Tajnica Željka otišla u mirovinu nakon 47 godina: 'Učenicima je bila druga mama'

Željka Host je radila kao tajnica Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci 25 godina, a nakon 47 godina rada otišla je u zasluženu mirovinu. Generacije djelatnika pamtit će je kao desnu ruku škole, a brojnim učenicima je često bila poput druge mame, posebno onima koji su dolazili iz teških životnih okolnosti. Iako će joj nedostajati druženja i smijanje s kolegama, Željka kaže da je sad vrijeme za odmor, ali i njene brojne kreativne projekte. Sada napokon može popiti svoju jutarnju kavu na miru.

Omiljena tajnica Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci (ŠPUR), Željka Host, otišla je zasluženu mirovinu. Osim što će je pamtiti po veselim odjevnim kombinacijama punih šljokica, djelatnici škole ističu da im je bila prava desna ruka posljednjih 25 godina, a učenicima poput druge mame. Iako će joj nedostajati druženja s kolegama, odlazak u mirovinu nakon 47 godina je itekako zaslužen, piše naš sestrinski portal srednja.hr.

‘Radila sam do 22 sata, a jagodice su mi bile krvave’

Željka Host u ŠPUR-u je radila od samog osnutka škole 2000. godine. Kaže da joj je prvi radni dan bio nezaboravan. Dvije profesorice zamolile su je da im pomogne u pisanju napredovanja, a bio je posljednji dan za slanje materijala. Kako još uvijek nije bilo kompjutora, pisala je na staroj pisaćoj mašini, bez zaštite za tri slova.

– Samo je golo željezo virilo. Radila sam do 22 sata, a jagodice na prstima bile su mi krvave. No iz te situacije, iz te njihove molbe i mog truda, izraslo je trajno prijateljstvo, prisjeća se Željka, koja je prije ove škole radila u raznim tvrtkama – Novom listu, Intereuropi, Slavonijatransu, Čazmatransu, u gimnazijama i osnovnim školama kao zamjena za tajnicu i slično.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

U početku je bilo više posla, ali manje stresa

Iako je u početku fizički više radila, bila je zadovoljnija i pod manjim stresom nego kasnije. Prisjeća se kako se korespondencija u to vrijeme odvijala zemaljskom poštom, a sada kada postoje računala resorno ministarstvo kontinuirano traži neke podatke. Navela je da kada je krenula raditi rok za prijavu radnika je bio 15 dana, zatim osam, da bi na kraju došao na 24 sata.

–  Ne možeš predvidjeti bolest radnika, a zamjenu za bolovanje moraš prijaviti u roku od 24 sata. Stalno neke promjene Zakona, Statuta, Pravilnika. Od 2008. godine bilo je 18 izmjena i dopuna Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a Škola je u obvezi uskladiti promjene-izmjene i dopune sa svojim općim aktima. Uz to, stresno je bilo kada smo počeli raditi na dvije lokacije u jednom danu. Selidbe, dislocirane jedinice. Ni danas, nažalost, ta divna umjetnička škola ne obavlja svoju djelatnost na jednom mjestu, objašnjava umirovljena Željka.

Sada adio papiri, pečati i dosjei

Nakon 47 godina radnog staža, Željka je otišla u zasluženu mirovinu. Svojim veselim duhom i odjevnim kombinacijama svakodnevno je oduševljavala i svoje kolege, koji su to pokazali i u objavi kojoj su joj posvetili na zadnji radni dan.

– Željka je bila važan dio ove škole, pravno brinula da je sve u redu, bila desna ruka djelatnicima i ravnatelju, isprintala hrpu ugovora, no ono najvažnije – svojom energijom unosila pozitivu i ludost u naš kolektiv. Željka hvala ti na predanom radu, na povjerenju, ljubavi prema školi i nama. Falit će nam tvoje odjevne kombinacije pune boja i šljokice koje su još uvijek posvuda. Tvoj zarazan osmijeh i pozitivna energija. Uživaj u mirovini, sjeti nas se kao što ćemo i mi tebe. ŠPUR ti je zahvalan na svemu. Ovo nije zbogom, ovo je samo vidimo se. A sad adio papiri, pečati i dosjei, neka započne mirovina, napisali su iz ŠPUR-a na njihovoj Facebook stranici.

