Jedni bacaju, drugi uvoze, treći preživljavaju: Hrvati nisu najracionalniji s hranom, evo koje su moguće posljedice

Milan Dalmacija
20. listopada 2022.
Novosti
A- A+

Dok su cijene hrane sve više, još uvijek se velika količina namirnica baca. S druge strane, osobe slabijeg imovinskog stanja, među kojima je i velik broj umirovljenika ovise o akcijama u trgovačkim centrima, donacijama dobrotvornih udruga ili skupljanju po tržnicama. Čini se kako se ova situacija neće tako skoro razriješiti. Dapače, možda će biti još gora za najsiromašniji dio populacije.

Ilustracija: Pexels

Uz porast cijena, koji i prema najnovijim statistikama najviše zahvaća prehrambene proizvode i bezalkoholna pića, gotovo nestvarno zvuči podatak da su hrvatska kućanstva prošle godine bacila 216.345 tona hrane, odnosno 53,6 kilograma po stanovniku. Ako u to uključimo prehrambeni, ugostiteljski i trgovački sektor, prosječno je u Hrvatskoj lani bačen 71 kilogram hrane po glavi stanovnika. Istraživanje Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu pokazuje kako je čak 21,5 kilogram bačene hrane po stanovniku bio – jestiv. Kao najčešće razloge bacanja hrane Ministarstvo poljoprivrede navodi preveliku količinu kupljene ili pripremljene hrane, istek roka trajanja i neprikladno čuvanje prehrambenih proizvoda.

Tečaj €/kn: 7,53450

Dok se neki razbacuju hranom, na tržnicama i u trgovačkim centrima česta je pojava da osobe slabijeg imovinskog stanja, mahom umirovljenici, skupljaju hranu s poda ili iz kontejnera ili kupuju proizvode na akcijskim cijenama, što obično znači brz istek roka trajanja ili lošiju kvalitetu. Taj je jaz gotovo nemoguće pokriti, ali ga je moguće smanjiti, kao i količinu bačene hrane.

– Već sad ljudi kupuju racionalnije, odriču se puno toga čega prije nisu. Vjerojatno je da su ljudi sad počeli mijenjati svoje prehrambene navike. Znate kako su prije ljudi išli u te velike šopinge, kupovali na veliko, više od svojih mogućnosti, a danas će standard, rast cijena i sve ostalo dovesti do toga da će ljudi ipak pomalo drugačije se početi ponašati i da će bacati manje hrane nego što su bacali prije, tvrdi novinar i poznavatelj prehrambenog sektora Miroslav Kuskunović.

Rekordna potrošnja za hranu

No, starije osobe to provode u praksi od trenutka odlaska u mirovinu. Prosječna starosna mirovina u rujnu bez međunarodnih ugovora iznosila je 3.224,88 kuna, dok su mirovine s međunarodnim ugovorima još niže, u prosjeku svega 2.861,57 kuna. Teško da si time umirovljenici mogu priuštiti nešto kvalitetnije proizvode, jer ionako dobar dio njihovih mirovina odlazi samo na hranu.

Nakon što plate režije i lijekove, Marku (72) i Jagici ostane 35 kuna dnevno za hranu

– Nekakav prosjek kod nas je da kućanstva troše 30 posto na hranu, što je jako puno. U Europi je to 10-15 posto, kako u kojoj zemlji. Inflacija i rast cijena će povećati taj postotak i kućanstva će trošiti puno više. Kad govorimo o prosjeku onda tu moramo uračunati i one koji imaju puno novca i one koji nemaju novca, tako da naši umirovljenici i ljudi nižih socijalnih primanja troše možda i 40-50 posto svog budžeta na hranu. Rast cijena će samo još dodatno biti udarac na njih i oni će se morati voditi time da kupuju na akcijama, što već dugi niz godina i rade, tvrdi Kuskunović.

