Postolar Bruno Budiselić otkriva: 'Uskoro ću u mirovinu, a radnika nema'

Postolarski obrt BB Shoes u Zagrebu postoji gotovo cijelo stoljeće. U svojoj radnji u Ilici nas je ugostio postolar Bruno Budiselić koji cipele izrađuje od svoje 16. godine. Obrt je naslijedio od svoga oca od kojega je i učio kako se sve radi, a sada nažalost nije siguran hoće li njegova kćer naslijediti obrt, jer radnika nema. Najviše izrađuju muške cipele, a postupak izrade isti je kao nekada. Vlasnik otkriva i zašto ne izrađuju većinu ženskih cipela.

Postolar Bruno Budiselić cipele izrađuje od svoje 16. godine. Postolarski obrt BB Shoes otvoren je 1933., a nekada je ime nosio po njegovu ocu, Zlatku Budiseliću. Postolar Bruno uskoro bi trebao u mirovinu, a još uvijek ne zna hoće li posao naslijediti njegova kćer jer radnike koji bi joj u poslu trebali pomagati, teško je naći. Ovo zanimanje više ne postoji, objasnio nam je postolar koji je to saznao od Hrvatske obrtničke komore.

‘Nemamo štikle, samo klasične oksfordice’

Postolar Bruno, čija se radnja nalazi u zagrebačkoj Ilici kazao je da ne zna kako će netko bez ovog zanimanja popraviti cipele ili torbu. Toga više jednostavno neće biti, rekao je. Specijalizirani su za muške cipele, a ženske rade samo klasične i one s nižom petom.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Nemamo štikle, nemamo modnu cipelu, nego klasičnu oksfordicu. Sa ženama je malo prekomplicirano raditi. Nekad sam radio ženske cipele, 20 dana, bilo je ili Vrapče ili pređi na muško pa sam prešao na muške. Mislim da sam dovoljno jasan, objasnio je šaljivi postolar Bruno.

Primarna im je izrada cipela, ali za svoje mušterije katkada rade i popravke. Skupa je to cipela koja traje godinama, kako je istaknuo postolar, tako da se može i popraviti. Primjerice, ako se ‘poliže’ guma na đonu, kada se popravi, opet je obnovljena i nova tako da se to isplati. Spomenuo je kako se na cipelama koje se ne kupuju kod postolara nažalost ni nema što popravljati. Posebno se ne isplati jer je popravak nekad skuplji od samih cipela.

‘Kćer će možda nastaviti posao, ja ću uskoro u mirovinu’

Kako nam je u početku otkrio, zvanje za postolara uopće više ne postoji. Trenutno čeka strane radnike iz Nepala da vidi znaju li raditi kako bi se posao nastavio. Postolar Bruno uskoro će u mirovinu. Objasnio nam je da ima dvije radnice koje se bave krojenjem, no da jedna gospođa ima više od 70 godina, dok druga ima 67. Objasnio je kako je ženski dio posla krojenje kože kako bi se dobili dijelovi. Osim toga, radnice sve spajaju. Zatim, napravljeni dijelovi idu kod dečkiju kako bi se oblikovalo na kalupu i stavilo đon po želji.

– Kćer će možda nastaviti posao, vidjet ćemo. Sve ovisi, dobili smo radne dozvole za strane radnike da vidimo znaju li oni posao. Kćer ima volju, ima sve, krenula je tu već nešto raditi, ali sve ovisi o tome hoćemo li uspjeti dogovoriti sve s radnicima jer sama ne može ništa. To ni ja sam ne bih mogao raditi. Mogao bi zakrpavati, popravljati, ali ne i sve drugo. Ja ću navjerojatnije uskoro u mirovinu radi zdravlja, vidjet ćemo za godinu do dvije što će se događati, objasnio je postolar.

Prije njegovog oca, na istoj adresi u Ilici, bio je postolar od kojega je tata sve kupio. Bruno Budiselić sve je učio od oca, gledajući kako se radi. Nada se da na 100. godišnjicu neće zatvoriti vrata radnje, ali iako ovaj posao voli, siguran je da mu je dosta jer to radi od mladosti. Nedavno smo bili u obrtu Cerovečki kišobrani gdje obitelj Cerovečki kišobrane ručno izrađuje već više od 100 godina.

‘Radi se kao i prije, sve je ručno’

– Kod nas se posao ne razlikuje sada i nekada, ima samo nekih sitnih promjena, tipa novi alatić, ali uglavnom se radi kao i prije. Sve je ručno, sve se pazi. Gleda se na sve, na svaki detalj. U principu treba sedam dana da se izrade cipele, to jest pet do sedam dana ako bi baš primio te jedne, ali obično se radi više njih odjednom pa onda ne bude tako, kazao je postolar.

Mušterije u ovoj, među posljednjim postolarskim radnjama, su osim starijih i mladi. Začudo, makar se nose tenisice, kako je rekao postolar. Rade i tenisice, ali često im dolaze upravo stari kupci koji žive svugdje u svijetu, ali svoj kalup imaju kod njih, cipelu koju žele nađu na njihovoj stranici, oni ih naprave i pošalju mušteriji. Da mnogi zanati izumiru, svima je jasno, jer kako kaže postolar Bruno, teško da će netko nešto svojim rukama nešto napraviti, sve je postalo industrija.

– Prognoze nisu bajne, ali probat ćemo se izboriti da bude. Šustera koji popravljaju ima, ali i njih je sve manje, a sad su još ukinuli i školu. Nisu ni mladi baš zainteresirani, ali razumijem, ne bih možda ni ja bio, Kaj sam sve prošao, možda bih tražio nešto ljepše. No ne možeš ovaj posao raditi ako ga ne voliš, nema šanse da će to netko raditi na silu, to ne ide, zaključio je Budiselić.

Učlanite se u mirovina.hr Viber grupu i budite u toku sa svim najbitnijim vijestima za umirovljenike. Pridružiti se možete klikom na link.