Umirovljenica Terezija (82): 'Putovala bih, nemam s kim, samoća me ubija'

Umirovljenica Terezija (82) nekada je putovala po gradovima Europe. Sada više ne putuje jer nema s kim. Veći problem je nedostatak društva, objasnila nam je Terezija, nego financije. Jako joj fale kratka putovanja, nekada je puno išla i na vikend putovanja. Smatra da se putovati može, ako se racionalni troši i 'špara' za ono što si želimo priuštiti. U inozemstvo je turistički putovalo samo 40.000 osoba starijih od 65 godina u Hrvatskoj, što je samo 4,5 posto, o čemu čitajte ovdje.

'Rim je jako lijep, to je živi muzej'

Umirovljenica Terezija je stalno u pokretu i nešto radi, priča nam, ako nema posla, onda si ga nađe. Počela je zaboravljati pa se protiv toga 'bori' čitanjem ruskih klasika, trenutačno je na redu Rat i mir. Ponekad si upali i glazbu pa se sjeti mladih dana i rasplače koliko joj je bilo lijepo živjeti sa suprugom s kojim je nekada i putovala. Što se tiče putovanja u mirovini nisu joj toliko problem financije nego više zdravlje i što nema društvo.

– Sad sam sama i ta samoća me ubija. Putovala bih, nemam s kim. Generacija moja ili je u staračkom domu, ili je pod zemljom. Sad smo imali 60-godišnjicu mature, na parove razbroj smo. Baš je tužno sve skupa, ali dobro. A i ne znam kako bi sad, teško hodam. Nemam društvo, jer kad nekaj lijepo ga vidi, nemam s kim podijeliti, bez veze mi je, ističe 82-godišnja umirovljenica.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Posjetila je mnoge europske prijestolnice, a najdraži joj je Rim. Najviše ga pamti zbog njegove bogate povijesti. Umirovljenik Zvonimir uživao je na putovanju u Kini, o čemu čitajte ovdje.

– Nikad nisam bila u Parizu, a bilo je prilika da idem. Pala sam, nisam mogla hodati, i tako je to otpalo. Dobro kaj pod zadnje nije bilo mjesta više, ne bih si oprostila. Mislila sam si onda i ako želiš nešto vidjeti, puno se hoda. Kako bih ja izdržala, ne znam. Dugo sam imala bolesnog muža pa se nisam mogla odvajati od njega pa u zadnje vrijeme nisam putovala. Rim je jako lijep, da se ide na mjesec dana ne bi se sve vidjelo, to je živi muzej. Lijepi su svi ovi europski gradovi, Beč, Budimpešta, Prag… Bila sam s mužem i prijateljima, ali Rim mi se 'usjekao'. U Pariz smo planirali muž i ja, ali onda se on razbolio, kaže umirovljenica Terezija.

'Ljudi to krivo gledaju, misle da se moraju prežderavati'

Umirovljenica je s mužem i djecom godinama putovala i na more. Sada je more više ne privlači, a posebno što je sklona kožnim karcinomima, kako kaže, pa na sunce ni ne smije. Slaže se da je s niskim mirovinama teško izdvojiti za putovanje, ali i da ljudi imaju pogrešan pogled na putovanje.

– Više me ne privlači more, kad su djeca bila mala smo išli. Sve skupa je teško i jedva vežeš kraj s krajem, i režije su sad velike i sve drugo, ali ako ti želiš ići na more, može svako. Ljudi to krivo gledaju, misle da se moraju prežderavati. I moja kolegica, kada smo bili u Rimu, ona je 1.000 kuna više potrošila nego ja za isto putovanje. Morala je i talijanski pršut probati, kada smo došli u Firenzu, u najstariju tvornicu kože uzela je etui da može staviti šminku. Recimo takve stvari, onda kada smo izračunale, pa na što si potrošila, a skupa smo bile… Na more kad se ide 'moramo si sad sve priuštiti', kao da su gladni, bitno je da više vidiš, da iskoristiš to more, sunce, a ne hrana. Ljudima je hrana prije i onda potroše puno novca, ali ako ti želiš ići na more, svaki penzioner si može tijekom godine uštedjeti za more, kaže nam gospođa Terezija.

'Samo racionalno trošenje, nečega se odreknem i kupim si'

Umirovljenica ističe da stoji kako je sve strašno skupo, ali i da se zbog neke želje treba odreći nečega drugoga. Umirovljenica Terezija svugdje ima granicu, kao i s putovanjima, i u hrani.

– Ja hoću lijepe cipele, sklona sam tome, nečega se odreknem i kupim si. Treba malo racionalnije trošiti. Neki stariji se žale da ne mogu nigdje jer su naučeni da pljusnu lovu bilo gdje. Dobro, neki imaju veće mogućnosti i dobre penzije pa mogu, a drugi upravo kao ja, racionalno troše pa si mogu priuštiti… Ja i kuham na struju jer se bojim plina. Gledam kolegicu, ona sve na plin i plaća puno više. Zašto? Jer do zadnjega kuha, ona ploča je vruća, kad ti ugasiš dokuha, se, još i čaj skuhaš. Treba racionalno trošiti, nije to škrtost, samo racionalno trošenje. Drugo su oni kaj socijalu primaju, imaju do 400 eura mirovine. To su više 'socijalni ljudi', il' nisu radili, il' ovo kaj im je sad država, isto nemam veliku mirovinu. Pokrivam se, a da je malo veća, bilo bi dobro. Možda je i kritika sad, ali čujem 'joj, ne kuha mi se, idem na večeru'. Može se skuhati sarma i imati nekoliko dana, ističe 82-godišnja Terezija.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.