Umirovljenica Jelka: 'Nije mi teško što živim sama, više sam vuk samotnjak'

Umirovljenica Jelka je radila u računovodstvu u jednoj zdravstvenoj ustanovi. Ima 43 godine staža. U mirovini uživa u heklanju i vrtlarenju, a nekad se druži i s obitelji. Kćer joj živi u Njemačkoj, ali sada je odlučila da će se vratiti, priča nam Jelka koja je zbog toga jako sretna. Svjesna je da neki imaju male mirovine, ali i da treba naći neku svrhu i uživati u mirovini. Da treba biti pozitivan, smatra i umirovljenica Božica, o čemu čitajte ovdje. 

'Čekala sam mirovinu da se mogu izguštati'

Heklanje joj je najdraži hobi, naučila je heklati od mame i bake, još u djetinjstvu. Čekala je mirovinu da se može 'izguštati', kako kaže Jelka, jer dok je radila nije bilo vremena za to. Najviše radi tabletiće, stolnjake, a zna uokviriti i anđelčiće. Što se tiče iznosa mirovine, priča nam da joj je dovoljna za život jer nema puno izdataka, za režije i hranu to joj je dovoljno. 

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Imam kćer koja je otišla u Njemačku, sad se namjerava vratiti, nije se udala. Sretna sam što će se vratiti. Otišla je iz revolta, radila je, a nije bila plaćena. Tamo je već osam godina, iako je bila ugostiteljske struke, tu nije bila baš najzadovoljnija, rintala je do navečer, a primanja nikakva. Jedan period je nisu uopće plaćali, rekla nam je umirovljenica Jelka. 

'Svako jutro slušam cvrkut ptica'

Umirovljenica Jelka osvrnula se i na posao u uredu koji je nekad bio zamoran. Cijeli život je bila u šušuru, kaže, u sobi je radila s još troje kolega, stalno su zvonili telefoni jer su pacijenti zvali i vodili su se razgovori. Nije joj bilo naporno raditi, ali je bilo zahtjevno zbog svakodnevne gužve.

– Težila sam da imam mir i uživam u tome. Više sam vuk samotnjak, uživam u svojoj samoći. Nije mi teško što živim sama, nađem si sadržaja, nema kod mene da je dosadno, uvijek si nađem nešto. U kući ima posla, oko kuće jer sam u Podsljemenskoj zoni gdje je zelenilo. Ujutro vidim srne, jelene, jazavce, lisice, ježeve... Ujutro kad se dignete, što vam je najbolje i najljepše? Cvrkut ptica, to je najljepša rapsodija, svako jutro slušam, kazala nam je umirovljenica Jelka.

'Imam 150 stepenica i besplatni fitnes'

Gospođa Jelka rekla nam je da ove godine neće ići na more. Nauživala se kaže, imali su vikendicu na Rabu u Loparu, ali muž se razbolio i prodali su je. Kćer joj je savjetovala da sljedeće godine ide na kruzer, malo se makne od svega. Umirovljenica ima dugogodišnje prijateljice s kojima bi mogla na putovanje, ali još nije sigurna hoće li poslušati savjet kćeri.

– Imam dvije mačke, radi njih sam se spustila, da im kupim konzerve. Budući da sam na brdu, imam 150 stepenica. Kad me netko pita 'kako ideš po stepenicama', ja velim 'neki plaćaju fitnes, a ja ga ne moram platiti'. Evo, to je moj život. Mačke imam već 20 godina, ali ne ove iste, imali smo mačora pa je dopeljao mačku, pa je došla još jedna, a onda i mačići. Budući da sam u prirodi, nije mi problem, ako su gladne ulovit će miševe. Razgovaram s njima, društvo su, imaju svoj ritual. Kad je hranjenje, kad je odmaranje, rekla je gospođa Jelka i poručila drugim umirovljenicima da budu optimistični.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.