Bili smo na ručku u Domu za starije: 'Najdraži su nam mlinci, piletina, sarma...'

Nekoliko sati bilo nam je dovoljno da vidimo kako umirovljenici u Domu za starije osobe Sveta Ana u Novom Zagrebu žive lijepo. Zavirili smo i u blagovaonicu gdje uvijek ručaju u dvije grupe. Prilikom našeg posjeta na jelovniku su bili pileća jetrica te pileći paprikaš i žganci, a uz to miješana salata i grožđe, koje su mnogi ostavili za kasnije, dok im se 'slegne' glavno jelo. Otkrili su nam kako žive, ali i da su uglavnom zadovoljni jelom u domu.

'Jela sam piletinu s palentom, ne može bolje'

Između zalogaja za ručkom, umirovljenici su nam rekli da su uglavnom zadovoljni kuhinjom u domu, a i što najviše vole vidjeti na tanjuru. Dvije Božene rekle su nam da su zadovoljne jednim klasičnim ručkom u domu koji mnogi stariji često i sami rade.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Odličan! Od servirki, od kuhinje... sve pet! Između dva obroka možeš birati, ja sam jela piletinu s palentom, a drugi su imali jetrica s palentom, juhu obavezno, salatu obavezno, vodu obavezno. Ne može bolje, istaknula je Božena.

Njezina imenjakinja istaknula je kako je dobro što uvijek mogu birati između dvije vrste jela. Većinom su to slični obroci, ali s izmjenama, koje im čine razliku.

– Netko voli jetrica sa žgancima, a drugi pileći paprikaš isto sa žgancima. Onda uvijek dobijemo i juhu prije toga i obavezno voće svaki dan. Svaki dan neka vrsta voća, rekla je 'druga' Božena koja si je grožđe ostavila za poslije. O domaćim juhama i posebno poznatoj pilećoj s kojom posebno starije osobe vole započeti ručak, više nam je ovdje rekla magistra nutricionizma Margita Zlatić-Crnković.

Dom Sveta Ana nudi i ručak za umirovljenike koji ne žive u domu. Umirovljenik Zvonimir svaki dan ruča upravo ovdje i to plaća tri eura, o čemu više možete pročitati ovdje. 

'Najdraže nam je kad su mlinci, piletina...'

Gospođa Zlata Škrablin ipak je rekla što joj je najdraže pojesti, a tvrdi da je isto i drugima.

– Odlično je, nema se što reći. Najdraže nam je kad su mlinci, piletina ili neko drugo meso, paprika punjena, sarma... I juhe su sve odlične. Uvijek dobijemo neko voće ili pudinge ili ovako nešto, kazala je umirovljenica Zlata.

Umirovljenica Mira Tunuković kazala nam je kako ima svoje društvo s kojim redovno pije kavu, izmjenjuje misli o raznim temama i provodi umirovljeničke dane.

– Imam svoje društvo s kojim kafenišem i pričamo, imam društvo s kojim mi je i lijepo i dobro. Ja sam zapravo oplemenila svoj život time što sam upoznavala i druge ljude. To je velika stvar, to vam je kao da ste još dva fakulteta završili, znate. To nije mala stvar doći u kontakt s ljudima, popričati, sve im reći..., ispričala nam je gospođa Mira.

'Svaki dan smo skupa poslije ručka, malo popričamo'

Inače, Dom za starije Sveta Ana iduće godine slavi 50 godina od otvorenja. Prve korisnike primio je 1977. godine, a ima kapacitet smještaja za 331 osobu. Jedan od stanara je i umirovljenik Branko Šimunić koji nam je rekao da mu je u domu super jer ima sve što treba jednom čovjeku u mirovini.

– Ovdje je meni super. Zašto? Imam sve. Ne trebam ni liječnika tražiti. Imamo i dućan blizu ako mi nešto treba što se hrane tiče, ja sam zadovoljan. Tu je tri, četiri nas koji smo svaki dan skupa poslije ručka, sjednemo tamo van na istu klupu, malo popričamo i tako. Pričamo i o našim problemima, i drugi se izjašnjavaju, i ja svoje… Pretežno je sve pozitivno, kazao nam je umirovljenik Branko.

'Za doručak si napravim sendvič, a ženi odnesem na vrata'

Umirovljenik Igor Čatić dijeli mišljenje s gospodinom Brankom. Jako je zadovoljan, posebno jer mu se sviđa soba u kojoj živi, odlično se smjestio u njoj. Otkrio nam je i da je sve nepokretne stvari ostavio u naslijeđe domu u Novom Zagrebu. Ništa manje Dom Sveta Ana ne hvali ni umirovljenik Antun koji tu živi već godinu dana. U domu živi i njegova supruga, ali nisu u zajedničkoj sobi.

– Meni osobno je dobro, nemam nikakav prigovor. Ja se dižem u šest sati, popijem svoje lijekove prve i doručak imam u svojoj sobi, svoje imam i u hladnjaku, napravim si sendvič. Idem i dolje na doručak svaki dan, tamo popijem čaj, uzmem doručak za ženu i odnesem joj na vrata, evo to je moj redoslijed. U 12 sati je ručak i onda je opet popodne 'fraj', ispričao nam je Antun.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.