Za rast cijena hrane, kojemu se zasad ne nazire kraj, a Eurostat po pisanjima N1 navodi da iznosi čak 20 posto u odnosu na lani, Kuskunović ne krivi samo situaciju u Ukrajini i poremećaje na globalnom tržištu, iako i oni imaju svog utjecaja. U našem slučaju, pretjerana ovisnost o uvozu potaknuta propašću hrvatskog sela, jedan je od glavnih razloga što cijene hrane rastu najviše od svih.

– Mi u dosta sektora nismo samodostatni i proizvodimo 45 posto potreba za mlijekom, 60 posto potreba za mesom, tako da sve što nam nedostaje moramo uvoziti. Imamo uvoz hrane koji je godišnje negdje oko tri milijarde eura. U deficitu smo negdje oko milijardu eura. Znači, više hrane uvozimo nego što izvozimo. Trebali smo proteklih godina razmišljati o tome kako podići razinu samodostatnosti u proizvodnji i u kojem segmentu, a to se najviše tiče voća, povrća, mesa, mlijeka. Te sektore smo naprosto zapostavili i tu imamo jako veliki uvoz. Tragedija je da smo mi postali sirovinska baza. Dakle, mi izvozimo sirovine i kad pogledate naše izvozne rezultate, dominiraju kukuruz, pšenica, riba, uljarice i nekih polusirovinski proizvodi, a uvozimo pekarske proizvode, meso, mlijeko, odnosno proizvode dodane vrijednosti, što opet sve dodatno poskupljuje, tvrdi Kuskunović.

Lanac doniranja

Doduše, dosta je i onih koji se služe uslugama Crvenog križa, Caritasa te njihovih pučkih kuhinja, socijalnih samoposluga i skladišta donirane hrane. Brojne druge humanitarne udruge također sudjeluju u raspodjeli hrane potrebitima. Ministarstvo poljoprivrede uspostavilo je lanac doniranja hrane u kojem se nalazi 129 udruga i humanitarnih organizacija. Donatori, pak, mogu biti razne tvrtke, trgovački centri, pa i obiteljska poljoprivredna gospodarstva.

siromastvo
Graf gladi: Hrana od 2006. preko 40 posto skuplja, evo koliko su stvarno rasle mirovine od tada

– Doniranje hrane je davanje hrane bez naknade od donatora hrane namijenjene krajnjem primatelju hrane. Donirati se dakle može izravno krajnjim primateljima iako je najčešća praksa da se donira posredstvom humanitarnih organizacija koje najbolje poznaju socijalni okvir i potrebe područja u kojem djeluju. Također, hrana se može donirati i putem IT sustava za doniranje hrane kao virtualnog centralnog mjesta za distribuciju i koordinaciju donirane hrane. Aplikacija je u vlasništvu Ministarstva poljoprivrede, a ideja je bila povezati donatore i posrednike preko IT sustava u koji bi donatori mogli prijaviti hranu koju žele donirati te se povezati sa posrednicima koji su relativno blizu i imaju transportne i skladišne kapacitete, pri čemu bi se svakako vodilo računa o potrebama krajnjih primatelja koje opskrbljuje posrednik, poručuju iz Ministarstva poljoprivrede dodajući kako se godišnje donira oko 1.700 tona hrane.

Iz resornog ministarstva dodaju i kako je u tijeku reformska mjera predviđena Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, kojom se nastoji unaprijediti sustav doniranja hrane. Cilj je ojačati kapacitete humanitarnih organizacija za prihvat, skladištenje i distribuciju donirane hrane, odnosno stvaranje svojevrnih banaka hrane. Za to bi trebalo biti izdvojeno oko 32 milijuna kuna, a banke hrane bi trebale s radom početi najkasnije 2024. godine. Za mnoge koji ovise o donacijama, to će biti prekasno. Socijalne samoposluge su, piše HRT, već poluprazne.

