Umirovljenica Kata: ‘Otkako sam ostala bez supruga, utjehu mi pružaju moji aranžmani’
Unikatni aranžmani do kasno u noć nastaju u kućnoj radinosti 62-godišnje umirovljenice Kate Franjić Abramić iz Osijeka. Posljednje tri godine je u mirovini, otkako je ostala bez supruga. Tu bol još uvijek nosi na srcu, a utjehu je pronašla u stvaranju. Njezine bajkovite kreacije podižu je i daju ovoj udovici motivaciju za dalje. Osim adventskih vijenaca i božićnih dekoracija, aranžmane sebi za dušu izrađuje tijekom cijele godine.
Skromna, topla, iznimno kreativna i drugačija. Sve je to 62-godišnja umirovljenica Kata Franjić Abramić iz Osijeka. U domaćoj radinosti, gdje vrijeme provodi stvarajući za stolom i do kasnih noćnih sati, nastaju unikatni aranžmani. Svaki poseban i drugačiji, baš poput udovice Kate. Sada su aktualni adventski vijenci i božićne dekoracije, ali stvaranje ne prestaje ni tijekom cijele godine, jer ova umirovljenica izrađuje i cvjetne dekoracije te ostale aranžmane za svoju dušu.
‘Krijem se iza ovih radova i tu ispoljavam svoje osjećaje’
– U mirovini sam posljednje tri godine, otkako sam izgubila supruga. Imam domaću radinost. Otkako mi je suprug preminuo, pronašla sam se potpuno u ovim radovima koji mi pružaju utjehu. Sama sam, imam kćer i unuka kojeg obožavam, ali nekako se krijem iza ovih radova i tu ispoljavam svoju dušu i osjećaje. Radim ih doista sa srcem. Volim raditi s lijepim stvarima, s lijepim cvijećem i figurama, želim nešto posebno, da ti aranžmani budu malo drugačiji od ostalih pa ulažem puno truda, ispričala nam je umirovljenica Kata.
Kao djevojka, napustila je rodne košute pokraj Trilja, jer se udala u Osijek. Nedostaje joj njezina Dalmacija gdje ima brojnu obitelj s kojom je u kontaktu pa se i nađu za veće obljetnice. Otkako je izgubila supruga život joj se, priča nam, potpuno promijenio.
– Otkako sam tri godine sama, život mi se totalno promijenio, a uz ove radove sam se pronašla. Oni me nekako podižu i daju mi motivaciju da idem dalje, pokazuju mi da ipak nešto vrijedim. Još mi ta bol stoji na srcu i ne znam hoće li ikada biti lakše. Najveći dio svog vremena provodim za stolom radeći. Stvaram, maštam i volim neobične stvari bez obzira na to koliko mi je godina. Imam neki svoj stil, a takav mi je bio i pokojni suprug. Bio je profesor, obožavao je svoj posao, a uvijek je govorio da sam ja njegova kreativka i da ćemo jednoga dana otvoriti atelje. Ja sam inače ekonomist, a sada sam se našla u cvijeću, priča nam Kata.
‘Dobar dio obiteljske mirovine odlazi mi na lijekove’
Željela bi osnovati i kreativnu udrugu, ali teško joj je naći osobu za rad. Tako sada stvara sama, a noć prije našeg razgovora izrađivala je dekoracije do četiri sata ujutro. Ipak, voli izaći i van te vrijeme provoditi s unukom unukom.
– Financijski mi znači puno da ponekad nešto i prodam, jer mirovine nisu velike, a dosta trošim i na lijekove. Moj suprug mi je bio sve. Nažalost, došla je bolest i suprug je preminuo, a ja sam ostala sama. Dosta sam nesigurna u sebe i ne smatram se da toliko vrijedim, a ljudi mi često pohvale radove pa mi je drago čuti, jer onda dobijem osjećaj vrijednosti. Bez obzira na to što sam sama, život ide dalje, veliki sam vjernik, vjera u Boga i Gospa Sinjska, to me drži, zaključuje naša sugovornica Kata Franjić Abramić.
Kako njezini radovi izgledaju možete pogledati u galeriji ispod teksta, a za više informacija posjetite Abramić Kreacije.