Smiljani i Zdravku djeca i unuci su daleko: “Pustite ih da žive i odlično ćete se slagati”

Dijana Kopjar Mucak
3. svibnja 2022.
Priče
A- A+

Od 2015. do 2019. godine, prema podacima Eurostata, stanovništvo Hrvatske se smanjilo za 4,26 stanovnika na svakih 1.000 građana. Iseljavanje je razdvojilo mnoge obitelji, a roditelji žive daleko od djece i unuka. Razgovarali smo s bračnim parom, Smiljanom i Zdravkom, čija su djeca potražila sreću daleko od roditeljskog doma.

Smiljana i Zdravko

Smiljana i Zdravko ne tuguju; njihova djeca su sretna

– Naša djeca su odrasli ljudi koji imaju pravo na svoje odluke, gotovo u glas govore Smiljana Drame Pekera i njen suprug Zdravko. Njihova kći Ksenija i sin Vanja donijeli su uistinu velike odluke – Ksenija je sa suprugom iz okolice Zagreba odselila u Šibenik, a sin Vanja čak na Novi Zeland. Smiljanu i Zdravka tako od kćeri dijeli 350 kilometara, a od sina čak 18 tisuća kilometara!

Lakše je zahvaljujući novim tehnologijama

No, ovaj bračni par ne tuguje. Žive svoje živote, uređuju okućnicu i obiteljsku kuću, Smiljana se bavi fotografijom, imaju ispunjene umirovljeničke dane. Sretni su što su im djeca sretna, pa čak i ako to znači da unuku Marly i unuka Matea vide rjeđe nego što bi, kao svaka baka i djed, željeli.

– Prije tri godine smo bili kod Vanje, a sad ih očekujemo svo troje u Hrvatskoj za nekih mjesec i pol. Naš unuk Mateo je ovih dana proslavio prvi rođendan, a mi ga još nismo vidjeli uživo. No to ne znači da ne sudjelujemo u svakom dijelu njegova života, ovako na daljinu. Vidjeli smo kad je učinio prve korake, gledamo ga kako raste,  vidjeli smo kako su mu roditelji pripremili proslavu prvog rođendana uz veliku tortu u obliku medvjeda, priča Smiljana.

Puno je lakše sada nego prije dvadesetak ili tridesetak godina, dodaje, i to zahvaljujući novim tehnologijama. Iz iskustva zna da je prije razdvojenim obiteljima bilo puno teže, jer joj je otac radio u inozemstvu, pa su ga rijetko viđali.

– Mi smo na Skypeu sa Vanjom i njegovom obitelji gotovo svakodnevno i vjerujem da se vidimo više nego mnogi roditelji i djeca koji žive blizu, dodaje Zdravko.

Unuk Mateo s mamom i tatom_prvi rodjendan

Unuk Mateo prvi rođendan je proslavio na Novom Zelandu

‘Nismo pokušavali zadržati sina!’

Oboje priznaju da im je bio šok kad im je Vanja 2012. godine rekao da želi otići na Novi Zeland, najprije na pola godine, a potom je odlučio ostati trajno. No, nisu ga pokušavali zadržati i to se pokazalo kao dobra odluka. U kratkom vremenu je našao dobar posao, dobio radnu vizu i ostao. Upoznao je suprugu, inače Hrvaticu, dobio sina i život ovog 33-godišnjaka sada je na Novom Zelandu.

– Neki dan nam je rekao da se ne planira vratiti u Hrvatsku. On je oduvijek volio tehnologiju i sva čuda koja ona pruža, a sad je u situaciji da ne mora razmišljati može li si nešto priuštiti ili ne. Jednostavno ode u trgovinu i kupi što treba za obitelj ili za sebe. Ne razmišlja ima li i može li. Mi u Hrvatskoj, pa znate i sami, svaki put kad idemo u trgovinu moramo dobro razmisliti što možemo, a što ne. Pa koji roditelj ne bi bio sretan da mu dijete živi dobro?! Tako može razmišljati samo sebičan roditelj, kaže Smiljana.

Zdravko se na to nadovezuje: “Da vidimo da nisu sretni i zadovoljni – i mi bismo bili tužni. Ovako možemo samo biti sretni zbog njih”.

Novi život u Šibeniku

Kći Ksenija sa suprugom sreću je pronašla u Šibeniku. Smiljana i Zdravko sretni su što njih ipak vide puno češće.

– Sretni su i zadovoljni u Šibeniku, svako malo dođu do nas ili mi odemo do njih, no čak i kad se ne vidimo – svi znamo da smo tu jedni za druge, kaže Zdravko, ponosan na unuku Marly koja će uskoro navršiti 5 godina.

Unuka Marly

Unuka Marly s roditeljima živi u Šibeniku

Oboje se slažu da djeca trebaju birati svoj put.

– Mi se nemamo pravo miješati. Važno je samo da oni znaju da imaju podršku od nas, ma što se dogodilo- dodaju.

Ponosni su što su se 37-godišnja Ksenija i njen suprug nedavno otisnuli u poduzetničke vode i s veseljem pričaju o novim pothvatima koji ih očekuju.

Dati djeci krila i pustiti ih da lete

Prisjećaju se kako su ih prijatelji čudno gledali kad su doznali da im sin odlazi tako daleko.

„Toliko nas je ljudi pitalo kako smo to mogli dopustiti? Jednostavno – on je odlučio, a mi smo tu odluku podržali“, kaže Zdravko.

Dodaje kako su Vanja i supruga nedavno kupili kuću.

– Pa ovdje bi radio od jutra do sutra, a opet bi takvu nekretninu u svom vlasništvu mogao samo sanjati!

I sa Ksenijom i sa Vanjom imaju odličan odnos, kažu oboje, a Smiljana ima i jasan stav kako im je to uspjelo.

– Očekivanja roditelja od djece su mahom prevelika i zato je jako individualno hoće li roditelji i djeca, a onda i unuci, održati vezu i dobar odnos. Koliko je samo  djece i roditelja koji ne razgovaraju, a sve zato što se previše miješaju jedni drugima u život? Uspjeli smo održati dobre odnose sa svojom djecom baš zato što im se nismo miješali u živote, nismo ih vezali. Dali smo im krila, obrazovanje i pustili ih da lete – otkriva.

Zdravko dodaje kako su roditelji često skloni svoju djecu kriviti za razne veće ili manje odluke.

  – Roditelji često nameću djeci grižnju savjesti , počevši od toga što ih ne zovu ili ne posjećuju onoliko koliko bi stariji željeli . Mogu razumjeti da ljudi pate što su im djeca otišla, ali treba to prihvatiti i ne nametati djeci osjećaj krivnje. Mi to nikada nismo radili i naša djeca nemaju taj teret – mislim da se baš zbog toga odlično slažemo. Mi imamo svoj život, oni svoje živote, a svi smo tu jedni za druge – kaže Zdravko.

Otkrivaju nam za kraj i “tajnu formulu” dobrih odnosa.

– Pustite djecu da žive. I vi živite svoj život i odlično ćete se slagati, zaključuje Smiljana.

Smiljani i Zdravku djeca i unuci su daleko: “Pustite ih da žive i odlično ćete se slagati”
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap