Draga Tenšek umirovljena je konobarica koja živi od male mirovine i inkluzivnog dodatka. Opisala je kako je izgledalo 'konobarenje' u njeno vrijeme.
Rasprava o visokim plaćama konobara, koje poslodavci navodno teško nalaze i za 2.500 eura neto, užarila je društvene mreže i medijski prostor. Nakon priloga jedne televizije koji problematizira plaće konobara, medijima se sada obratila umirovljena konobarica Draga Tenšek. Pismo je poslala i redakciji portala Mirovina, a u njemu je detaljno opisala koje posljedice danas ima od konobarenja i kako živi od konobarske mirovine.
'Nakon 41 godine imam treći stupanj invaliditeta'
- Umirovljena sam konobarica i osoba s trećim stupnjem invaliditeta, što je i posljedica teškog rada konobarice s 41 godinu, 6 mjeseci i 12 dana radnog staža, poštenog, predanog, odgovornog i teškog rada. Tijekom svog radnog vijeka, odradila sam sve moguće usluge konobara, u kafiću, restoranu, hotelu i drugim institucijama gdje sam bila konobarica zatvorenog tipa za poslovne i političke ljude. Bila sam i šef i voditelj restorana pa savršeno poznajem struku. Govore da su konobari bogatiji od gostiju koje služe, da ne žele ni razgovarati o poslu ako nije plaća veća od 2.500 eura i da zarađuju jako velike napojnice. Takav prikaz me naljutio jer blati moju struku. Radila sam na moru po 14 sati dnevno dvije sezone, a plaću za toliki mjesečni fond sati te velike napojnice nikad nisam zarađivala, počela je svoju priču umirovljenica Draga.
Ispričala je kako konobari nikad ne znaju kada će s posla krenuti kući, a da u hotelima u Zagrebu ne stignu ni jesti zbog visokog standarda usluge. Jedan konobar, dodaje, radi ono što bi trebala tri pa je tako i sama upravo u hotelima odradila najviše prekovremenih sati.
- Biti konobar znači posjedovati široko znanje o gastronomiji, poznavati bonton, psihologiju komunikacije s gostima te imati vještine organizacije, ovisno o usluzi. Treba poznavati širok pojam usluge sve do one diplomatske. Konobar je osoba, osmijeh dobrodošlice gostu u prvom susretu. Konobar drži tešku tacnu s aperitivima, ruke te bole, gosti su tek došli, dalje onda idu tanjuri, usluge, pripreme dvorana, sala i konobarskog prostora. Stajala sam na nogama i 24 sata ako treba i upravo to potvrđuje teški rad fizički, nošenje i stolica i stolova, da smo u mirovini invalidi, nastavlja umirovljenica Draga.
Smatra da konobarima treba ponuditi dostojanstvenu plaću, kao i dostojanstven obrok i smještaj ako su sezonski radnici. Tako će, kaže, ljudi onda ostajati u Hrvatskoj, a ne kao njezini kolege koji su masovno otišli van raditi. Ovdje se, priča Tenšek, radi i petkom i svetkom i noću i danju za sitniš.
- Evo ja sam u mirovini pet godina i moja mirovina iznosi 590 eura. Gdje su te velike konobarske plaće? Na kraju posla sam se teško razboljela i imala tri operacije aneurizme pa za to dobijem oko 200 eura inkluzivni dodatak, kao sreća u nesreći. Koliko je poslodavac okrutan pokazuje kad sam se vratila s bolovanja, s umanjenom sposobnošću rada 50 posto. Dobila sam otkaz iako sam bila stalni radnik pa sam otišla u prijevremenu mirovinu s 58 godina. Sada neka čekam do 70, ako poživim, da mi vrate 12 posto penalizacije, govori umirovljena konobarica Draga Tenšek.
Unatoč svim teškoćama, zaključuje, voljela je svoj posao, jer je kroz njega upoznala cijeli svijet i bila sretna. Zadovoljna je bila tek s državnom plaćom, dok je radila u Lotrščaku, kao i u restoranu u kojem je bila voditeljica.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.