Novosti Kako reagirati na neposluh unuka: 'Bakama i djedovima preporučila bih tri koraka'

Kako reagirati na neposluh unuka: 'Bakama i djedovima preporučila bih tri koraka'

Ivana Moslavac
Ivana Moslavac

24. listopad 2026.

Google Dodajte Mirovina.hr kao željeni izvor na Googleu
Kako reagirati na neposluh unuka: 'Bakama i djedovima preporučila bih tri koraka'

Djed i unuk, socijalna pedagoginja Sanja Pahel | Foto: Canva/Privatna arhiva

Bakama i djedovima socijalna pedagoginja savjetuje da neprimjereno ponašanje unuka zaustave jasno i mirno. Bitno je i da im pomognu otkriti emocije.

Svi bake i djedovi nekad su se susreli s neposluhom svojih unuka. Socijalna pedagoginja Sanja Pahel savjetuje umirovljenike i starije koji imaju unuke da pokušaju razumjeti zašto se njihovi unuci ljute ili razbacuje igračke. S druge strane, socijalna pedagoginja ističe da ne zahtijeva svaka situacija ozbiljnu reakciju, posebno jer je djeci bitna spontanost i igra. Bake i djedovi trebaju biti podrška odgoju, a ne primarna skrb, ranije je Pahel istaknula ovdje.

'Korisno je najprije pokušati razumjeti što se dogodilo'

Ako unuci naprave neku 'nepodopštinu', nešto što ne bi trebali ili ne rade ono što bi trebali, socijalna pedagoginja prvenstveno bakama i djedovima savjetuje da u takvim situacijama pokušaju reagirati kao odrasle osobe koje dijete trebaju usmjeriti, a ne kao suci koji trebaju presuditi je li ono dobro ili loše. Kada dijete napravi nešto neprimjereno, korisno je najprije pokušati razumjeti što se dogodilo, primjerice je li dijete bilo frustrirano, umorno ili preplavljeno emocijama, je li željelo privući pažnju, ispitivalo granice ili jednostavno još nije razvilo sposobnost koju od njega očekujemo.

To ne znači opravdavati svako ponašanje, pojašnjava Pahel, nego razumjeti njegovu funkciju kako bismo mogli odabrati primjerenu reakciju. Primjerice, kada dijete razbije igračku u ljutnji, važno je zaustaviti takvo ponašanje i zaštititi okolinu, ali korisno je razlikovati dijete koje namjerno uništava predmet kako bi nekoga povrijedilo od djeteta koje je izgubilo kontrolu jer još ne zna drukčije izraziti frustraciju. U oba slučaja postavlja se granica, kaže socijalna pedagoginja, ali način daljnjeg razgovora i podrške može se razlikovati.

'Zaustaviti ponašanje jasno i mirno'

Bakama i djedovima socijalna pedagoginja preporučuje tri osnovna koraka. Prvi je zaustaviti ponašanje jasno i mirno. Ako dijete udara drugo dijete, baca predmete ili ugrožava sebe, odrasla osoba mora odmah intervenirati. Može reći 'neću ti dopustiti da udaraš brata' ili 'zaustavit ću te jer je ovo opasno', objašnjava, nije potrebno vikati, prijetiti ili držati djetetu duga predavanja. U trenutku velike uznemirenosti dijete često nije sposobno kvalitetno pratiti objašnjenja i učiti iz njih. Drugo važno je pomoći djetetu prepoznati što se dogodilo, savjetuje, kada se situacija barem djelomično smiri, a bitno je i imenovati emociju i povezati je s ponašanjem 'bio si ljut jer ti nije dao igračku, razumijem da te to naljutilo, ali udaranje nije prihvatljivo'.

