Riječi Jozinog oca: 'Država i novci mogu propasti, zlato ti mogu ukrasti, a zemlju ti nikad ne mogu uzeti'

Umirovljenik Jozo zna kako uživati u mirovini. Kartanje, plesanje i kuglanje bili su njegovi hobiji. Nažalost, zdravlje ga je natjeralo da se nekima od njih prestane baviti ili barem da ih pauzira na neko vrijeme. Ipak, svemu tome prethodio je težak i predan rad. Jozo je radio u tri smjene u tvornici papira u Belišću, nakon čega se bavio svinjogojstvom i obrađivao 10 jutara zemlje. Nakon cjelodnevnog mukotrpnog rada, to Jozi nije teško padalo jer je znao da to čini za svoju obitelj koja ga je čekala kući. Ipak, sada je vrijeme malo drugačije pa se više opušta.

Jedan od najkarizmatičnijih umirovljenika u Matici umirovljenika Osijek je 78-godišnji Jozo. Uz posao, pronalazio je vremena za obradu 10 jutara zemlje, svinjogojstvo, ali i razne hobije u kojima i dalje uživa. Nažalost, neke od njih je ostavio iza sebe i to ponajprije zbog toga jer mu zdravlje nije dopuštalo da se i dalje bavi s njima. Inače, kako djeluje Matica umirovljenika Osijek i koje aktivnosti provodi pročitajte ovdje.

Pametno iskorišteno slobodno vrijeme

Od 2004. godine Jozo je u mirovini, i kako kaže, od tada se druži s umirovljenicima. Istaknuo je kako je član umirovljeničke udruge pa s preostalim članovima putuje, pleše i veseli se s njima.

– To me drži, a ne damo se ni u osmom desetljeću, priznao je 78-godišnji Jozo.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Ipak, nije to jedini Jozin hobi. Od malih nogu zaljubljen je u ples, a prema njegovim riječima, to mu je ostalo u krvi.

– Volim plesati, rođen sam na selu. Mi smo na selu plesali sve plesove. U onoj državi smo plesali, primjerice, moravac i ostale plesove. Čujte, to je meni ostalo u krvi i dan danas. Volim igrati i belu, ali sad nema takvih društava jer su se izgubila. Vrijeme ide i neke stvari su se izgubile. Uz to, volim igrati i belotu, priznao je umirovljenik Jozo.

Sitar u Belišću koji je radio u tri smjene

U nastavku je dodao kako je i kuglao neko vrijeme, što mu se jako sviđalo. Nažalost, od kuglanja je odustao jer se više ne može baviti time. najveća prepreka u kuglanju su mu noge koje to više ne mogu podnijeti najbolje. Jozo nije bio profesionalac, već amater za kojeg su i njegovi kolege iz Matice umirovljenika rekli da mu je dobro išlo.

Jozo je, sve do 2004. godine, bio zaposlen u papirnoj struci u Belišću.

– Radio sam na strojevima na kojima se proizvodi papir. Bio sam sitar i radio sam tamo gdje je bio mokri papir. Postoji taj dio stroja gdje je smješten mokri papir. Tada smo ga prebacivali iz mokrog stanja u sušni dio odakle je išao dalje. Do kraja procesa to je bi bio suh papir, prisjetio se Jozo svojih dana kao radnik u Belišću.

Papirna struka, poljoprivreda i svinjogojstvo

Unatoč radu u tri smjene, Jozo tvrdi kako im je bilo dobro u Belišću.

– Ondje gdje sam ja radio bio je mokri papir. Bilo nam je dobro jer je proizvodnja dobro išla. Znate kako kažu, kada se najmanje radi, onda proizvodnja ide dobro jer stroj funkcionira. Vi samo trebate pratiti stroj i proces proizvodnje. Ako nešto morate raditi, onda se nešto dogodilo stroju, a riječ je najvjerojatnije i nekakvom kvaru. U tom slučaju bismo zavrnuli rukave i radili. Takva nam je bila papirna struka, istaknuo je ovaj umirovljenik koji živi u Osijeku.

Kada bi završio sa svojom smjenom na poslu, Jozin posao nije završavao. Tek tada je, moglo bi se reći, bio gotov s malo manje od polovice posla za taj dan.

– Iz papirnate struke sam otišao u mirovinu, a bavio sam se i poljoprivredom. Njome sam se bavio poslije radnog vremena. Živio sam na selu, sijao sam žito, kukuruz, imao sam svoje svinje koje sam hranio. Za potrebe svoje obitelji sam imao sve, prisjetio se Jozo.

Slavonija nekada i danas

Danas, mnogi se s nostalgijom prisjećaju Slavonije i obradivih poljoprivrednih zemljišta, točno onakve kakve su starije generacije predale mlađima. Situacija je sasvim drugačija. Danas pokoje obrađeno polje i ravnica koja ide u nedogled. Sve je ostalo isto, osim ljudi i mentaliteta pa nam je Jozo pojasnio je li danas neisplativo obrađivati zemlju ili je samo riječ o tome što se ljudima ne da raditi.

– Isplativo je sve što se hoće raditi. Da je meni bilo lagano raditi i nije, jer sam radio u tri smjene. Imao sam svinje, 10 jutara zemlje i obrađivao sam zemlju uz taj posao u papirnoj struci. Uz posao sam sve to stigao raditi i sve sam mogao. Kod mene nije bilo problema jer je bilo svega. Sve je to bilo isplativo.

Riječi Jozinog oca

Ovim se povodom Jozo sjetio riječi njegova oca koje ga i danas prate.

– Država može propasti, novci mogu propasti, zlato ti mogu ukrasti, ali zemlju ti nikada ne mogu uzeti, govorio je moj otac, sjetio se umirovljenik Jozo.

Danas te riječi Jozo ima na umu. Gurale su ga naprijed kada bi završavao smjenu u tvornici, nakon čega bi išao obrađivati zemlju kako bi pružio sve vlastitoj obitelji. Jozo ima troje djece koje je školovao i othranio, ali je i ponosni djed šestero unučadi. Riječ je već o djevojkama i mladićima, a jedan od Jozinih unuka je već završio fakultet.