– U sklopu Hrvatske mreže socijalnih samoposluga djeluje 18 subjekata. Njihov najveći problem su nedovoljna količina donacija te osiguranje sredstava za opremanje infrastrukture. Na razvijanju svijesti i kulture doniranja svakako se može i treba poraditi, tvrde u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije i dodaju kako su u proteklih 12 godina podijelili materijalne pomoći u vrijednosti od 104.485.178 kuna.

Samo lani su podijelili 8.500 paketa prehrambenih i higijenskih proizvoda u vrijednosti od za 1.298 obitelji, odnosno 2.766 korisnika. Ipak, osim donacija, sve češće i sami moraju kupovati hranu.

– Hranu nabavljamo najvećim dijelom putem donacija trgovačkih lanaca, proizvođača hrane (OPG), drugih pravnih osoba te sudjelovanjem na natječajima poput javnog poziva “Ublažavanje siromaštva pružanjem pomoći najpotrebitijim osobama podjelom hrane i/ili osnovne materijalne pomoći – faza I i faza II“ (FEAD). Dio proizvoda dobivamo i iz robnih zaliha Republike Hrvatske. Donaciju proizvoda iz robnih zaliha raspodjeljujemo (nad)biskupijskim Caritasima u Hrvatskoj, Caritasima župa Vukovar, Knin i Sv. Duh – Zagreb, Ziratu Islamske zajednice u Hrvatskoj, Makedonskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj te Srpskoj pravoslavnoj općini Zagreb. Nažalost, u posljednje vrijeme prisiljeni smo i kupovati hranu kako bismo osigurali potrebe naših sugrađana. Sa zahvalnošću prihvaćamo svaku donaciju zdravstveno ispravne hrane u važećim rokovima za konzumaciju. Najveći problem su nam donacije kratkog roka trajanja namirnica. U takvim situacijama prihvaćamo količinu koju možemo podijeliti korisnicima u okviru roka ispravnosti hrane dok ostatak prosljeđujemo crkvenim pučkim kuhinjama za potrebe njihovih korisnika, poručuju iz zagrebačkog Caritasa.

Moguće i nestašice

I dok država pokušava naći način kako povećati količinu donirane hrane, a istodobno smanjiti količinu bačene, ograničenje cijene dijela prehrambenih proizvoda koje je Vlada donijela prije nekoliko tjedana, moglo bi izazvati nove probleme. Sličnu je mjeru donijela srpska vlada, upozorava Kuskunović, pa je nakon toga zavladala nestašica šećera. Brojni trgovci i mesari najavljivali su prestanak prodaje proizvoda s ograničenom cijenom.

hrana
Cijene hrane u Hrvatskoj i u Europi: U Hrvatskoj najviše poskupjeli mlijeko, sir i jaja

– Proizvođači kažu da će biti problema sa svinjskim mesom, jer će ih trgovci vršiti pritisak na proizvođače da spuste cijene, a oni već imaju toliko veliki rast svojih troškova, da ne mogu ići ispod određene proizvodne cijene. Bit će pritiska na proizvođače da snižavaju cijene i mislim da će biti pritiska na uvoz, jer će se trgovački lanci, a većina su u stranom vlasništvu, okrenuti uvozu, tražit će jeftiniju robu lošije kvalitete i to će nam uvoziti, poručio je Kuskunović.

Situacija neće biti ništa bolja sve dok poslovni subjekti imaju više viškova hrane od onog što doniraju. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, višak hrane ima 17,7 posto poslovnih subjekata, dok njih svega 12 posto taj višak donira. S druge strane, moguće je da će viškova biti još i više, jer daljnji porast cijena, uz ionako slabu kupovnu moć naših građana, može dovesti do pretrpanih polica. Ako Vlada nastavi ograničavati cijene, situacija će biti obrnuta, a najveće će žrtve biti oni koji moraju prevrnuti svaku kunu dvaput.

Jedni bacaju, drugi uvoze, treći preživljavaju: Hrvati nisu najracionalniji s hranom, evo koje su moguće posljedice
Popularno
Tečaj €/kn: 7,53450
Share via
Copy link
Powered by Social Snap