BUZ o prosvjedu sindikata: 'Fotografije s Trga govore više od tisuću riječi'

Prosvjed sindikata za veće plaće i mirovine, o kojemu smo pisali ovdje, održan je u subotu u Zagrebu. Predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ) Milivoj Špika osvrnuo se na prosvjed i zahtjeve sindikata. Pojasnio je i kako su zahtjevi za povećanje minimalne plaće dio politike koja pogoduje uvozu uglavnom nekvalificirane radne snage, uz poticanje odlaska kvalificiranih domaćih radnika. Teško je doseći prosječnu neto plaću od 2.200 eura, što je jedan od zahtjeva sindikata, uz istovremeno pristajanje na minimalnu bruto plaću od 1.050 eura ili po satu rada oko šest i pol eura, naglašavaju iz BUZ-a.

'Jednim prosvjedom ništa ne započinje niti završava'

BUZ podržava svaku borbu za veće plaće i mirovine, a tako i jučerašnji prosvjed. Upozorili su da navedena borba nije ekskluzivno pravo pojedinih sindikata ili sindikalnih središnjica uz samo jednu umirovljeničku udrugu. To je borba u koju su na odgovarajući način morali biti uključeni svi 'zainteresirani', naglasili su. 

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Vjerujem da će sljedeći puta biti uključeni svi koji u svom programu imaju ili nude prijedloge i rješenja za veće plaće i mirovine... kao i da će umjesto prigodnih parola biti predstavljeni isključivo jedinstveni i jasni prijedlozi za provedbu iznesenih zahtjeva. Fotografije s Trga govore više od 'tisuću' riječi. Borba se nastavlja, jednim prosvjedom ništa ne započinje niti završava, kažu iz BUZ-a. 

'Niska produktivnost i sustavno potiskivanje cijene rada' 

BUZ je već prozvao sindikate da se ne bore dovoljno protiv minimalne plaće i neoporezivih isplata, o čemu čitajte ovdje. Kažu da se u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina značajno povećala minimalna plaća, s razine od oko 840 eura bruto 2024., na 970 eura 2025., i 1.050 eura 2026. godine.

– Na papiru, to nekima izgleda kao socijalno odgovorna politika, ali u praksi je riječ o administrativnoj mjeri koja ne rješava ključni problem odnosno nisku produktivnost, lošu strukturu gospodarstva i sustavno potiskivanje cijene rada. Istodobno, Hrvatska bilježi snažan rast uvoza radne snage, već danas oko 170.000 stranih radnika obavlja razne, uglavnom jednostavne poslove, uz projekcije daljnjeg rasta, pojašnjavaju. 

Strani radnici dominantno ulaze u segmente tržišta rada gdje prevladava minimalna ili blizu minimalne plaće, i upravo tu nastaje ključni paradoks, kažu. Povećanje minimalne plaće tako uopće ne jača pregovaračku poziciju domaćih radnika već samo dodatno stabilizira model jeftine uvozne radne snage, kako kažu iz BUZ-a. 

'Zašto sve navedeno radnički sindikati ignoriraju?'

Za radnike iz siromašnijih zemalja, hrvatski minimalac i dalje predstavlja višestruko veću zaradu nego kod kuće, ističu iz BUZ-a. S druge strane, domaćima je to nedostatno za dostojan život, što dovodi do nastavka iseljavanja. Poslodavcima minimalna plaća omogućuje da formalno zadovolje zakonski minimum, dok stvarna vrijednost rada ostaje podcijenjena, kako su pojasnili i dodali da udio minimalne plaće u prosječnoj plaći pada. Također, rast mirovina kasni za rastom plaća, a realna vrijednost primanja umirovljenika je u padu, o čemu čitajte ovdje.

– Poseban problem predstavlja praksa masovnog prijavljivanja radnika na minimalnu plaću, neovisno o njihovim kvalifikacijama, uz isplate 'na ruke' ili kroz dodatke. Time se urušava porezni sustav, ali i sama ideja pravedne naknade za rad. Zato je nužno otvoriti pitanje potpuno drugačijeg modela. Uvođenje minimalne cijene sata rada po djelatnostima i zanimanjima predstavlja racionalniji i pravedniji pristup. Potrebno je uvesti sustav koji nagrađuje znanje, iskustvo i produktivnost. Zašto sve navedeno radnički sindikati uporno ignoriraju, pitaju se iz BUZ-a.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.