Umirovljenica Đurđica prodaje antikvitete: 'Ovo mi je za preživjeti, mirovina mi je 500 eura'

Sajam antikviteta na Britanskom trgu u Zagrebu tradicionalno se održava već desetljećima. Među prodavačima je mnogo umirovljenika koji prodajom nadopunjuju skromne mirovine. Među njima su i Đurđica, Duška i Tomislav s kojima smo razgovarali. Većina zaljubljenika u starine bi tamo mogla pronaći nešto za sebe – od namještaja, knjiga, ploča, nakita, suđa do rabljene odjeće.

Svake subote i nedjelje u centru Zagreba, na Britanskom trgu, tradicionalno se održava sajam antikviteta. Od starog namještaja, suđa, ploča, kazeta, knjiga, nakita pa do rabljene odjeće i raznih sitnica, mnogi bi tamo uspjeli pronaći nešto za svoj ukus. Posjetili smo sajam na kojem su mnogi prodavači umirovljenici.

‘Ako prodam za 10 eura, puna šaka brade’

Šeširi, kape, rukavice, nakit, drago kamenje i anđeli krase štand umirovljenice Đurđice koja je ovdje svake nedjelje već preko 20 godina. Prvo je sama izrađivala nakit i heklala, no kako je starija sve joj je teže heklati, ali i naplatiti takav rad. Pokušala je i sa starinskim namještajem, ali njega je teže prenositi pa se odlučila na manje stvari, koje je lakše nositi, ali i prodati. Na štandu ima izložene i skupocjene šešire koje prodaje za oko 50 eura, a vrijede oko 200, ali slabo se prodaju. Iako nema pravila što se najviše prodaje, dobro prolaze stvari koje se prodaju na internetu.

– Najviše prodate ono kaj na internetu košta 100 eura, a prodajte za pet eura. Naprimjer vide da na internetu drveni anđeli dođu 100 eura, a ako ga ja prodam za 10, puna šaka brade. Recimo kožna torba, pogledaju na internetu i vide da je 200 eura i ako ja dam za 20 eura onda će kupiti, ali ako stavim 100 eura nema šanse, kaže Đurđica.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

‘Ovo mi je za preživjeti, mirovina mi je 500 eura’

Đurđica kaže da umirovljenici ne kupuju baš često kod nje, ali zato dolaze ponuditi svoje stvari na prodaju. Kaže da su je jednom tražili zlarinske koralje pa ih je nabavila i nanizala nekoliko ogrlica koje čekaju kupce. Za njih se ne planira cjenkati, kako kaže, ako se ne prodaju, imat će ih tko naslijediti od nje. Nije oduševljena turistima jer dosta spuštaju cijene, a kaže da je bilo i par krađa. Kaže da se ovime bavi zbog male mirovine.

– Dosta je skupo, samo za pola klupe dođe skoro 100 eura za četiri nedjelje, em rezervacija, em placovina, suncobran, nabere se, treba to zaraditi i pokriti. Ovo mi je za preživjeti jer mirovina mi je 500 eura i to fakat nije ni za režije, a kamo li za živjeti. Neki put kad nemam novaca onda prodam i ispod cijene tek da se proda i da si pomognem, nije da se može od toga živjeti, ali je pomoć. Nisam tu da mi prođe vrijeme, vremena nemam na bacanje. Već mi je i muka samim tim pa mi je žao da nedjelju gubim tu. Radije bih bila na Sljemenu ili na nekom proštenju, hodočašću. Ima lijepih stvari koje se mogu nedjeljom raditi, rekla nam je Đurđica.

‘Da barem ukradu, pa da manje nosim’

Tomislav Cukrov antikvitetima se bavi već trideset godina, iako je završio višu školu za geološko bušenje, zanimanje koje ga, kaže, nikad nije privlačilo. Još kao dijete razvio je ljubav prema starinama. Ispričao nam je da je s 10 godina s majkom posjetio Šibenik, kada je u jednom izlogu vidio bokal sa šest čaša od žutog stakla u koji se odmah zaljubio. Majka mu je kupila taj set, a čuva ga i danas.

Strast prema antikvitetima pratila ga je cijeli život pa bi i tako i na službenim putovanjima, primjerice u Teheran, pobjegao taksijem na sajam antikvarijata. Na njegovom štandu mogu se pronaći slike, okviri, suđe, stolovi, stolice, komade srebra i tepisi. Kaže da umirovljenici rjeđe kupuju, ali često prodaju stvari iz svojih domova kada sele u dom za starije pa netko nasljeđuje stan ili ga prodaju. Prisjeća se da je nekada bila puno veća potražnja za starinama.

– Sada najbolje prolaze stolovi, srebrni predmeti i lijepi, očuvani tepisi. Komode, kredenci i takvi komadi više se gotovo ne prodaju. Prije desetak godina smo ovdje imali štand i mi nismo stigli pakovati ljudima stvari koliko su kupovali. Pune džepove novca smo imali. Ja vrlo povoljno prodajem, ali kad mi netko ponudi tri puta manju cijenu, poludim. Kažem im: ‘Gospodo draga, ja ne prodajem krumpir, ja znam što nudim.’ Što se krađa tiče, toga nema. Da barem uzmu, imao bih manje za nositi, rekao nema je Tomislav.

‘Umirovljenici prodaju u bescjenje’

Umirovljenica Duška je svake nedjelje na Britancu od 2006. godine, a i prije toga je prodavala umjetnine i antikvitete u Jurišićevoj. I ona, kao i Đurđica, kaže da su joj bolji kupci domaći, jer bi turisti sve za jedan euro. Kaže da je posjetila brojne sajmove antikviteta, ali tvrdi da je upravo ovaj na Britancu najbolji na svijetu.

– Najbolje prolazi Rosental, porculan, secesija, mačevi i tak. Mladi najviše kupuju i to me jako veseli. Umirovljenici jako malo. Oni prodaju toliko ispod cijene da sjedneš na pod i plačeš. Nemaju novaca pa prodaju jako lijepe stvari u bescjenje, poručuje Duška.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.