Đurđica (63) uživa u nordijskom hodanju: 'Prije sam mislila kaj glumataju s tim štapovima'

Umirovljenica Đurđica (63) prije nekoliko godina se zaljubila u nordijsko hodanje. Nakon što se počela baviti ovom aktivnošću, poboljšalo joj se i zdravlje. Inače je šećeraš, a zbog redovitog kretanja puno se bolje osjeća u tijelu, ali i glavi. Aktivna umirovljenica Đurđica, rodom iz Čazme i po struci ekonomistica, u mirovini je tri godine, ali još uvijek radi na pola radnog vremena. 

Kći ju je nagovorila na nordijsko hodanje

Umirovljenica Đurđica na nordijsko hodanje krenula je po nagovoru kćeri. Tijekom trajanja pandemije koronavirusa jako se bojala za svoje zdravlje, čak nije htjela ići ni u trgovinu. Radni stolac, fotelja, kuhinja, bio je njezin 'krug hodanja', priča nam 63-godišnja umirovljenica koja na treninge ide tri puta tjedno, utorkom, četvrtkom i subotom. Ako slučajno ne stigne na trening, često šeće i sa sinovim psom.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Kćer mi je rekla 'ti ovako dalje ne možeš', i učlanila me u Trčaonu, na što sam ja rekla 'kakvu trčaonu, ne mogu trčati'… Meni nordijsko hodanje paše, super mi je, družimo se. Priznajem, nisam tip za vježbanje kod kuće, doma ne bum vježbala. Nisam tip ni koji bi otišao i sam šetao, volim društvo i onda mi je ovo prekrasno. Već sam četiri godine u Trčaoni. Najviše smo na Maksimiru, znamo tu i tamo otići na Dotršćinu. Imamo i različite festivale nordijskog hodanja, sad smo baš bili u Trakošćanu, ali i na festivalu u Opatiji, rekla nam je umirovljenica Đurđica.

'Štap ide što dalje iza da se što više odgurujete'

Gospođa Đurđica priča nam kako je prije nego je krenula na nordijsko hodanje bila jako troma i umornija nego sada kada trenira redovito. Nema više toliko problema s nogama, ističe i dodaje kako je prije bila umorna od nekretanja i zatvorenog prostora. Ovakvim treninzima pokreće cijelo tijelo, a k tome uživa u ljepoti prirode i druži se. Deset minuta traje istezanje na početku i na kraju, a 40 minuta hodaju tri kilometra. Subotom je trening nešto duljeg trajanja pa tako hodaju od pet do šest kilometara.

– Birate si staze koje hoćete hodati. Ne idem s prevelikim izazovima jer ne mogu podnijeti uspone. Imam problem s koljenima, počnu me boljeti koljena pri usponu, imam i problem s disanjem kad idem gore. Prije sam mislila kaj glumataju s tim štapovima, onda kad se krene i vidite kako ide da to nije glumatanje i da nije baš tako jednostavno. Vi morate imati tehniku hodanja i tehniku držanja, tri mjeseca je škola samo, što nije bez razloga. Učite pravilno hodati, kako raditi sa štapovima, ide lijeva ruka, desna noga. Štap ide što dalje iza da se što više odgurujete i morate uspravno držati leđa. To je tehnika, ispadne jednostavno, ali treba se iskoordinirati, ako previše mislite zaboravite hodati, objasnila nam je umirovljenica.

'Treba biti uspravan, nismo svjesni koliko se ubrzamo'

Umirovljenica Đurđica kao posebno drago iskustvo ističe hodanje oko rijeke Slunjčice. Trebalo im je dva sata da pređu oko deset kilometara, uživala je u prirodi oko sebe i nije osjetila napor. U osnovnoj školi išla je na rukomet, a prije nordijskog hodanja i na plivanje. Osim trenera koji uvijek pomognu i odgovaraju na sva pitanja, posebno hvali i ekipu u kojoj svi članovi paze jedni na druge. 

– Najposebnija je aktivnost u svemu, ipak mi je prva jer se puno bolje osjećam. Treneri su studenti, toliko daju podršku, pozitivni su. Ja im mogu biti mama, pa i baka, ali oni će o svemu pričati. Ima u grupi još tri kolegice u mirovini. Treba biti uspravan, nismo svjesni koliko se ubrzamo dok to ne napravimo, male promjene jako puno znače. Puno brže lakše i jednostavnije je kad se sve to napravi, ističe umirovljenica i priča kako ponekad imaju i kvizove znanja nakon čega dobiju nagradu ako točno odgovore. Osim toga, ove godine su se za fašnik na treningu maskirali u semafore.

'Radim 20 sati tjedno na blagajni' 

Umirovljenica Đurđica još uvijek radi, ali na pola radnog vremena. Prvo je čuvala djecu, a zatim je počela raditi na blagajni. Odlučila se na rad zbog male mirovine, ali i da popuni vrijeme. Podsjetimo, na pola radnog vremena krajem svibnja radilo je gotovo 39.500 umirovljenika, a za očekivati je da će na vrhuncu sezone prijeći 40.000 zaposlenih, o čemu čitajte ovdje. 

– Čuvala sam i djecu jer mirovina je mala. Otišla sam u mirovinu kako nisam planirala, radila sam na reklamaciji. Veliki šok mi je bio, dobila sam otkaz. Imala sam 41 godinu staža, ali nisam to očekivala... ipak sam imala uvjete za puni staž, ali sam razmišljala što ću raditi cijele dane. Tako sam krenula čuvati klince oko dvije godine. Bilo je naporno, ali ja ne znam biti teta čuvalica, gledala sam ih kao svoju unučad. Nakon toga sam na četiri sad, točnije 20 sati u tjednu, ali radi se po potrebi, može biti i dva dana po osam sati... Žalosno je da su mirovine male i da vas natjeraju da idete raditi. Lijepo je otići nešto malo odraditi sebi za gušt, ali ovo je sve naporno, ako bilo koji posao radiš kvalitetno, nijedan posao nije lagan, kazala je Đurđica. 

Umirovljenicima za kraj preporuča da se kreću, ne sjede doma, nego idu na hodanje, plivanje, ples ili bilo koju aktivnost. Smatra da ne treba sjediti u kući i 'buljiti' u televizor, problema uvijek ima, ali kad je vani, dođe na hodanje, za nju ne postoji ništa nego samo ona, Maksimir i njezino hodanje, zaključila je Đurđica.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.