Iako su se mirovinski fondovi oporavili od prošlogodišnjih gubitaka, regulatori su svjesni kako mirovine iz njih nisu dostatne. Navodno su u pripremi izmjene triju zakona kojima bi se u mirovine iz drugog stupa mogla uvesti formula usklađivanja koja se koristi u prvom stupu. Uz to, predviđeno je i širenje ulagačkih mogućnosti fondova, ali u kojem opsegu tek treba vidjeti.

Photo: Pexsels
Prošla je godina po rezultatima bila druga najgora u 21 godinu rada mirovinskih fondova. No, za razliku od 2008. kad im je trebalo dvije godine za oporavak, mirovinski fondovi su se u većem dijelu oporavili u svega šest mjeseci, što pokazuje i mjesečno izvješće HANFA-e za lipanj, koje možete pročitati ovdje.
Šef te Agencije, Ante Žigman, još je početkom srpnja ustvrdio da su fondovi “pokazali otpornost”, uz to dodajući da su u drugim zemljama imali i puno veće minuse. No, također, istaknuo je da su mirovine iz drugog stupa povoljne za “mali i ekskluzivan krug ljudi”.
To pokazuju i podaci prema kojima većina ljudi, čak i oni s iznadprosječnim plaćama, radije biraju povratak u prvi stup, negoli isplatu kombinirane mirovine. Tako su u lipnju po zatvaranju osobnih računa mirovinski fondovi svojim članovima isplatili 31 milijun eura.
Gubici zbog krize
Kako piše novinarka Poslovnog dnevnika, Jadranka Dozan, tomu je prethodilo više uzroka. U posljednje dvije godine inflacija je bila visoka, pa je i logično da je usklađivanje mirovine iz prvog stupa, po formuli 70:30 u korist većeg rasta plaća ili inflacije, nešto povoljnije od usklađivanja po 100-postotnom indeksu rasta cijena, kako se to čini u drugom stupu, jer u obzir ipak uzima i rast plaća. Postoje procjene koje govore da bi mirovine iz prvog stupa mogle biti veće i za više od osam posto, o čemu možete čitati ovdje.
Onima koji su nedavno otišli u mirovinu, pad vrijednosti obračunskih jedinica donio je gubitke, iako je kategorija C nešto konzervativnija od ostalih, što znači da ulagački okvir nastoji izbjeći rizično trgovanje. Ipak, ova se kategorija najsporije oporavlja od svih te je u plusu svega 1,2 posto. Uz to, oni koji su sad otišli u mirovinu, u drugi stup su uplaćivali samo pola, a ne čitav svoj radni vijek, zbog čega upravitelji obveznim mirovinskim fondovima ističu da su mirovine iz drugog stupa isplative samo ako se u fondove uplaćivalo 40 godina, jer im treba dati vremena za kapitaliziranje doprinosa.
Usklađivanje kao u prvom stupu?
No, da su svjesni da mirovine iz drugog stupa nisu gotovo nikome povoljne, pokazuju i povoljniji cjenici mirovinskih osiguravajućih društava, ali i izmjene triju zakona koji reguliraju mirovinske fondove i društva, a na kojima se radi još od prošle jeseni.
Mirovinski fondovi svakako su zainteresirani za liberalizaciju ulagačkih pravila. Spominjalo se ulaganje i u nekretnine, a Žigman je poručio kako se fondovi okreću ulaganjima vezanima uz zelenu tranziciju. Članovima fondova je svakako zanimljive kako će im se povećati mirovine iz drugog stupa.
Ministarstvo rada i mirovinskog sustava navodno razmatra promjenu formule usklađivanja i za mirovine koje se isplaćuju preko MOD-ova. Što se, pak, tiče liberalizacije ulagačkog okvira, zaista se ide u smjeru ulaganja u zeleno i održivo, a puštene su i vrlo oprezne najave potencijalne liberalizacije trenutno postavljenih limita.
Iščekivanje do jeseni
Što će od toga biti uvršteno u izmijenjene zakonske propise bit će poznato najesen. Dotad, vrijedi podsjetiti da su se lani predlagala ulaganja u nekretnine, neuvrštene hipotekarne obveznice i prenosive vlasničke vrijednosne papire. Ideja je bila da za te “alternativne klase mirovine” u kategoriji A limit bude 20 posto, a u kategoriji B, koja je i najveća po broju članova – 15 posto. Slična je ideja postojala i za treći stup, odnosno dobrovoljne mirovinske fondove.
Predviđeno je bilo i povećanje izloženosti fondova jednom izdavatelju financijske imovine na najviše pet posto neto vrijednosti imovine fonda. No, zasad nije poznato hoće li to biti uvršteno u nove izmjene i dopune zakona o fondovima. Isto je i s postupnim ukidanjem ulaznih naknada za MOD-ove i smanjenje upravljačkih naknada na 0,25 posto do 2027. godine.
Uz to, bilo je predloženo i da članovi fondova mogu promijeniti kategoriju ili prijeći u drugi fond bilo kada, a ne samo u mjesecu rođenja. Starijim članovima trebalo je biti omogućeno da od Regosa zatraže da ih ne prebacuje po automatizmu u kategoriju C.