umiranje pripada obitelji, čovjek je socijalno biće' 

Cilj palijativne skrbi je ublažiti tjelesnu, duhovnu, socijalnu patnju, i obitelji i pacijenta, ističe Bilić. Palijativci žele smanjiti iscrpljivanje ljudi gdje im nitko ne kaže u oči da više nema smisla liječiti. Proces rada u bolnicama je takav da se samo liječi, pojašnjava koordinatorica, no kaže da ponekad i pred porazom treba zastati i reći ako se bolest ne može izliječiti.

– Bolnica nije mjesto za smrt, umiranje pripada obitelji, čovjek je socijalno biće. Svi znamo da smrt dolazi, rekla za kraj koordinatorica palijativne skrbi Jelena Bilić. 

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.