Ako dijete još ne zna prepoznati emociju, objašnjava socijalna pedagoginja, odrasla osoba može mu ponuditi riječi i pomoći mu da postupno razvije tu sposobnost. Važno je da se pritom ne etiketira dijete sa 'zločest si', 'sram te bilo' ili 'uvijek radiš probleme' jer ga se tako ne usmjerava prema promjeni ponašanja, nego se može potaknuti osjećaj srama i razvijanja negativne slike o sebi.

– Umjesto toga, govorimo o konkretnom postupku 'to što si napravio nije bilo u redu, ali možemo razgovarati o tome kako ćeš sljedeći put postupiti drukčije'. Treće, usmjeriti dijete prema odgovornosti i prihvatljivom rješenju. Ako je prolilo vodu, može pomoći obrisati stol. Ako je razbacalo igračke, može ih pospremiti. Ako je nekoga povrijedilo, uz pomoć odrasle osobe može razmisliti što bi toj osobi pomoglo i kako može pokušati popraviti situaciju. Ne treba inzistirati na mehaničkom 'oprosti' ako dijete ne razumije što se dogodilo, kazala je.

Važnije je da dijete postupno razvija razumijevanje posljedica vlastitog ponašanja, empatiju i odgovornost, rekla je Pahel, pri čemu očekivanja moraju odgovarati dobi i razvojnim mogućnostima djeteta. Ističe i da se ne može od trogodišnjaka očekivati jednaka razina kontrole impulsa kao od desetogodišnjaka. Odgoj nije samo zahtijevanje poželjnog ponašanja, naglasila je Pahel, nego i sustavno poučavanje vještina koje su djetetu potrebne da bi takvo ponašanje moglo ostvariti.

'Ne trebamo djecu zaštititi od svakog razočaranja'

Socijalna pedagoginja Pahel naglašava i da bake i djedovi ne trebaju svaku situaciju pretvoriti u 'stručnu intervenciju'. Djeci su potrebni spontanost, igra, bliskost, humor, ističe, kao i osjećaj da uz baku i djeda mogu biti djeca. Važno je reagirati kada je potrebno, pojašnjava, ali i prepoznati kada je dovoljno saslušati, pružiti podršku ili dopustiti djetetu da samo pokuša riješiti problem.

Posebno je važno da bake i djedovi, koliko god se njihovi odgojni stavovi razlikovali od roditeljskih, savjetuje Pahel, nastoje ne potkopavati roditeljski autoritet pred djetetom. Ako se ne slažu s roditeljskom odlukom, o tome je bolje razgovarati nasamo. Dijete se ne bi trebalo naći u situaciji da mora birati između odraslih koje voli ili da dobiva potpuno suprotne poruke o važnim pravilima, što ne znači da roditelji uvijek moraju biti u pravu niti da bake i djedovi trebaju prešutjeti ozbiljnu zabrinutost.

– Ako smatraju da je neki postupak štetan za dijete, važno je razgovarati otvoreno, s poštovanjem i usmjerenošću na njegovu dobrobit. Suradnja odraslih ne znači da svi moraju imati identične osobnosti i metode, nego da dijete ne izlažu međusobnom sukobu i da su temeljna pravila sigurnosti i poštovanja jasna. I na kraju, rekla bih da bake i djedovi imaju jednu posebnu priliku, mogu biti važni odrasli koji djetetu pružaju osjećaj pripadanja, kontinuiteta i prihvaćenosti. Taj odnos ne isključuje granice. Naprotiv, upravo se u sigurnom odnosu granice mogu postavljati tako da dijete uz njih osjeća da je voljeno i onda kada je pogriješilo. Ne trebamo djecu zaštititi od svakog razočaranja, frustracije ili pogreške. Trebamo im pomoći da nauče kako se s tim iskustvima nositi, kako preuzeti odgovornost i kako popraviti ono što su svojim postupkom narušili. Zato bih bakama i djedovima rekla da budu topli, ali ne popustljivi; dosljedni, ali ne grubi; postavljajte granice, ali nikada nemojte djetetu oduzeti osjećaj da je vrijedno ljubavi i poštovanja, naglasila je Pahel.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.