'Aktivnost kao što je pletenje odvlači misli s problema, a ako uz to izradimo nešto što možemo pokloniti – korist je višestruka'

Adriana Meglaj je arhitektica s vrlo zanimljivim hobijem koji je s vremenom pretvorila u posao, a radi se o – pletenju. Tako već 12 godina vodi tečajeve O’pleti na kojima se može naučiti plesti i heklati, a pri tome se i družiti. S Adrianom smo pričali o tome kako početi plesti ili heklati, koliko umirovljenica dolazi na njezine tečajeve, ali i koje savjete ima za sve koji se žele baviti ovim hobijem.

Ova inženjerka arhitekture kaže kako se nije ona odlučila za pletenje, već je pletenje pronašlo nju. Sada je certificirana instruktorica pletenja i kukičanja, a sve generacije, od mladih do starih, uči kako da sami naprave svoje šalove, torbice ili razne ukrasne predmete.

Dok je pohađala privatni kulturni klub O’grada kao arhitektica, njezina ju je prijateljica, književnica za djecu i lektirna spisateljica te vlasnica spomenutog kluba Silvija Šesto pozvala da sudjeluje u klubu kao voditeljica programa tradicijskih vještina i tako je sve krenulo. Počela je organizirati radionice pletenja, a ostalo je povijest.

Tko sve dolazi na radionice?

O’pleti radionice su krenule prije 12 godina te je kroz njih svih ovih godina prošlo oko 500 polaznica. Bez obzira na to, interes je i dalje vrlo velik.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Kontinuirano ima zainteresiranih za ove programe jer baka nema, a mame su bile ona generacija kada se nije radilo toliko ručnih radova kao nekada. Nerijetko u grupama budu polaznice koje su rođene u 21. stoljeću, rekla nam je Meglaj. Dodala je i kako na tečajeve dolaze sve generacije, ali i da nažalost ima nešto manje umirovljenika zbog predrasuda. Mladi misle kako je ovo aktivnost za starije, a stari misle kako će sve biti puno mladih.

Ipak, aktivne su udruge i savezi koji organiziraju ovakve programe, često sufinancirani kroz razne projekte za sugrađane treće životne dobi, a koji se odvijaju uz njezinu asistenciju.

Kako krenuti s pletenjem ili heklanjem

Najvažnije je uvijek imati određenu ideju što želite napraviti, kao i alat koji ćete koristiti kod izrade uporabnih predmeta.

– Sve se počinje tako da nas nešto inspirira, pa se od početka ima u glavi neka ideja što želimo izraditi. Nakon toga pribavljamo materijal i eventualno pribor ako ga nemamo i krećemo. Naravno, kreće se od početka, od samih osnova i osnovnih bodova. S vremenom raste interes, motivacija i vještina pa se hvatamo „u koštac“ sa sve složenijim uzorcima i oblicima, rekla nam je Meglaj.

Kako bi se uopće krenulo s ovim radnjama, potrebno je imati osnovni alat za pletenje ili heklanje. Ovdje spadaju pletače igle ili kukica, kao i niti koje mogu biti pamučne, vunene ili akrilne. Dodala je i kako se može koristiti i liko/rafija ili žica koja služi za izradu nakita ili ukrasa.

Kada bi se trebalo usporediti pletenje i heklanje, ova certificirana instruktorica kaže kako je puno lakše heklati, odnosno kukičati upravo zbog kukice na vrhu alata kojom se lakše provlače niti kroz omčicu. S druge strane, jednom kada se stekne vještina ne postoji neka bitna razlika. Kasnije se kroz rad može otkriti koja je tehnika pojedinoj osobi draža i lakša te kojom će se baviti. Priznala nam je kako ona više voli plesti jer je rezultat pletenja puno podatnija, mekša i delikatnija ploha od one dobivene heklanjem.

Umirovljenici su informatički pismeni

Meglaj je priznala kako je u susretima s umirovljenicima posebno veseli što su informatički pismeni i što nerijetko sami proučavaju YouTube te dolaze na radionice s nekim savjetima s interneta. Osim toga, uvijek im može poslužiti i O’pleti kanal na kojemu ona objavljuje početničke lekcije na hrvatskom jeziku, dok njezina majka, također umirovljenica uvijek daje konkretne komentare i kritike.

– Svaka aktivnost koja odvuče misli sa svakodnevnih problema je blagodat, a ako na taj način izradimo nešto što možemo pokloniti nekome ili sami sebi – korist je višestruka. Jedino što priznajem je volja. Nikakve isprike „imam dvije lijeve“, „već su me 100 puta pokušali naučiti“, „nemam nikako vremena“… Postoje 2 kategorije: oni koji imaju volju i želju i oni koje je nemaju. Nema nikakve sramote ako vas ne zanima ručni rad, vjerojatno vas zanima nešto drugo što je jednako korisno i produktivno, a za mozak motivirajuće i opuštajuće. Važno je nečim se baviti, pa bilo da pletete, heklate, pečete kolače, sadite cvijeće, šetate prirodom ili rješavate križaljke – važno je da uživate i da se veselite svakom uspješno završenom i izrađenom projektu, rekla je Meglaj.