Priče Umirovljenice Anica i Mara: 'Naheklala sam za prostrijeti od Zagreba do Dervente'

Umirovljenice Anica i Mara: 'Naheklala sam za prostrijeti od Zagreba do Dervente'

Ivana Moslavac
Ivana Moslavac

01. ožujak 2026.

Facebook X Linkedin Mail
Umirovljenice Anica i Mara: 'Naheklala sam za prostrijeti od Zagreba do Dervente'

Umirovljenice Anica i Mara | Foto: Mirovina.hr

Umirovljenice Anica i Mara u Zagreb su se doselile za vrijeme rata iz Bosne i Hercegovine. Sreli smo ih na Kvatriću gdje prodaju svoje proizvode.

Umirovljenice Anica (86) i Mara (73) povremeno prodaju svoje ručne radove na tržnici Kvatrić. Otkrile su nam da su u Zagreb doselile iz sela kraj Dervente u Bosni i Hercegovini. Obje su tijekom života radile u poljoprivredi, i uz to se redovito bavile ručnim radom. Sada prodaju ručni rad, stolnjake raznih veličina i tople papuče koje heklaju.

'Bilo je teško naučiti heklati, ali ako imaš volju naučiš' 

Umirovljenica Anica uvijek se bavila poljoprivredom i ručnim radom, to je bila njezina škola i zanat, ističe. Već je s 10 godina počela heklati i 'nosati' motiku na ramenu i kopati kao drugi ljudi, zarađivati. U obitelji je bilo šestero djece, a ona je bila najstarija. Otac joj je umro kad je imala 13 godina. 

– Nije bilo lako, mama nije imala ništa, bavila se ovime što i ja, tako sam i ja počela. U školu nisam išla, ali znam napisati, pročitati. Bilo je teško naučiti heklati, ali ako imaš volju naučiš. Naheklala sam ovoga za prostrijeti od Zagreba do Dervente. Toliko puno, ispričala nam je 86-godišnja Anica.

Ručni rad | Foto: Mirovina.hr
Ručni rad | Foto: Mirovina.hr
Ručni rad | Foto: Mirovina.hr

Mara dobiva nacionalnu naknadu za starije osobe 

Kada je zaratilo Anica i Mara došle su u Zagreb. Morali su otići, priča nam Anica i ističe da se ne može opisati osjećaj kada su otišli. Bilo im je preteško ostaviti sve što su stekli. 'Doći da te tuđa vrata udaraju', kako je opisala, ali kaže da su se opet nasreću nekako snašli, imaju svoju kuću. Aničin muž umro je prije 13 godina, nema svoju mirovinu, već po njemu. Trenutačno mjesečno dobiva 380 eura mirovine, kada ju je dobila prvi puta bilo je to 1.400 kuna. Umirovljenica Anica ima jednog sina, a ispričala nam je kako je izgubila čak troje djece. 

Gospođa Mara koja zajedno s Anicom prodaje ručne radove isto se bavila 'motikom', kako kaže, a sad prima nacionalnu naknadu za starije osobe. Ima muža i troje djece. Inače bere jagode i jabuke, od Uskrsa se vraća radu u poljoprivredi, dok će Anica nastaviti prodavati ručni rad na tržnici, ali ne može uvijek, teško joj je. Rekle su nam i kako im je živjeti u Zagrebu. Kazale su da im je svakako bilo ljepše u Derventi, dok nije bilo rata, no priviknule su se na Zagreb jer moraju. Na stanje u državi i glavnom gradu umirovljenica Anica ne zna što bi rekla, kaže negdje je nešto dobro, a nešto loše.

'Ima i starijih od mene pa im pomognem' 

Traje korizma, a 86-godišnja Anica otkrila nam je da se inače odricala kave jer joj je značilo, ali sada se neće odreći ničega, jedino će moliti. Umirovljenica Mara tijekom korizme ide u crkvu svaki petak. Osvrnule su se i na cijene koje su visoke. Anica je rekla kako lijek za očni tlak plaća 14 eura, ali to nije jedino što kupuje, uvijek joj ode oko 80 eura na lijekove. Isto je Mari čiji muž jedan lijek plaća čak 70 eura.

– Ima i starijih od mene i nemoćnijih pa im pomognem u nečemu. Nek' sam stara, ali znam da treba pomoći, pomislim si 'možda sam ja jača, pa ću pomoći onome koji ne može'. Svim umirovljenicima želim da im se povećaju mirovine, da bude bolje. Za svoju mirovinu kažem dobro je, čovjek ako nije zadovoljan da ne znam koliko ima, ne bi bio, kazala je Anica s kojom bi se složio i umirovljenik Ivan koji kaže da 'ljudsko srce nikada zadovoljno nije', o čemu čitajte ovdje. 

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.

mirovine priče umirovljenice Humans of Mirovina