Umirovljenica Ivka (90): 'Dio obiteljske mirovine ipak nešto znači, prije toga nije bilo'

Umirovljenica Ivka (90) rodom je iz Zagorja, završila je ubrzanu školu za učiteljicu, a kasnije je išla i na Ekonomski fakultet. Kada se udala, jedno je vrijeme radila kod Šibenika na otoku Krapnju. Kasnije je dobila dijete, došla u Zagreb i radila kao šef planske službe.

'U to doba mi je mirovina bila veća nego plaća'

Umirovljenica Ivanka je s radnog mjesta šefa planske službe otišla u mirovinu. Ostvarila je 35 godina radnog staža kada je napunila 50 godina. Udavala se dva puta, drugi muž joj je bio inženjer i rekao joj je da ne mora raditi, ali je bila 'toliko pametna', kako kaže, da zna da ne smije biti bez posla. Nažalost, suprug se razbolio, umro i ostala je udovica s 36 godina. Danas zbog supruga koji je radio 15 godina ima dio obiteljske mirovine koji sada prima 116.930 umirovljenika, o čemu čitajte ovdje. 

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Nikad nikakve privilegije nisam dobila, jedino od Vlade pozdravljam što sam dobila 112 eura od suprugove mirovine, dio obiteljske mirovine. Sada je to naraslo na 125 eura, to ipak nešto znači, ali prije toga nije bilo. Dosta rano sam išla u mirovinu jer mi je u to doba mirovina bila veća nego momentalno plaća, onda sam se odlučila za mirovinu. Imala sam penziju koliko je bio prosjek plaće u privredi Grada Zagreba. Onda kako je došao rat, to se kasnije ukinulo. Najedanput sam pola toga dobivala, u cijeloj Hrvatskoj je bilo kao meni, rekla nam je Ivka. 

'Kad ja sebi napravim ajnpren juhu, to miriši'

– Jako se umirovljenici bune, razumijem da imaju male penzije, ali nemaju staž, nisu odradili, tako da su se neki već približili mojoj mirovini, a nisu radili. Ne možeš dobiti ako ništa nisi odradio. Pravedno je da se nagrađuju godine koliko si odradio, a ne da se uz taj fond nas koji smo radili, šlepaju zbog socijalne države, kazala je Ivka.

Slobodnog vremena od mnoštva zanimacija u danu gotovo da i nema, priča nam Ivka. Kada smo je sreli ujutro, već je tada skuhala ručak. Prvo se sredila, odradila gimnastiku, tuširala se i zatim izašla van hodati četiri kilometra. Kada se vrati kući, ručat će i urediti kuhinju, a onda se sat i pol do dva odmarati. Često čita knjige, ispunjava križaljke, štrika i uređuje cvijeće. Umirovljeniku Stanislavu također nikada nije dosadno, ne može razumjeti one kojima je, a o tome čitajte ovdje. 

– Nemam dosta vremena, drugi ne znaju kaj bi sa sobom, ja to nisam. Imam jako puno posla, imam premalo vremena za to što bi htjela. Sadim cvijeće na prozoru, ako želite da uspije, imate posla oko toga. Umirovljenici se ne bave dovoljno sobom, misle kad su u mirovini da je život završio. Starost nije bolest, treba biti aktivan. Kad gledam mlade žene da idu sa štakom… ja sam već tri puta mogla sa štakom ići. Drži me to što sam aktivna. Prehrana mi je bitna, naučena sam na kuhano, cijeli život kuham. Danas kad vidim ovaj Wolt, Bolt i što sve ne. Neki susjedi kod mene naručuju, taj miris osjetim kod sebe, to nije to. Kad ja sebi napravim ajnpren juhu, to miriši. Trebaju se baviti sobom, ne se zapustiti, najgore je kad stari čovjek ima miris po starosti, zaključila je umirovljenica Ivka.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.