Tko je manje pošten - ministar Pavić koji ignorira pitanja ili oni koji ignoriraju njegov odgovor i mrze bez pokrića

U tekstu objavljenom na portalu mirovina.hr prije nekoliko dana prenijeli smo intervju iz Studija 24 sata s ministrom rada i mirovinskog sustava Markom Pavićem. Podijelili smo članak i na Facebook stranici portala, što je kod čitatelja izazvalo prilično burne reakcije. U komentarima ispod objave očekivali smo negativne stavove na ministrovu izjavu, no neki čitatelji su zaista otišli u krajnost s odgovorima. Neki od onih koji su se uključili u raspravu vrijeđali su ministra i nazivali ga pogrdnim imenima, drugi su činili isto za sve političare generalno. Kada bismo imali zakone slične njemačkima, ovakav govor mržnje koštao bi Facebook nekoliko desetaka milijuna eura.

Naime, ministar Pavić je, tijekom intervjua, na pitanje kako bi on živio s 2.400 kuna mirovine odgovorio iznošenjem činjenice da je puno umirovljenika u Hrvatskoj koji primaju više od toga – 2.500 do 5.000 kuna mjesečno. Pavić je ovoga puta izbjegao odgovor na novinarsko pitanje, no onda je jedna osoba u komentarima ispod teksta odgovorila u njegovo ime: „Ministar bi zavrsio na psihijatriji,iako mu i sada vec treba!!!“.

Kad jednom krene

Nadovezali su se mnogi. „Oni su svi….šupci…. nisu nam uopce potrebni…muzu nas…ali malo malo…Sabor i vlada su na ZASLUŽNOM….dopustu…“, „Ovako debelo krme treba min. 25.000,00 kn za preživjeti mjesec dana !“, „To njega ne zanima 2400 kn, njegov zeludac je puno zahtijevniji …..“, „Mi svi koji imamo toliku mirovinu mogli bi biti savjetnici ili ministri u Vladi……mi zivimo sa tom

mirovinom .“, „Taj nema pojma tko mu glavu nosi.“, „Taj zna samo za pun džep !“, pisali su. Za političare smatraju da su „govna sa prasecom kozom nemaju oni ni morala ni niceg ljudskog u sebi“. „Ma kaj decec zna kaj je to 50 kg ????????? I kaj su to satoraski kontejneri !!!!! Jucer odbijen od sise i da zna sto je to prezivjeti 2.400 kunica !!! Neka ode pitati bakicu kako je to biti u przunu za 100 kunica !!?? Decec je cisti seljobrit, uvlakackog kalibra !!!“, dodao je sljedeći.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

„Čoban“, „Budaletina lažljiva“, „debil koji priča jedno te isto“, „Debelom gusanu namazati vrat lojevom masti,moliču ljepo…….“, „šupak“, „lopov“, opisuju ga svakakvim nazivima i epitetima. Tekst je objavljen s ciljem da potakne raspravu, omogući povratnu informaciju i zdravu kritiku. Međutim, rezultirao je neprimjerenim komentarima te lavinom psovki, pogrdnih naziva i uvreda.

Komentari za smeće

Među komentarima ispod spomenute objave portala mirovina.hr ne postoje suvisli argumenti, nema konkretnih pitanja ili prijedloga upućenih Paviću, niti jedne sugestije niti zdrave kritike – komentari „za bacit’“. Kao što je za Otvoreno izjavila profesorica Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti, „internet je s jedne strane sjajan prostor za iskazivanje stavova, a s druge strane je postao smetlište“.

Pitanje je gdje postaviti granice i kako ih točno definirati. Dok je sloboda govora zajamčena Ustavom, članak 174. Kaznenog zakona Republike Hrvatske predviđa kazne za one koji „…u cilju širenja rasne, vjerske, spolne, nacionalne, etničke mržnje ili mržnje po osnovi boje kože ili spolnog opredjeljenja, ili drugih osobina, ili u cilju omalovažavanja, javno iznese ili pronese zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti jedne rase, etničke ili vjerske zajednice, spola, nacije ili zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti po osnovi boje kože ili spolnog opredjeljenja, ili drugih osobina“. Međutim, Facebook ne regulira redovno jezik korisnika, pa često propušta blokirati takav sadržaj, što za rezultat ima širenje mržnje i netrpeljivosti u još većoj mjeri. Mržnja potiče mržnju.

Njemačka ima rješenje

Njemački parlament u lipnju je odobrio zakon koji vlastima omogućava da kažnjava društvene mreže kaznama do 50 milijuna eura ukoliko ne uklone govor mržnje u propisanom roku od 24 sata. Njemačka ima jedan od najstrožih zakona o javnom pozivanju na nasilje u Europi te zatvorom kažnjava one koji negiraju holokaust ili potiču nasilje nad manjinama. Novi zakon, koji je na snagu stupio u listopadu prošle godine, društvenim mrežama daje maksimalno jedan dan da obrišu ili blokiraju neprimjeren sadržaj i sedam dana za manje jasne slučajeve. Kazne za kršenje ovog zakona sežu i do 50 milijuna eura. Protivnici zakona tvrde kako on šteti slobodi govora te smatraju da bi stupanje novih pravila na snagu moglo dovesti do pretjerane cenzure svih vrsta sadržaja.

Njemačka je odlučila stati na kraj govoru mržnje. Hrvatska još uvijek nije, a pitanje je želi li uopće. Mediji su još uvijek često ti koji diskriminiraju, pristupaju pristrano i ignoriraju svoju zadaću poštenog izvještavanja. „Zaustavite mržnju u medijima“, ispisano velikim tiskanim slovima na papiru koji je Aleksandar Stanković postavio pred kamere u prošlotjednoj emisiji Nedjeljom u 2, možda je početak kraja javnog izazivanja mržnje u hrvatskim medijima. Ipak, kada se tome stane na kraj, za izgled web-portala i društvenih mreža još uvijek će biti odgovorni čitatelji, koji bi, u idealnom slučaju, trebali voditi argumentiranu raspravu ispod objavljenog teksta, suzdržavajući se od neprimjerenog jezika i uvredljivih komentara. Tek tada će medijski prostor biti u mogućnosti služiti javnosti na ispravan način. Razmjena ideja putem internet platformi za posljedicu bi mogla imati bolju komunikaciju javnosti s vlastima, medijima i javnošću. Dosadašnje prakse psovanja, vrijeđanja i „prozivanja“ nisu se pokazale značajnima za dobivanje povratne informacije od čitatelja, pa tako niti za napredak političke situacije i društva općenito.

„Dok pošteni šute, zlo vlada“, bio je jedan od Facebook komentara na nedavno objavljen tekst. Možda je njime ovaj tekst najlogičnije zaključiti. Kad su mediji vjerodostojni i pošteni te ne izazivaju i ne potiču mržnju, oni koji to čine postaju čitatelji. Budimo pošteni ako očekujemo poštenje zauzvrat – suvisla argumentacija rezultira zdravom raspravom, a omalovažavanje samo još većom mržnjom s druge strane. Ministar Pavić nije odgovorio na novinarsko pitanje, javnost ga je “napala” – i još uvijek nije odgovorio na pitanje. Ima li smisla nastavljati s time?