Umirovljenici otkrili žale li za nečim iz mladosti: 'Ne, živjela sam da budem zadovoljna'

Nije rijetkost da ljudi u starijim danima žale za svojim postupcima iz mladosti, no mnogi ne žale ni za čime. Umirovljenica Razija rekla nam je da je živjela život tako da bude zadovoljna, uvijek je gledala što još može ‘stvoriti’. Đuro se složio i rekao da misli kako je sve dobro napravio.

Često se pod ‘starije dane’ ljudi sjete što su mogli napraviti, a nisu ili što su mogli još bolje. Nije tako rijetko da osoba žali za svojim postupcima u mladosti, ali puno je i onih koji bi sve ponovili isto. Nekoliko umirovljenika otkrilo nam je žale li oni za nečime. Otkrili su nam i čime su se bavili i jesu li zadovoljni svojim životom kada ‘pogledaju’ unazad.

‘Nikad nisam žalila, živjela sam da budem zadovoljna’

– Ne, nisam nikad ništa žalila. Uvijek sam bila zadovoljna i tako sam živjela da budem zadovoljna. Samo sam gledala što mogu još stvoriti, nešto ‘proraditi’, da i drugi mogu da nauče i da njima bude lijepo. Ja sam uz Nikolu Teslu živjela, radila sam i bila sveučilišni profesor fizike tako da sam ja sva u tom svijetu i dan danas, istaknula je gospođa Razija koja je radni vijek provela u tvrtki Ericsson Nikola Tesla d.d.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Umirovljenica Ivanka ispričala nam je da joj je sve bilo 100 puta bolje nego sada. Što svijet ide dalje, to je gore, no ipak kaže nam da bi sve ponovila kao nekada. U mladosti joj je bilo lijepo, kao djeca, ali i već odrasli ljudi su se stalno družili. Sada nitko ni s kim, ističe, djeca ne znaju ni pričati, samo su na mobitelu. U djetinjstvu je uživala i umirovljenica Marija, o čemu više čitajte ovdje.

‘Mislim da sam sve dobro napravio’

Umirovljenica Dubravka se ne bi voljela vraćati ni u jedno doba svog života. ‘Ova pamet i one godine ne idu zajedno’, kako nam je rekla. Mladosti se prisjetio i umirovljenik Josip koji nam je ispričao da je bio profesor. Svojim studentima stalno je dijelio savjete kakav treba biti, kako je kazao, pa ih se i on sam držao.

– Pa ne, mislim da sam dobro sve napravio. Kad sam završio srednju školu, otac kaže ‘dosta ti je, možeš ići raditi’, a onda osvane plakat na vratima škole da postoji vojna akademija i ja se upišem, istaknuo je Đuro i rekao da je zadovoljan sa svime što je u mladim danima postigao.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.