Umirovljenici Ranko i Safija: 'Vodim brigu, sve tablete dobije i to će ga dugo držati'

Umirovljenici Ranko i Safija često Maksimirom šeću svoju pudlu Bagiru kojoj je ime dala njihova kćer prema poznatoj priči 'Knjiga o džungli'. Gospođa Safija (80), po struci agronom, bavila se programiranjem, dok je suprug Ranko (82) arhitekt. Bračni par Ranko i Safija imaju kćer i unuku s kojima se puno druže i u tome uživaju.

'Brzo se sve mijenjalo i tada, a mogu misliti kako je sada'

Umirovljenik Ranko kaže da je kao arhitekt bilo raditi 'bez primjedbi'. Bio je zaposlen u projektnom birou, radio je i u općini, zatim na dozvolama i urbanizmu. Umirovljenica Safija završila je IBM-ovu školu u Sloveniji. Tamo je imala tečajeve, a iako je bila na Agronomskom fakultetu, naučila je sve potrebno i tako je do kraja radnog vijeka ostala u programiranju.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Brzo se sve mijenjalo i tada, a mogu misliti kako je sada. Prelazila sam svakih par godina s programskog jezika na jezik. Bilo je onda to jako interesantno, imali smo manje prostora na ogromnom disku nego što je danas na mobitelima. Sve je krenulo tako što mi je profesor na Agronomskom fakultetu rekao 'daj, odi to pa si pet godina dužna raditi tamo, onda ćeš doći do nas', međutim ostala sam u struci jer sam srela supruga, ispričala nam je 80-godišnja Safija.

Bračni par i pudla | Foto: Mirovina.hr

'Imamo kćer, jedva sam do nje došla' 

Gospodin Ranko skupio je maksimum radnog staža, dok je umirovljenica Safija imala malo manje jer je imala problema s trudnoćom. U jednom trenutku je prekinula s poslom. Nešto malo joj je falilo do punog staža, kaže, ali imala je dovoljno da dobije penziju.

– Jedino nisam imala dovoljno da mi izračunaju najpovoljnije godine nego su mi prosjek, što je bilo dosta loše, ali c'est la vie, ja sam htjela dijete i dobila sam dijete. Dobila sam znatno manju mirovinu nego se očekivalo… Dobro nam je u mirovini, imamo kćer koju smo uspjeli dobiti. Jedva sam do nje došla, radila sam čak i prekide rada u nadi da ću uspjeti, bila na minimalcu, neplaćeno, rekla je umirovljenica Safija.

'Ne treba se opustiti, nije teško unuku pričuvati i skuhati'

Jako dobro se slažu sa svojom kćeri, svaki dan dolazi k njima. Nema puno slobodnog vremena, kaže nam Safija, ujutro ode na plac ili u dućan, prošeta psa, skuha ručak na koji joj dođu kćer i unuka i onda popodne odmara jer ipak ima 80 godina, kaže. Sa svojom djecom i unucima jako je dobra i umirovljenica Margareta, o čemu smo pisali ovdje. 

– Ranko mi ne može pomoći jer ima malo problema s pamćenjem, ali vodim brigu, sve tablete dobije i to će njega držati još dugo, neće brzo otići. Ne treba se opustiti, treba biti aktivan, nije teško unuku pričuvati, nije teško djeci skuhati ručak povremeno, vježbati. Nešto me uhvatilo u leđima, imam oštećenje kičme, od rada ili od nečega. Vježbam svaki dan pola sata, da mogu skuhati ručak djeci. Dok sam živa da živim, a ne da vegetiram. Kad vegetiraš, kaj ti je to, treba živjeti. Neka prvo skuham ručak, a onda tek mogu umrijeti, našalila se umirovljenica Safija. Veliku podršku supruge ima i umirovljenik Marijan, o čemu čitajte ovdje. 

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.