Nataša Bebić za sebe kaže da je pomalo neozbiljna: 'Iz života treba izvući neki smijeh i zezanciju'

Nataša Bebić mnogima je poznata kao bivša košarkašica, televizijska voditeljica i instruktorica aerobika. Svestranost, neumoran duh, karizma, smisao za humor, osmijeh i modni izričaj njezini su zaštitni znakovi. Ova Splićanka provodila je ugodno poslijepodne na splitskoj rivi sa svojom kćeri na Dan svetog Dujma, blagdana koji se već stoljećima slavi u najvećem dalmatinskom gradu. Tom nam je prilikom otkrila kako se život u Splitu promijenio u odnosu na nekada, koliko se tamošnje stanovništvo izmijenilo posljednjih desetljeća, a ispričala nam je kako i dalje vježba, ali su treninzi sada nešto drugačiji. Za kraj je ostavila poruku za sve umirovljenice i umirovljenike.

Nekadašnja košarkašica, televizijska voditeljica i kraljica splitskog aerobika, karizmatična Nataša Bebić definitivno je jedno od najprepoznatljivijih lica Splita. Dolazi iz svestrane i nadarene obitelji, a u mladosti je napustila voljeni Split kako bi nastavila svoju profesionalnu košarkašku karijeru u Francuskoj, a uz to, bila je i reprezentativka Jugoslavije.

Ipak, Split joj je ostao centar svijeta jer je upravo ondje doživjela jedne od najljepših trenutaka u svom životu. Uvijek nasmijana, vedra i optimistična Nataša Bebić prkosi svemu, pa i samome životu i to, ni manje ni više, nego svojim zaraznim osmijehom, upečatljivom pojavom i modnim izdanjima.

Fetiva Splićanka o životu u Splitu nekada i danas

U kratkom razgovoru na splitskoj rivi Nataša Bebić nam je otkrila kako je živjeti u Splitu sada, a kako je bilo nekada. Stvari su doista jednostavne jer se, prema njenim riječima, puno toga promijenilo jer su se ljudi promijenili.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Prije su naše generacije stvarno bile fenomenalne. Mogli smo ostavljati automobile i stanove otvorenima. Sad ne znam zbog čega se to točno promijenilo. Možda je zbog toga što je došlo puno ljudi koji nisu odavde ili su se možda naša djeca promijenila. Stvarno nemam pojma, ali nema, Split je naš i onda uvijek se vratiš. Ideš vani, ali opet se vratiš u Split, prisjetila se Nataša Bebić tadašnjeg života u Splitu.

Unatoč starim sportskim ozljedama, ne odustaje od vježbanja

Svestrana Nataša Bebić je komentirala i to što je nazivaju kraljicom splitskog aerobika, ali tek nakon što se dobro nasmijala. U nastavku je istaknula kako je kod nas teško biti kraljica i upravo je to nasmijava. Ipak, od vježbanja ne odustaje, no stavila ga je na čekanje zbog zdravstvenih poteškoća koje vuče još od dana profesionalnog bavljenja sportom.

– Vježbam, ali sam operirala koljeno. Čeka me operacija i drugog koljena pa ćemo sve još vidjeti. Mislim, svi sportaši, kao što sam i sama bila, u jednom trenu moraju operirati koljeno ili kuk. Da sam znala, trenirala bih plivanje jer oni obično imaju samo ozlijeđeno rame, a mi koji smo se bavili nogometom, košarkom ili odbojkom, svi smo donekle invalidi, smatra poznata Splićanka.

S obzirom na to da natjecateljska i profesionalna razina sporta uzimaju danak, nije ni pomišljala odustati od vježbanja i rekreacije. Potvrdila je kako i dalje vježba, ali je u potpunosti prilagodila vježbe za svoje polaznike. Prvo su se bavili aerobikom i trčali, tvrdi Bebić, a sad su prilagodili vježbe jer su i osobe treće životne dobi dobile pokoji kilogram pa je Natašina želja oblikovati im tijelo. U iščekivanju ljepšeg i toplijeg vremena, najavila je odlazak na kultnu splitsku pješčanu plažu Bačvice.

Životne navike u Dalmaciji su se promijenili

Ljudi su se promijenili, kako je istaknula Nataša Bebić, a s njima i još neke životne navike poput prehrane. U Dalmaciji je oduvijek vladala mediteranska kuhinja, no i to se drastično promijenilo u posljednjem desetljeću, što nije promaklo nekadašnjoj košarkašici i zaljubljenici u aerobik.

– U moje vrijeme se daleko više jela blitva, riba i slično, a mi smo sada skroz prihvatili pizze. Pogledajte kakvi su redovi po gradu za pizzu. Ne znam zašto je došlo do toga jer uopće nisu toliko jeftine. Bilo bi normalnije da imate kući blitvu i ribu koje ćete skuhati. Ne mogu reći, volim i ja pojesti pizzu, ali ponekad. Jednostavno je tako i sve se promijenilo. Znam reći svom unuku da u moje vrijeme nije bilo tako, na što mi on odgovori, da nije ni u njegovo, rekla je kroz smijeh.

Svoje slobodno vrijeme ispunjava odlascima na Marjan gdje se rekreira i usputno druži. U vrlo kratkom periodu, svi oni koji redovno posjećuju Marjan, često se susreću pa se počnu javljati i pozdravljati, unatoč tome što se nisu prethodno poznavali.

– Provedeš vrijeme, onda imaš ekipu s kojom si, a ja inače nemam Facebook. Da imam profil na Facebooku ne bih razgovarala s pola grada jer vidim da svako svakoga tapše, a svi su jedan protiv drugog i svi su mi rekli da ne otvaram jer nećeš moći doći u svoju ulicu, našalila se Nataša Bebić.

‘Mi smo u biti ovdje svi u prolazu i tako treba shvatiti život’

Nadalje, dodala je kako je ona inače malo neozbiljna i shvaća život, kako kaže, tralala. Mladima je poručila da život i je takav pa je iz njega potrebno uzimati samo dobre trenutke.

– Znate, svi u životu imaju neke tragedije i nešto ih pokosi, ali ne smijete se dati jer mi smo u biti ovdje svi u prolazu. Tako treba shvatiti život i iz svega izvući neki smijeh i zezanciju, dodala je.

Poruka umirovljenicima

Vedra i nasmijana Nataša Bebić otkrila je što bi poručila umirovljenicima, ponajprije onima koji imaju niske mirovine.

– Ne znam bune li se po pitanju niskih mirovina ili nešto tome slično. Trebali bi se buniti, ako im je mala mirovina. Ne znam zašto se nikad ne bune. Kao da se svi pomire s time, ali mislim da se ne smiju pomiriti s time, pogotovo ako žele sebi dobro. Boga ti, malo digni ruke, digni glas, neka te se čuje, tvrdi Nataša Bebić.

I za kraj je dodala kako bi mogla reći kako nedostaje malo dalmatinskog dišpeta, ali i kako bi se osobe koje dolaze u novo mjesto trebale prilagoditi toj situaciji.

– U naše vrijeme baš je bio dišpet, a toga sada više nema. Ljudi koji su došli ovdje, oni bi trebali prihvatiti naš mentalitet, a ne da mi prihvatimo njihov. Ako ti dođeš negdje, znači da trebaš prihvatiti nečiju kuću, njegove običaje, a ne ti da budeš pametan i da sad ti daš nešto svoje, zaključila je.