Organizirala donaciju za dječju bolnicu

Željka u mirovinu nosi prvenstveno lijepe uspomene, a jedna od najljepših je donacija za obnovu vukovarske dječje bolnice. Upravo je ona bila inicijator donacije i organizirala prijevoz i dječje uratke za prodaju. Istaknula je da su ih pohvalili iz bolnice, uz napomenu da se ovog dobrog djela nije sjetila niti jedna škola u njihovoj blizini.

– Organizirala sam i donaciju Dječjoj bolnici u Rijeci, u gipsaoni postavili uratke-odljeve od gipsa. Puno sam naučila i o primijenjenoj umjetnosti, o izradi radova, postavu izložbe. Pamtit ću i situaciju kada je učenica imala temperaturu i željela doći u školu jer joj je tamo lijepo. Imali smo dosta učenica koje su bile korisnice Doma za nezbrinutu djecu, bez roditeljske skrbi, pa bi kada bi navršile 18 godina i srednju školu morale napustiti Dom. Pomogla sam da Grad Rijeka osigura stan kako bi učenice mogle nastaviti školovanje. Prekrasno je i kako su neki bivši učenici postali profesori ŠPUR-a, zajedno smo odrastali, navodi Željka.

Nakon 47 godina rada, ispijanje kavice na miru

Željka Host radila je u ŠPUR-u od osnutka i kaže da je pomagala koliko god je mogla, pogotovo učenicima slabijeg socijalno-imovinskog stanja. Organizirala je skupljanje materijalne i nematerijalne pomoći, posebice učenicima bez roditeljske skrbi, kad su bili u krizi. Poručuje da je najveći uspjeh je kada ti učenica kaže: ‘Da nije bilo vas i vaše pomoći, ne bih nikad završila srednju školu’. Danas, u mirovini, napokon u miru ispija jutarnju kavicu i, kaže, ništa ne mora, jer dovoljno se ‘namorala’ u 47 godina radnog staža.

– Mislim da još nisam svjesna da sam u mirovini, prilagođavam se, kao da sam na produženom godišnjem odmoru. Nakon 47 godina radnog staža ujutro popijem kavicu ‘na miru’ i ništa ne moram, namorala sam se i zaista sada uživam, radim što hoću i kada hoću, lijep je osjećaj, priča nam Željka Host, odnedavno umirovljena tajnica Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci (ŠPUR-a).

Došlo vrijeme za kreativne projekte

Posao u školi joj ne nedostaje jer ju je ulaskom u mirovinu dočekalo, kako ih voli nazvati, bezbroj malih slatkih projekata, uključujući kućicu u Dalmaciji, na otoku Krku, dvoje unuka, izrada torti i slične stvari. Kaže da je kreativna po prirodi i da će sad imati više vremena kako bi mogla obojiti stari namještaj, tapecirati stolice, oslikati zavjese, vaze za cvijeće i sve ostalo čega se sjeti. Nedostaju joj samo druženja, razgovori, smijanje s drugom velikom obitelji – školom. Ipak, danas u mirovini ima više vremena za druženje s unucima i stvaranje lijepih uspomena. Svojim bivšim kolegama, učenicima i onima koji će tek doći u ŠPUR, ali i svima ostalima poručuje neka imaju strpljenja. Umirovljenica Biserka (77) u mirovini je počela učiti arapski jezik, a što nam je još ispričala možete pročitati ovdje.

– Posao neće uteći, pomažite koliko god je moguće, dobrota se uvijek vraća na različite načine, samo treba vjerovati, davati se i raditi s ljubavlju jer tada uspjeh nikad neće izostati, i tada si sretan i ispunjen… Uživajte u svakom životnom trenutku i stvarajte lijepe uspomene, bilo poslovne ili obiteljske… Uvijek, uvijek budite dobri ljudi. Život nam vraća ono što drugima dajemo, zaključuje Željka.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.